Za početak, čini se, premijerne recenzije uređaja tvrtke Argon Audio na domaćem tržištu, važno je istaknuti dva faktora. Jedan se tiče same tvrtke koja proizvodi predmet današnje recenzije – uređaj koji je funkcionalno audiostreamer, pod nazivom Argon Audio Stream 2 MK II. Tvrtka Argon audio svojevrsni je, naime, spin-off trgovačkog poduzeća HiFi Klubben, velikog distributera audio i multimedijalne opreme, koji je u zemljama sjevera Europe tijekom gotovo 40 godina djelovanja organizirao mrežu od više od 90 trgovina u Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, s oko 800 zaposlenika i sjedištem u Danskoj. Negdje oko prijelaza milenija, tvrtka je registrirala svoj podbrend Argon Audio, pod kojim je počela proizvoditi i prodavati raznu dodatnu opremu za audiosustave, a nakon nekog vremena i pojedine jednostavnije multimedijalne uređaje.

Prije otprilike tri godine, tvrtke su se formalno odvojile, a Argon Audio izišao je s novom, cjelovitom linijom proizvoda, ovaj put prepoznatljiva skandinavskog dizajna. Upravo to porijeklo budi nade u kvalitetu i buduće zadovoljstvo proizvodom, i prije negoli se stvar sama za sebe isproba. Danska je, naime, u svijetu audioindustrije, svojevrsni kuriozitet. Relativno mala zemlja, s isto tako malim vlastitim tržištem, poznata je i priznata kao jedan od centara s vlastitom "školom", uz bok američkoj, japanskoj, britanskoj, njemačkoj i francuskoj industriji – sve divovima s neusporedivo većim ekonomijama. No njihova audioindustrija u svom portfelju ne krije samo tvrtke na samim vrhovima audioindustrije, bilo da je riječ o veteranima s gotovo stotinu godina poslovanja iza sebe (Bang & Olufsen), velikim imenima koja desetljećima drže najuglednija mjesta, kako u high-end, tako i u profesionalnim nišama (genijalci iz Dynaudija), bilo o tvrtkama koje se od startupa praktički preko noći transformiranju u ponajbolje predstavnike hi-fi industrije (PuriFi). Važan su dio audioindustrije Danske i proizvođači koji plivaju u vodama pristupačnih cijena, i bez iznimke nude estetski privlačne proizvode odličnog odnosa cijene i kvalitete. Primjer za to su već otprije poznate tvrtke Tangent i Scansonic, a sada u to društvo na naše tržište, posredstvom domaćeg Sonus Arta, dolazi i Argon Audio.

Streamer za djedove i bake

Argon Audio Stream 2 MkII, koji je predmet ove recenzije, sama tvrtka opisuje kao "streaming adapter", a nudi funkcionalnosti internetskog radija, Spotify Connect pristupne točke, te mrežnog svirača audiodatoteka. Uređaj je smješten u pristupačnu cjenovnu kategoriju, a nekoliko dodatnih rečenica od proizvođača odmah otkriva njegov koncept: to da postojeći audiosustav, praktički bez obzira na njegovu starost, cijenu i porijeklo, uđe u 21. stoljeće na brz, jednostavan i jeftin način. Ta temeljna opcija sigurno je primamljiva širokom krugu potencijalnih korisnika, bilo da je riječ o hipsterima koji su otpuhnuli prašinu s hi-fi linije kupljene od njihovih roditelja, baka i djedova, ili o samim roditeljima (bakama, djedovima), koji žele udahnuti novi život svojoj pouzdanoj investiciji iz vremena kad je gorivo bilo jeftino, a FM tuneri i linijski kazetofoni smatrani adekvatnim audiokomponentama hi-fi kvalitete. S obzirom na misiju tvrtke i porijeklo iz kineskih proizvodnih pogona, na kraju ćemo doći do zaključka da je Argon Audio Stream 2 MkII jedan od malobrojnih primjeraka dedicirane audiokomponente sa streaming mogućnostima, koncipiran oko jednostavnosti korištenja i dostatne ponude sadržaja za reproduciranje, koji je moguće kupiti za uistinu pristupačan novac. A upravo ga tako tvrtka i promovira.

Tajnovita utroba

Stream 2 MkII sam je za sebe, crna kutijica dimenzija 12,9 x 5,5 x 8 centimetara, perolake težine, izrađen od plastike. Zapravo je teško zamisliti da bi negdje mogla figurirati kao primjer slavnog skandinavskog dizajna, no realno je riječ o nenametljivoj napravi utilitarnog karaktera, što joj možemo uzeti samo kao prednost. Na prednjoj ploči dominira 2,5-inčni ekran u boji, s obzirom na to da, osim senzora daljinskog upravljača, ništa drugo na njoj niti ne postoji. Sa stražnje strane situacija je jednako čista. Minijaturna Power tipka smještena je u dnu s jedne strane uređaja, a nadalje nalazimo RCA audioizlaz, optički digitalni izlaz, te Mini-USB priključak za strujni adapter. Na stražnjici još postoje jasno označena, ali neiskorištena mjesta za dodatna dva priključka, kojima je ekipiran sestrinski model Stream 3, a to su oni za DVB+ antenu i za LAN.

Tvrtka Argon Audio ne daje pobliže detalje o tehničkom ustroju tih uređaja, no ta dva "prazna" priključka potencijalno daju do znanja kako se oba modela temelje na istoj platformi. To dodatno potvrđuje i sljedeća činjenica – naime, promo materijal za model Stream 3 navodi da on može raditi s UNDOK aplikacijom za iOS i Android. To se ne navodi za model Stream 2 MkII, no isprobali smo tu nedokumentiranu mogućnost, i aplikacija ga uredno prepoznaje, te, pomalo mušičavo, upravlja uređajem kojim se ova recenzija bavi. Tako možemo biti prilično sigurni da su oba ta uređaja koncipirana oko modula Venice X FS2350 tvrtke Smart Technologies, kako neki internetski komentatori, očito s pravom, navode. Taj modul osmišljen je za niz aplikacija za audioreprodukciju zvuka s digitalnih platformi, kao što su DAB+, internetski radio, mrežno streamanje u velikom broju formata (ali ipak ne baš i u svakom), a uz razne tehnologije povezivosti (Wi-Fi, Bluetooth), uključuje još i FM RDS prijemnik – za svaki slučaj.

Iskustvo korištenja

U promo materijalima istaknuta je rečenica koja možda najbolje opisuje namjeru s kojom su proizvodi Argon Audija pušteni na tržište: "Sve što trebate učiniti jest uključiti ih u struju, pokrenuti i slušati". To, očito, i jest prvi test kojim će Streamer 2 MK II pokazati je li kompanija uspjela u implementaciji koncepta proizvoda.

Sa zadovoljstvom ćemo potvrditi da je tome uistinu tako – od uključenja u struju, utipkavanja šifre bežične mreže, restarta nakon povlačenja softverske nadogradnje, pa do početka svirke omiljene web-radiopostaje (njeno traženje malo je potrajalo), nije prošlo više od desetak minuta. Nakon toga, prelazak na Spotify trajao je još kraće – jednostavno smo u njegovoj aplikaciji na mobitelu odabrali Argon kao mrežni svirač, i pustili željenu skladbu na zvučnike. U tom smislu, navedeni proces predstavlja pravi trijumf, jer otvara vrata nepreglednom mnoštvu glazbenih sadržaja na način koji neće inicirati nikakav (a kamoli nepremostiv) problem niti osobama koje su počele konzumirati glazbu u vrijeme kad je streaming medijskih sadržaja predstavljao temu o kojem su uglavnom pisali futurolozi. Bilo tko od mlađe generacije (ili tehnološki potkovanije osobe) ovaj će postupak moći ocijeniti kao autentični piece-of-cake.

Nevezano uz skupinu tehnoloških znanja u koju bi se potencijalni korisnik mogao svrstati, činjenica jest i da ne postoji osoba koja neće cijeniti brzu i neproblematičnu instalaciju uređaja, kako općenito, tako i ovom konkretnom slučaju. Nastavak korištenja ipak pokazuje i neke nedostatke. Za početak, priložene upute od doslovno četiri stranice jezgrovite su i dostatne za temeljnu instalaciju i početak korištenja uređaja, no nakon toga dođemo u situaciju da bismo ostale stvari trebali sami, intuitivno, zaključiti. Niti u kutiji, niti na web-stranicama proizvođača, naime, nema priloženog priručnika uređaja u pravom smislu riječi, pa bez obzira na to što iz prethodnog iskustva pretpostavljamo da duži stisak na tipku s brojem na daljinskom upravljaču znači da ćemo memorirati internetsku stanicu koju upravo slušamo, uistinu ne bi bilo zgoreg da su takve informacije negdje i zapisane.

Malo upornijim pretraživanjem po stranici proizvođača, pronaći ćemo cjelovite upute za prethodni model Stream 2, dakle, onaj bez oznake MkII. Taj je model – sudeći prema priručniku – imao i klasični LAN priključak, malo drugačiji daljinac i nešto arhaičnije grafike, no očito je riječ o proizvodu temeljenom na istoj platformi, što možemo zaključiti i iz sljedeće situacije: priručnik za verziju MkI spominje i korištenje gore navedene UNDOK aplikacije, što onda doslovno i potvrđuje zajedničku hardversku podlogu. Sve u svemu, nije jasno zašto je Argon propustio izraditi priručnik za aktualnu verziju proizvoda – možda ju jednostavno još uvijek nisu stigli izraditi?

Drugi nedostatak jest taj što uređaj nema nikakvih kontrola na sebi, pa se bez daljinskog upravljača zapravo niti ne može upravljati njime. Odnosno, bilo bi tako da ne postoji mogućnost gotovo svim funkcijama upravljati aplikacijom UNDOK. Ovako se ipak može biti malo opušteniji kad je u pitanju ophodnja s daljinskim upravljačem, za koje svi znamo da su skloni oštećenju i nestancima. Nadalje, iako ekran sam za sebe i nije baš jako malen, realno su sustavi menija na njemu urađeni pomalo presitnim fontovima, posebno ako taj uređaj želimo nekako prispodobiti starijoj generaciji. Malo veći i kontrastniji font bitno bi olakšao korištenje uređaja i onima koji nemaju oko sokolovo, a sigurno bi se dao izvesti tako da ništa od informacija o sadržaju koji se izvodi (koji se dobije, isto tako nedokumentiranim, pritiskom na tipku "Info") ne bi bilo izgubljeno.

Ekran još prikazuje i omote i nazive albuma, odnosno logotipove radiopostaja koje slušamo. Na kraju, možda najveća propuštena prilika jest činjenica da nije moguće pronaći lossless radiopostaje, kojih ima već solidan broj (Naim i Radio Paradise, da spomenemo neke), nego najviše njihove verzije od 320 kbps u nekome od lossy formata, iako je sam uređaj sposoban reproducirati FLAC s lokalne mreže – barem dok nije riječ o visokorezolutnim zapisima.

Nakon nabrajanja tih nedostataka, ipak treba zaključiti da općenito upravljanje s uređajem ne biva ni na koji način problematično. Sve se odigrava bez čekanja, zastoja ili nekih drugih poteškoća. Bežična mreža funkcionira besprijekorno, čak i kad se reproduciraju malo "teže" datoteke s lokalne mreže (kao što su FLAC ili WAV). Problem su predstavljale samo one kodirane, u kvaliteti iznad nazivno deklarirane (standard Red book), koje se uopće nisu dale reproducirati, što, naravno, ima veze s tehnologijom (čitaj: cijenom) platforme na kojoj je uređaj ustrojen.

Općenito pri sviranju datoteka s mrežnog servera, ima onih koje imaju problem s čitanjem tagiranja, no sâm se takav zapis uredno reproducira. Naravno, to možemo pripisati nedostatku standarda (opet u prijevodu: posvemašnjem kaosu) pri izvedbi tagiranja sadržaja, a ne nekoj pogrešci proizvođača. Ponekad se zbog toga dogodi da album možemo reproducirati samo u cijelosti, što smo doživjeli više kao zanimljivo retro iskustvo, nego kao nešto što bi nas uistinu živciralo. Sve u svemu, kad je riječ o iskustvu korištenja uređaja, ništa od toga ne bismo trebali ocijeniti nekim krucijalnim problemom, eventualno, dakle, propuštenom prilikom. Naravno, možemo spomenuti i da postoje brojni drugi uređaji s puno širim spektrom mogućnosti, s obzirom na uistinu veliki broj glazbenih streaming servisa koji se nude na tržištu – ovdje nema ništa od Chromecasta, AirPlaya, pa tako ni od svih ostalih end-pointa koji su danas prisutni, i do kojih bi se moglo doći preko njih.

Niti jednu, niti drugu stvar zapravo ne bismo trebali uzeti kao nedostatak. Čini se da je ovaj uređaj u prvom redu koncipiran oko internetskog radija (odnosno DAB+ usluge kod sestrinskog modela), a Spotify Connect dodan je kao bonus, upravo zato da bi se očuvala jednostavnost korištenja i pristupačna cijena. Argon, uostalom, nudi i nešto skuplji model streamera pod nazivom Solo, moderniji stroj sa širim spektrom djelovanja (odnosno, s podrškom za Chromecast i AirPlay), ali vjerojatno i s drugom ciljnom skupinom korisnika.

Zvučne performanse

Sama tvrtka Stream 2 MkII nominalno se pozicionira kao "streaming adapter", na neki način ustručavajući se izravno ga nazvati hi-fi komponentom. Vjerojatno je to posljedica činjenice da za reprodukciju lossless datoteka treba posegnuti za albumima lokalno spremljenim na mreži, i to ne onih u posebno visokoj kvaliteti kodiranja, dok će se internetske radiostanice i Spotify (u Premium paketu) reproducirati u najviše 320 kbps kvaliteti MP3 i drugih lossy formata. To možda formalno predstavlja problem deklariranju uređaja kao komponente "visoke vjernosti", no realno ne bi trebalo predstavljati nedostatak ljubiteljima glazbe – posebno onima koji su, kako smo već napomenuli, na svom "starom" sustavu slušali izvore kao što su FM radio ili audiokazete. Ni ti formati objektivno ne mogu ponuditi osobite performanse – kao tehnologija, dakle, a ne pojedinačni uređaj – pa svejedno nema razloga (niti ga je ikad bilo) da se ne uživa u kakvom prijenosu HRT-ovih orkestara preko kanala HR3, koji je ostao praktički jedina analogna radiopostaja s kvalitetom zvuka od kojeg se ne raspadaju bubnjići.

Dapače, posebno kad se Stream 2 MkII koristi kao transport, a zadaci digitalno-analogne konverzije prepuste kvalitetnijem uređaju, stanice kao što su Linn, Naim, Paradise Radio, SomaFM i slični operateri zvuče neusporedivo bolje od komprimiranih FM signala na koje možete naići – potpuno neovisno o izboru muzičkog sadržaja.

Ono što ostaje možda i jest samo eventualno psihološko opterećenje prema reprodukciji u lossy formatu, no prava je šteta što nismo uspjeli naći u ponudi streamove navedenih stanica koji emitiraju u lossless kvaliteti, s obzirom na to da bi ih mali Argon tehnološki bez problema mogao i morao reproducirati. U konačnici, uključenje lossless stanica u ponudu sigurno bi podiglo funkcionalnost uređaja, a pritom Argon ne ovisi o nekoj trećoj strani kao, recimo, u slučaju Spotifya (čija se lossless ponuda još čeka, ako je ikad i bude).

Uspoređujući reprodukciju preko analognog (RCA) izlaza, i onog optičkog, zapravo bismo mogli zaključiti da neosporna razlika u kvaliteti pojedinih segmenata zvučnog tkiva proizlazi najviše iz izlaznog, dakle analognog dijela D/A konvertera, na koji smo priključili Streamer 2 MkII (TEAC UD 505). Uzevši u obzir namjenu platforme oko koje je Argon izgrađen, može se pretpostaviti da je manje pozornosti poklonjeno izlaznom bufferu VeniceX modula, barem u odnosu na TEAC, koji je na tom mjestu, bez svake sumnje, puno ozbiljnije riješen (u drugoj je cjenovnoj kategoriji, na kraju krajeva).

Za očekivati je da signal u digitalnoj domeni neće imati nekih problema s onim što je uspio pročitati, pa možemo reći da je posljedica, dakle, korištenja Argonova streamera u praktički najboljim okolnostima u kojima se taj sklop silicija može koristiti – u ulozi transporta, s dobro kodiranim radiostanicama, ili uz maksimalnu Spotifyevu kvalitetu sadržaja, proslijeđeno optičkim izlazom u kvalitetan vanjski D/A konverter – svakako jest platforma koja uistinu omogućuje uživanje u glazbi.

Kvalitetan zapis akustičkih instrumenata sa Spotifya zvuči uvjerljivo i prirodno, primjerice, zvukovi gitare na albumu "Croatian Prodigy" (2001.), tada još vrlo mlade klasične glazbenice Ane Vidović. Naravno, ima i puno snimaka klasične glazbe u kojima će ta kombinacija pokazati nedostatke, ali ako je prioritet rekreacija takvih stilova i snimaka, onda je ovaj strojček na kraju prioriteta koje treba riješiti (ako uopće i uđe u igru). S druge strane, velika većina amplificirane, moderne glazbe, nema nikakvih problema s krajnjim rezultatom, barem u smislu signala koji će Argon pustiti dalje u lanac. Ako se suočimo, primjerice, sa zidom buke, kao što je skladba "Achilles Last Stand" s remasteriranog best of albuma Led Zeppelina, od kojeg se pojačala znoje, a zvučničke jedinice dobivaju Parkinsonovu bolest, malo toga problematičnog moći ćemo svrgnuti na skromnu kutijicu koja je tu zvijer pustila ostatku ekipe da se bori s njom.

Može poslužiti svima

Argon Stream 2 MkII, bez svake sumnje, slijedi osnovnu liniju filozofije gore spomenutih audiokompanija u nižim cjenovnim razredima – funkcionalnost, dizajn i temeljna kvaliteta uređaja u konačnici nude visoku vrijednost za traženi novac. Brza i jednostavna instalacija te korištenje bez potrebe za razmišljanjem i premišljanjem, temelj su za prihvaćanje od širokog kruga potencijalnih kupaca, uključivo i onih na koje industrija zabavne elektronike prilično često zaboravlja – osobe u "zlatnim" godinama. Takvima često treba samo dati priliku da učine nešto za sebe, a osnovne faktore za tako nešto ovaj uređaj, bez svake sumnje ima, uključivo i uistinu pristupačnu cijenu. Dobro bi došle određene manje evolucijske nadogradnje, koje bi omogućile još širi doseg na tržištu.

Mišljenja smo da ispravak onih nedostataka koje smo zamijetili čak niti ne zahtijevaju nadogradnju na verziju MkIII – malo poboljšanje dokumentacije, možda malo rada na grafičkom rješenju sučelja, te uključenje lossless stanica u ponudu internetskih radija, sve je što Argon treba učiniti. Nadamo se da bi u nekoj od budućih nadogradnji softvera, odnosno u novim proizvodnim serijama do toga moglo doći. U tom slučaju, nemamo problema zamisliti Stream 2 MkII čak niti kao dio skupog audiosustava, posvećen prije svega sviranju kvalitetno kodiranih lossless radiostanica.

Baš na konto te temeljne ideje oko koje je Argon uspješno ispleo priču oko svojeg Streama MkII – jednostavnosti, funkcionalnosti i pristupačne cijene – sigurni smo da bi mnogi ljubitelji glazbe i zvuka, neovisno o tome koliko su uložili u ostatak svog sustava, razmislili o nabavci jednog samo u navedenu svrhu. U međuvremenu, ovaj uređaj, bez ikakve sumnje, zavređuje uvesti u sve ostale klasične stereo sustave, u suvremeni rog obilja koje nam pružaju digitalni audioservisi.

Korištenje u ulozi transporta - Optikom na vanjski DAC

Generalno, ovdje jest riječ o uređaju bez velikih pretenzija u smislu glazbenih performansi, a tako ga tvrtka očito i tretira. No iako izostaje neko konkretno tehnološko rješenje iz više cjenovne klase audiouređaja, čemu tvrtka jest inače posvećena – za to treba pogledati najbolji model streamera iz Argonova kataloga, model Solo s ESS konverterima, ili neki od modela aktivnih zvučnika s elektronskom skretnicom, bi-ampingom i DSP-om – sama koncepcija uređaja pokazuje da bi Stream 2 Mk2 mogao biti namijenjen i malo zahtjevnijim konzumentima glazbe.

Naime, ako gledamo neki optimalan slučaj primjene unutarnje platforme tog streamera – modula VeniceX – za potrebe kvalitetne reprodukcije glazbe, možemo reći da ga je upravo model Stream 2 MkII svojim konceptom i primijenio. Koncepcijski, dakle, on predviđa korištenje sa širokim spektrom integriranih pojačala, DAC-ova i zvučnika, za razliku od raznih vrsta samostalnih DAB/internetskih radio/pametnih zvučnika, uređaja u kojima se Venice X najčešće koristi. Zbog praktičnih su razloga takvi "multimedijski" uređaji ograničeni veličinom vlastite kutije, odnosno zvučničkih jedinica na koje se oslanjaju, pa možemo reći da je ovaj Argonov uređaj u mogućnosti pokazati najbolje što to generičko rješenje može dati u smislu kvalitete zvuka, dakle u ulozi tzv. transporta audiosignala. Od toga ga u punom smislu priječe neki pomalo nerazumljivi propusti – više o tome u tekstu.

Streamer kao hi-fi komponenta - Svirači su uglavnom partikularni

Iako izgleda da u današnje vrijeme postoji jednostavno i jeftino rješenje za bilo koju potrebu – posebno ako je riječ o tehnološkim proizvodima – povremeno se dođe do zaključka kako to baš i nije tako. Tržište jest preplavljeno jeftinim multimedijskim boxovima, no u pravilu se pokaže da je njihovo korištenje glede nazivno jednostavnijeg medija (glazbe) opterećeno nekim praktičnim problemima, vjerojatno zato što su ti boxovi u pravilu orijentirani na onaj tehnološki zahtjevniji (video). Stoga se često događa da je u kombinaciju potrebno ugraditi televizor za potrebe upravljanja i kontrole sadržaja, pa čak i samog propuštanja streama na audioizlaz (koji zna ne raditi, ako nije ukopčan HDMI).

Iako se to ne čini kao katastrofalna mana, realno je da će dobrom dijelu potencijalnih korisnika sve to naprosto smetati – čemu, uostalom, držati uključen televizor kako bi se slušala glazba? Posebno ako ga želimo smjestiti u prostoriju u kojoj nema TV-a, ili ga u njoj ne želimo. Druge opcije uključuju samostalnu konfiguraciju nekog audioservera na Raspberry Piju ili PC platformi, što nije jednostavan zadatak niti za generalnu hipstersku populaciju, kamoli onu seniorsku, te na kraju – kupnju specijalizirane audiokomponente.

U pretežnom broju slučajeva te su audiokomponente u nešto višim cjenovnim kategorijama, uglavnom stoga što je to jednostavno jedan od postulata tog segmenta tržišta, koji je opet posljedica, u prvom redu, malih proizvodnih serija. Iako često u medijima i (posebno) na društvenim mrežama naiđemo na negativne konotacije o cijenama specijaliziranih audiokomponenti, činjenica jest da je riječ o relativno malom segmentu tržišta zabavne elektronike. To za sobom povlači niz tržišnih i ekonomskih uzročno-posljedičnih veza, pa tako u najvećem broju slučajeva njihova visoka cijena nije posljedica nekog elitističkog stava proizvođača, nego generalne tržišne logike, posebno kad je riječ o manufakturnim proizvođačima.

Argon Audio Stream 2 MkII

• Solidan i simpatičan dizajn
• Brza, jednostavna i laka početna instalacija
• Dostatna, iako ne sveobuhvatna ponuda izvora glazbenih sadržaja
• Kompetentna kvaliteta zvuka u okvirima svoje cjenovne kategorije, posebno u ulozi transporta s vanjskim DAC-om
• Vrlo prihvatljiva cijena

• Nema korisnički priručnik u punom smislu riječi, već samo osnovne upute za konfiguraciju
• Izostanak kontrola na samom uređaju ukazuje na ovisnost o daljinskom upravljaču, a mogućnost korištenja UNDOK aplikacije nije dokumentirana
• Nema lossless radiostanica među ponuđenim, iako bi ih tehnološki mogao reproducirati
• Ekran bi trebao biti bolje iskorišten

Cijena 1.209 kn Prikaži sve cijene Ustupio: Sonus Art