Iako će na spomen imena Denon većina onih nešto starijih audioentuzijasta vizualizirati raskošne, barokne primjerke klasičnih japanskih audiouređaja iz zlatne ere hi-fi industrije, pomalo ispod radara prolazi činjenica da je ova dalekoistočna tvrtka još davnih dana ozbiljno zacrtala smjer budućeg razvoja u pravcu moderne interpretacije uređaja za kućnu audio zabavu. To je podrazumijevalo i da će njihovi uređaji, za razliku od nekih drugih imena sličnog porijekla (Luxman, Accuphase), ostati pristupačni širim masama kupaca, bez obzira na to što je Denon zadržao i dio linije proizvoda konzervativnih linija i klasičnog (solid-state) ustroja. Primjerice, nedavno su izbacili na tržište 3.500 eura vrijedno pojačalo pod nazivom PMA-3000NE, i ustrojem i izgledom nemalo slično ezoteričnijim primjercima iz gore spomenutih kultnih japanskih radionica.

Takvom razvoju događaja pogodovalo je industrijsko okrupnjavanje pod kapom konglomerata Masimo, ogranka medicinsko-tehnološkog giganta, koji je okupio sedam vrlo vrijednih audiobrendova pod istom kapom, uključivo Denon i Marantz, ali, primjerice, i Bowers & Wilkins ili Classe Audio. Masimo je, usput budi rečeno, odnedavno postao vlasništvo Harman/Kardona, koji je, pak, u posjedu Samsunga.

Ti procesi spajanja izrodili su inauguracijom i osme njihove robne marke, koja je donijela odlučujuće razine funkcionalnosti za današnje potrebe. Radi se, naravno, o platformi HEOS, upravljačkoj i procesnoj kralježnici za mrežne mogućnosti "Masimovih" audiouređaja svih vrsta i oblika, od aktivnih lifestyle zvučnika, pa sve do klasično ustrojene hi-fi elektronike.

Kao i u većini ostalih segmenata industrije (automobilskoj, primjerice) dijeljenje ustrojbenih platformi i pojedinačnih komponenata dovelo je značajnijeg prodora novih tehnologija na tržište, jer takvim pristupom razvoju i proizvodnji pojedine tvrtke u okviru konglomerata imaju prostora ostvariti prihode, a da pritom cijena za krajnjeg korisnika ostane relativno pristupačna. Naravno, to vrijedi i za krovnu organizaciju, što je i osnovni motiv takvih spajanja. Zato i ne čudi posebice što su, kada govorimo o ovom pojedinačnom slučaju, partnerske tvrtke Denon i Marantz izbacile na tržište dva gotovo istovjetna uređaja, koji se međusobno razlikuju taman toliko da se opravda nevelika razlika u cijeni između njih, u svrhu diferencijacije samih brendova na malo luksuzniji i malo pristupačniji.

U toj biznis-križaljci, Marantzov Model M1 zauzeo je mjesto onog luksuznijeg, a Denonov Home Amp onog namijenjenog nešto manje zahtjevnoj publici. Kolike su uistinu razlike kad je riječ o kvaliteti i funkcionalnosti u odnosu na cijenu, pokušat ćemo razlučiti u ovoj recenziji.

Još malo utilitarniji

Iako smo Marantzov Model M1, unatoč popriličnoj količini lovorika glede većine ostalih karakteristika, označili estetski funkcionalno ogoljenim, Denonov Home Amp u još malo većoj mjeri ostvaruje taj epitet – ako nema prepreke da utilitarnost nazovemo prednošću ili pozitivnom karakteristikom (a čini se nema razloga da to ne učinimo). Kućište je ponešto drugačije dizajnirano od onog Marantzovog, no nismo prepoznali neku posebnu filozofiju.

Tamo gdje je Marantz barem tipografijom na prednjoj ploči pokušao iskoristiti snagu vlastite robne marke, Denon kao da potpuno odbacuje takav pristup. Konkretan naziv ovog uređaja nećete naći nigdje na njegovu kućištu, dok je za ime proizvođača namijenjeno mjesto na gornjoj strani kućišta, tamo gdje je Home Amp opremljen prepoznatljivom mesh gornjom pločom, kakvu smo vidjeli i na Marantzu.

To znači da neće biti načina da neupućeni posjetitelj sazna o kakvoj se vrsti uređaja uopće radi, ako će Home Amp biti smješten negdje unutar neke police, jer na prednjoj ploči otisnut je samo relativno neugledni print koji označava mjesta za dodirne kontrole uređaja, uz dodatak prepoznatljive statusne LED trake. Dodirne kontrole obilatije su nego na Modelu M1, jer osim kontrola glasnoće i play/pause dodirne tipke koje ima i Marantz, Denon Home Amp ima još tri izborne tipke, označene brojkama 1 do 3.

Radi se o izbornicima pojedinih ulaza, a preddefinirano je da služe za izbor televizora (HDMI), linijskog ulaza i optičkog ulaza. Uz to, u opcijama im se mogu dodijeliti funkcije prečica za odabir pojedine radiostanice, ili, primjerice, određene playliste. Kako dodirna kontrola i ovdje relativno dobro funkcionira, smatramo da je to rješenje uistinu praktičnije od onoga na Marantzu, iako bismo – naravno – još radije vidjeli klasični okretni fizički potenciometar, te barem neku vrstu indikacije razine glasnoće.

Sa stražnje strane uređaja imamo doslovnu kopiju Marantzova Modela M1. Naime, između njega i Denon Home Ampa nema razlike, ne samo u funkcionalnosti, nego čak niti u rasporedu priključaka. To znači da imamo na raspolaganju praktički sve nužno za potrebe prosječnog doma, od HDMI eARC priključka, USB Type-A konektora za medijsku kolekciju, te optičkog digitalnog i analognog linijskog RCA ulaza. Jednako kao na Marantzu, tu je i izlaz za subwoofer s (vidjet ćemo) jednako funkcionalnim opcijama podešavanja rezne frekvencije. Priključci za zvučničke kabele, čini se, identične su kvalitete kao i na Modelu M1.

Pojedine odrednice dizajna najviše su, izgleda, vezane uz topološku konfiguraciju, posebno kad je riječ o karakterističnom mesh gornjem poklopcu koji Home Amp dijeli s Marantzom, kao i gumene podloge s donje strane uređaja, bez ikakvih nogica, kakve bismo inače očekivali na nekom audiouređaju. Očito je, dakle, jednostavno riječ o tehnološkom ustrojstvu koje je usmjereno na hlađenje interne logike i full-digital amplifikacije preko gornje strane kućišta, a ne na drugim plohama uređaja.

Sve u svemu, ako zanemarimo nešto drugačiju fizičku izvedbu kućišta od plastične mase, ili činjenicu da je Marantz sastavljen u japanskoj tvornici, a Denon u Vijetnamu, čini se da je korporativna odluka o produkciji dva tako slična pojačala najviše bila usmjerena na profiliranje kupaca – u smislu onih koji sastavljaju klasični audiosustav (Marantz), u odnosu na integraciju u sveobuhvatniji multiroom sustav (Denon), nego na neke kvalitativne i funkcionalne razlike između njih. Nema, nažalost, razlike niti kad je u pitanju fizički konektor za slušalice – niti Home Amp ga nema, što smo već naglasili da se mora računati kao nedostatak svakom uređaju koji figurira kao izvor zvuka.

Ako vas određene izvedbene suptilnosti ili nedostatak izdaleka vidljive oznake brenda ne diraju previše, prem našem mišljenju, Denon je čak ponešto i funkcionalniji od svog skupljeg rođaka, pa ga uopće ne treba isključiti iz kruga pojačala primjerenih nekom standardnom, uobičajenom hi-fi sustavu. Vidjet ćemo, naravno, ima li kakvih značajnijih performativnih razlika u odnosu na Marantz, kasnije u testu.

HEOS iskrojen po mjeri

Kao i kod Marantza, većinu funkcija upravljanja Denonovim Home Ampom preuzeo je softverski sustav HEOS. Aplikacija svakim novim izdanjem izgleda i djeluje sve bolje, pa se čini da su vremena u kojem je ona predstavljala ozbiljniji problem za Marantzove i Denonove uređaje uistinu već davna prošlost. Integracija Tidal Connect i Deezer HiFi usluga u okrilje sustava, kao i Roon Ready certifikat, uveli su HEOS u krug platformi za streaming kojima se više ništa posebno ne može prigovoriti. U taj krug može ući činjenica da on još uvijek ne podržava Chromecast nego isključivo AirPlay 2, te eventualno neke osobne preferencije prema ergonomiji upravljanja.

Nedostatak Chromecasta puno je lakše preživjeti kad je na raspolaganju prava mala gomila iz aplikacije podržanih servisa, od Pandore, Spotifya, TuneIn radijske platforme, pa nadalje. Tu su i SiriusXM, Amazon Music, iHeartRadio, SoundCloud – da nabrojimo samo one nešto važnije na ovim meridijanima. Relevantni formati reprodukcije s mreže ili diska podržani su u razlučivostima do 24-bit/192 kHz za PCM, a do 5,6 MHz za DSD, dakle sve standardno, ili nadstandardno kad je riječ o DSD formatu.

Drugi važna značajka aplikacije HEOS, mogućnosti su podešavanja uređaja. Ono što nam se čini kao možda najvažnija opcija jest vrlo elaboriran menadžment subwoofera, kojim je i Denon opremljen na jednak način kao Marantz Model M1. Radi se podesivim High Pass/Low Pass filterima za subwoofer, čime je moguće savršeno ugoditi suradnju glavnih zvučnika i aktivnog subca. Takva opcija još uvijek je rijetka na stereo pojačalima, a iz iskustva znamo da se bez toga u principu i ne može jednostavno uključiti aktivni subwoofer u klasični sustav. Takav pristup golema je prednost Denonova pojačala u odnosu na većinu ostalih konkurentskih uređaja, za one koji žele baš 2.1 sustav.

Home Amp opremljen je i vrlo kvalitetno riješenom implementacijom HDMI eARC protokola. I nadalje je tu vrlo koristan Dolby Digital+ kodek, što izvrsno funkcionira pri reprodukciji videosadržaja s podrškom za taj format, te čini primjetnu, čujnu razliku prilikom gledanja – u prvom redu radi iznimno čistih dijaloga, te uz prisutne pozadinske šumove i specijalne efekte koji su reproducirani kao organski dio zvučnog sadržaja, neovisno je li riječ o akcijskim ili razgovornim sekvencama. Na to ćete moći utjecati i drugim naprednim opcijama koje su bile prisutne i na M1 – tu su preddefinirani profili zvučne slike pod nazivima Virtual, Denon Dialog Enhancer, te Night Mode, uz Stereo i Direct, koji se tiču glazbene reprodukcije.

U konačnici, Denonov Home Amp funkcionalno je inferioran u odnosu na Marantzov Model M1 isključivo u jednom pogledu – ono što Home Amp ne posjeduje digitalni su filteri procesiranja zvuka. M1 je opremljen tehnologijom MMDF (Marantz Musical Digital Filtering), koja se odnosi na dva profila procesiranja zvuka, pojedinačno nedistinktivna. Home Amp očito je konfiguriran određenim zvučnim profilom koji se ne može mijenjati, jer nudi isključivo osnovne tonske kontrole (bas/visoki) u opcijama prilično ambiciozno navedene kao "EQ".

Kako su spomenuti profili na Marantzu svojim utjecajem na krajnju zvučnu sliku nama djelovali prilično suptilno, rekli bismo da njihov nedostatak i nije kraj svijeta, bez obzira na to što nam se učinilo da je Denon uistinu zvučno "iskrojen" ponešto drugačije od Modela M1.

Nek' gitare voze

Već smo prilikom testa Marantzova Modela M1 pisali o izrazito dobrim tehnološkim karakteristikama topološkog sklopa koje navedeno pojačalo dijeli s Denon Home Ampom. Još važnijim od prestižnih tehnoloških specifikacija pokazao se jednako tako natprosječni krajnji performans Marantzova uređaja, pa nismo očekivali ništa manje niti od Denonova "blizanca".

Ne trebate sumnjati da se tako nešto uistinu i ostvarilo, iako je bilo nešto, vrlo suptilno izraženih, distinktivnih karakteristika zvučnog potpisa u odnosu na Model M1. Tu radilo više o nekom generalnom zaključku, nego o jasno istaknutim ili definiranim ovim ili onim segmentima glazbenog tkiva. Čini se da nema drugog obrazloženja osim utjecaja karakterističnih Marantzovih profila procesiranja, kojih Denonov uređaj ne posjeduje. Tako njegov karakter činio se nešto više usmjeren na atraktivnost zvuka, odnosno – recimo to tako – kao pogodniji za moderne, suvremenim tehnikama isproducirane glazbene uratke.

Bez obzira na te nijanse, Denon Home Amp nije ništa manje nego upravo izvrstan uređaj za glazbenu reprodukciju. Radi se svakako o vrlo detaljnom i transparentnom uređaju, koji nudi uvid u svaku notu i nijansu snimljene glazbe, ali pritom – čini se zbog iznimno kvalitetno koncipiranog i implementiranog rješenja kontrole zvučničkih jedinica – ostaje i vrlo koherentan glede glatke integracije svih frekvencija u autentično glazbeno djelo.

Kako bismo provjerili je li taj naslućeni bias modernoj pop glazbi otišao ipak pomalo predaleko, odlučili smo ovom prilikom zanemariti žanrovski gracioznije uratke, i pokušati isprovocirati malog Denona slojevima gitarske buke. U tu svrhu upregnuli smo album grupe Dinosaur Jr., prigodnog naziva "Bug", iz 1988. godine. Predvođeni unikatnim glazbenikom J. Mascisom, neočekivanim, ali sasvim zasluženim manekenom legendarne tvrtke Fender (počevši od specijalne serije Fender Squier J. Mascis Jazzmaster gitare iz 2007. godine), Dinosauri su uvijek bili tvrd orah za kućne sustave, zahvaljujući originalnoj Mascisovoj invenciji sviranja dvije paralelne linije korištenjem gomile gitarskih efekata i papučica. Nas je zanimalo može li se Denon "izgubiti" prateći njegov zvučni zid, i postati pritom tvrd i naporan za slušanje.

Rezultat je i ovaj put bio pozitivan, jer Denon jednostavno nije dozvolio pretjerivanje ni u jednom segmentu frekvencijskog raspona. Zapravo, posljedica tog sessiona bio je u najvećoj mjeri zaključak kako bi nam sluh danas bio u puno boljem stanju da smo prilikom izlaska i kupnje navedenog LP albuma u kultnoj trgovini u zagrebačkoj Tratinskoj ulici, nekoliko desetaka metara udaljenoj od Bugove redakcije, imali ovako ekipiran hi-fi sustav. Još je važniji zaključak da, očito, ne bismo morali niti čekati da Dinosaur Jr. dođe u Zagreb (i da Josephova kosa pritom već potpuno osijedi), kako bismo uspjeli u potpunosti shvatiti kreativnu i izvođačku genijalnost klinca koji je bubnjeve zamijenio gitarom, tretiravši ju pritom na identičan način. U okviru tehnološkog dostignuća audiosustava kakav danas imamo na raspolaganju, s Denonom u prvoj postavi, takve stvari bile bi nam jasne – puno ranije.

Sve u svemu, na ovako teškom testu Denon Home Amp pokazao se spremnim da, uz pogodno odabrane zvučnike, bude i dugoročna osnova vrlo kvalitetnog audiosustava, primjernog ljubiteljima glazbe svih mogućih profila. Pritom on nudi i popriličnu razinu funkcionalnosti za uistinu primjerenu cijenu, pa ne vidimo razlog zašto ne bismo preporučili ovaj uređaj.

Denon Home Amp

• Izvrsna kvaliteta zvuka
• Vrlo dobra kvaliteta izrade
• Dobar uporabni komfor
• HEOS platforma više gotovo i ne zaostaje za predvodnicima
• Niža cijena od gotovo identičnog Marantz Modela M1

• Nema ulaz za slušalice
• Kontrole na uređaju bolje nego na Modelu M1 no svakako bi još bolje bilo kada bi bile fizičke
• Chromecast i nadalje nije podržan

Cijena 799 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Sonus Art, tel.: 01/4813-025