Na tržištu 27-inčnih 1440p OLED monitora, Gigabyte u ponudi trenutačno ima dva modela s razlikom u cijeni od stotinjak eura: MO27Q2A sa Samsungovim QD-OLED panelom treće generacije (520 eura) i GO27Q24G, koji je opremljen LG-jevim MLA+ WOLED panelom (425 eura). Usput budi rečeno, MO27Q2A izravni je nasljednik modela MO27Q2, od kojeg se razlikuje u svega dva detalja: frekvencija osvježavanja porasla je s 240 na 280 Hz, a VESA ClearMR certifikacija napredovala je s razine 13000 na 15000. Panel, postolje, priključci i sustav hlađenja identični su prethodniku.

Za tih dodatnih stotinjak eura, MO27Q2A u odnosu na GO27Q24G donosi USB hub, KVM preklopnik i ugrađene zvučnike, dakle dodatke mahom orijentirane korisnicima koji ga ne razmatraju isključivo kao monitor za igranje, već i alat za produktivnost, te 40 Hz višu frekvenciju osvježavanja, što će imati smisla samo za igrače koji u omiljenim igrama prelaze 240 FPS, dok za većinu razlika neće biti značajna. USB-C Power Delivery porastao je sa skromnih 15 na (još uvijek skromnih) 18 W.

Naravno, ključna razlika između navedenih dvaju modela odnosi se na sam panel. Oba su OLED, ali ponašaju se znatno drugačije. LG-jeve WOLED matrice, kakvom je opremljen GO27Q24G, imaju kružni polarizator koji blokira refleksije iz okoline i čini monitor upotrebljivim u prostoriji s nekontroliranom rasvjetom, dakle u sobama gdje ne možemo spustiti rolete ni izvesti bilo kakvu drugu redukciju ambijentalne svjetline. QD-OLED paneli, poput onoga kojeg koristi MO27Q2A, to nemaju, zbog čega se lošije nose s nepovoljnim uvjetima. Kod MO27Q2A ta inherentna slabost QD-OLED panela dodatno je produbljena njegovom sjajnom i izuzetno reflektivnom površinom, koja u svijetlim prostorijama djeluje poput zrcala, pa će naposljetku upravo okolina definirati je li MO27Q2A pravi odabir ili nije – bez obzira na sve ostale njegove odlike.

Poznata vanjština

Sprijeda MO27Q2A ne privlači pozornost – nema RGB osvjetljenja ni ikakvih napadnih detalja. Tanki rubovi ekrana i Gigabyteov logotip na donjoj strani okvira jedino su što se tu može uočiti. Kućište je plastično i čvrsto. Stražnja strana nešto je ekspresivnija, zahvaljujući geometrijskim uzorcima i otvorima za hlađenje panela.

Ergonomija monitora potpuna je. Raspon visine iznosi 130 mm, pri čemu se u najnižem položaju donji rub ekrana od radne površine odvaja svega dva centimetra – prihvatljivo i za korisnike koji preferiraju izuzetno nisko postavljene ekrane. Naginjanje je izvedivo u rasponu od -5° do +21°, zakretanje iznosi ±15° (nešto skromnije od uobičajenih ±30°, ali u svakodnevnom radu dostatno), a tu je i pivotiranje za 90° u smjeru kazaljke na satu. Tanka metalna baza zauzima razumnih 24 × 18,8 centimetara na radnoj površini. Napajanje je integrirano pa ne treba tražiti mjesto za nezgrapni vanjski adapter.

Ponuda priključaka obuhvaća dva HDMI 2.1 ulaza, DisplayPort 1.4 i USB-C konektor s DP Alt Mode i spomenutim Power Deliveryjem od 18 W. Potonji može poslužiti za spajanje laptopa jednim kabelom, ali 18 W nije dovoljno za aktivno punjenje čak ni prosječnog laptopa; u najboljem slučaju će se sporije prazniti. U praksi se radi o video ulazu s malom isporukom energije, dostatnom za priručno punjenje mobitela, tableta i bežičnih periferija.

USB hub broji dva USB 3.2 Type-A porta i jedan Type-B upstream konektor, a periferije spojene u Type-A portove automatski prelaze na uređaj čiju sliku prikazujemo, za što se brine integrirani KVM preklopnik. Radi se o zlata vrijednom dodatku za situacije kad na isti monitor redovito povezujemo, primjerice, stolno računalo i laptop, jer ih tada s lakoćom možemo koristiti pomoću istih periferija.

Ugrađena su i dva 5-vatna zvučnika, kvalitetom dostatna za sistemske zvukove i memeove s društvenih mreža, ali da ćete na njima s užitkom pogledati Ben Hura ili poslušati koncert Zagrebačkog komornog orkestra – pa i nećete.

OSD-om se navigira pomoću peterosmjernog joysticka, smještenog ispod donjeg okvira ekrana. Postavke monitora dostupne su i softverski, putem modula OSD Sidekick, integriranog u Gigabyte Control Center.

Dvije korekcije

Između tvorničkog stanja monitora i onoga što se postiže kratkom intervencijom u OSD-u postoji povelika razlika. Iz kutije, monitor radi u ECO profilu s punim nativnim gamutom i neoptimalno namještenom temperaturom bijele boje. Mjerenje raspona od potpuno crne do potpuno bijele boje pokazuje prosječni ΔE od 4,82, uz maksimum od 7,79; uzrok tome je sustavno povišeni crveni kanal, koji cijeli prikaz gura prema toplim tonovima, što je vidljivo na bijelim pozadinama i kod prikaza tonova kože. Test preciznosti boja daje prosječni ΔE od 5,91, ali ta je vrijednost gotovo u potpunosti uvjetovana prezasićenošću zbog širokog gamuta QD-OLED panela (panel pokriva 145% sRGB, 98,7% DCI-P3 i 76,93% BT.2020 prostora boja), a ne greškama kod prikaza tonova.

Da bismo to riješili, u OSD-u je dovoljno odabrati Picture > Custom, postaviti Brightness na 100 i prebaciti Color Temperature na User Define, te podesiti crveni kanal (R) na 94, zeleni (G) na 97, a plavi (B) ostaviti na 100. Prosječni ΔE kod sivih tonova pada na 1,36, uz maksimum od 1,72; odstupanja od referentnih vrijednosti postaju golim okom nevidljive. Temperatura bijele boje približava se D65 referenci (6.500 K), suviše topli tonovi iščezavaju, a EOTF krivulja prati referencu od 2,2 bez kompresije u sjenama, koja je pri tvorničkim postavkama bila prisutna. Maksimalna svjetlina panela u takvom režimu rada iznosi 230,88 cd/m², kad govorimo o prikazu sadržaja standardne definicije (SDR). Preciznost boja i dalje ima prosječni ΔE od 4,28, jer je još uvijek uvjetovana širokim gamutom panela, koji sRGB sadržaj prikazuje zasićenije nego što bi trebao. No, još jednom ističemo kako se radi o devijaciji u zasićenosti boja, a ne u greškama u temperaturi ili prikazu tonova.

Profil slike sRGB limitira gamut na sRGB prostor boja pa ta prezasićenost nestaje. Pokrivenost sRGB prostora boja spušta se na 96,68%, preciznost boja dobiva prosječan ΔE 3,02 (solidno, ali ne i impresivno), ali ne nestaje značajna devijacija u gainu crvenog kanala, koju smo vidjeli kod tvorničkog profila ECO, a koja devastira preciznost sivih tonova. Fotografima i video montažerima kojima je kolorimetrijska točnost uvjet, hardverska kalibracija ostaje jedina prava opcija za kroćenje Gigabyteova monitora, jer sRGB profil im neće ponuditi ono što traže.

Kad je o uniformnosti slike riječ, unutarnje zone ekrana prate nominalne tolerancije s malim devijacijama, dok su prema gornjim kutovima odstupanja nešto izraženija. Mogu biti vidljiva na jednoličnim test uzorcima, ali u svakodnevnom radu posve su neprimjetna.

Monitor nudi nekoliko HDR profila. Najviša vršna svjetlina dobiva se kad koristimo profil HDR Peak 1000. Svjetlina tada seže do 910 cd/m² na 1% prozoru i 789 cd/m² na 4% – blizu "obećanih" 1.000 cd/m², ali ne posve na toj razini. Funkcija HyperNits, dostupna isključivo unutar tog HDR profila, EOTF korekcijom podiže srednje tonove i u praksi čini HDR Peak 1000 znatno upotrebljivijim nego što on izgleda u zadanom stanju, budući da se smanjuju negativni učinci ABL-a, sustava za automatsko zatamnjenje slike, koji je u SDR sadržajima neprimjetan, ali u HDR-u može biti uočljiv – osobito kad koristimo agresivni profil, kao što je HDR Peak 1000.

Spomenimo i razliku u ponašanju podpiksela u odnosu na GO27Q24G. Trokutasti QD-OLED raspored podpiksela koristi samo tri RGB primarne boje za prikaz svakog piksela, dok WOLED panel u GO27Q24G-u ima četiri podpiksela po pikselu – crveni, zeleni, plavi i bijeli. Upravo taj bijeli podpiksel oko fontova visokog kontrasta stvara svjetleće rubove, koji su očima uočljiviji od prelijevanja boja. Na MO27Q2A toga nema, pa su rubovi teksta uredniji. V-Stripe QD-OLED ili IPS panel iste veličine i rezolucije još uvijek će biti oštriji, ali razlika u odnosu na WOLED primjetna je.

Brzo i bez zvuka

Što se performansi u igrama tiče, prosječno percipirano vrijeme odziva iznosi 0,89 ms, a overshoot praktički ne postoji, pa je oštrina pokretnih objekata izvanredna. Izmjereni input lag prosječno iznosi 2,42 ms, dakle ispod jednog framea pri 280 Hz. Adaptivna sinkronizacija obuhvaća raspon od 48 do 280 Hz i radi bez primjetnih anomalija.

Način rada Ultra Clear – Gigabyteova implementacija tehnologije Black Frame Insertion (BFI), koja između svaka dva framea ubacuje potpuno crni frame i time smanjuje zamućenje pokretnih objekata – dostupan je na 120 ili 280 Hz, ali deaktivira adaptivnu sinkronizaciju i svjetlinu srozava na oko 117 cd/m². S obzirom na to da je panel ionako iznimno brz, a ta razina svjetline neupotrebljiva je u svemu osim potpunog mraka, ne radi se o prihvatljivom kompromisu.

QD-OLED paneli strukturno ne koriste kružni polarizator koji LG-jevi WOLED paneli imaju, a koji blokira refleksije i zadržava crnu boju posve crnom čak i pri jačem ambijentalnom osvjetljenju. Na MO27Q2A tu inherentnu arhitekturalnu slabost pojačava izrazito sjajna i reflektivna površina ekrana. Maksimalna SDR svjetlina od 230,88 cd/m² nije dostatna za efektivno "nadjačavanje" jakih okolnih izvora svjetlosti, pa u prostoriji s nekontroliranom rasvjetom refleksije naprosto previše smetaju da bi se monitor mogao ugodno koristiti.

U zamračenoj ili kontroliranoj okolini situacija je bitno drukčija, i sve pozitivne strane Gigabyteova monitora tada dolaze do izražaja. Između modela MO27Q2A i GO27Q24G, stoga, nećete moći odabrati samo prema vlastitoj preferenciji jednog ili drugog tipa OLED panela, pa ni prema vlastitim potrebama u smislu dodatne opreme, koje MO27Q2A ima više (KVM preklopnik, USB hub). Izbor se vrši na mnogo bazičnijoj razini – tome kamo ćete ga staviti. Ako je u pitanju kontrolirana okolina, MO27Q2A može vrijediti dodatnog novca. U suprotnom, GO27Q24G sigurniji je odabir.