Magnepan LRS+ - A sad, nešto sasvim drugačije

Magnepanovi najjeftiniji zvučnici brišu granicu između iluzije i stvarnosti, nudeći zvuk koji će vašu omiljenu glazbu učiniti gotovo opipljivom

Davor Šuštić subota, 28. lipnja 2025. u 06:00
SPECIFIKACIJE
Zvučničke jedinice Magnetostatske
Frekvencijski odaziv 50 Hz – 20 kHz
Osjetljivost / Impedancija 86 dB / 4 Ω
Preporučena snaga pojačala 150 W (pri 4 Ω)
Dimenzije 122 x 33 x 2,5 mm
Dojam Jedinstveni zvučnici, čiji performans nerijetko graniči s fascinantnim

Kad govorimo o zvučnicima, većina zamišlja četvrtastu kutiju na čijoj se prednjici nalaze dvije zvučničke jedinice, a straga bas-refleksni port. Što se nalazi unutar jedne takve kutije – za točan odgovor na to pitanje već morate razgovarati s entuzijastom. Premda takvi, klasični zvučnici, opremljeni dinamičkim jedinicama, dosežu zaista impresivne razine performansi, u svijetu visokokvalitetnog zvuka postoji struja koja odbacuje čitav koncept "zvuka iz kutije", nalazeći ga fundamentalno pogrešnim. Logika je da kutija, kakva god bila, neizbježno utječe na kvalitetu zvuka, već zbog same činjenice da se na neki način mora nositi sa zvučnim valovima, koje dinamičke membrane proizvode na svojoj stražnjoj strani, dakle, u smjeru same kutije. Kako to riješiti? Potpunom eliminacijom zvučničke kutije.

Zvučničke kutije nema, a magnetostatska zvučnička jedinica dipolne je prirode, što znači da zvuk ispušta u obje strane. Takva izvedba omogućila je tanak profil zvučnika
Zvučničke kutije nema, a magnetostatska zvučnička jedinica dipolne je prirode, što znači da zvuk ispušta u obje strane. Takva izvedba omogućila je tanak profil zvučnika

Čuveni američki Magnepan svoj je bitak podredio proizvodnji upravo takvih zvučnika, koji ne koriste zvučničke kutije, pa ni dinamičke zvučničke jedinice. Upustimo li se u opisivanje Magnepanove povijesti i značaja za svijet hi-fija, potrošit ćemo grotesknu količinu prostora, stoga nećemo ni pokušavati. Dovoljno je znati da su tvrtkini zvučnici u svojoj (zamalo) pedesetogodišnjoj povijesti stekli kultnu sljedbu, okitili se svim zamislivim nagradama i "odgojili" generacije i generacije audiofila. Od samog začetka, pa sve do dana današnjeg, radi se o jednom od malobrojnih proizvođača koji je upravo to – proizvođač vlastitih proizvoda. Apsolutno svaki dio Magnepanovih zvučnika, od drvenog okvira do platnene navlake, nastaje u White Bear Lakeu, američkom gradiću upola manjem od Zaprešića (i tu negdje prema broju stanovnika). Magnepan je u svojoj povijesti prodao dvjestotinjak tisuća pari zvučnika, što je kilometrima daleko od megalomanskih brojeva najvećih hi-fi brendova, ali svejedno se radi o brojci koju tvrtka ponosno ističe. S obzirom na samostalnu proizvodnju i ručno sklapanje zvučnika, koje seže do te razine da se oni prije pakiranja testiraju i međusobno uparuju, ali i njihov specifičan izgled i akustičke karakteristike, nije neobično što je tome tako.

Tako izgleda mehanizam za promjenu nagiba zvučnika. Jedna takva kopča nalazi se na svakoj nožici
Tako izgleda mehanizam za promjenu nagiba zvučnika. Jedna takva kopča nalazi se na svakoj nožici

Trake, folija i magneti

Magnepanovi zvučnici nisu elektrostatski, premda tako izgledaju, već magnetostatski – koriste planarno magnetsku tehnologiju, upućenijima poznatu iz svijeta slušalica više klase. Njihova konstrukcija i način rada temelje se na drugačijem fizikalnom principu od tradicionalnih dinamičkih (pa i elektrostatskih) zvučnika. Osnovni dio svakog magnetostatskog zvučnika je tanka, lagana membrana, najčešće izrađena od materijala poput Mylara – poliesterske folije, dobivene razvlačenjem PET-a (polietilentereftalat). Na tu membranu pričvršćene su vodljive trake, koje provode električni signal iz pojačala. Membrana se nalazi unutar statičnog magnetskog polja, koje stvaraju trajni magneti, postavljeni s obje strane (ili s jedne strane, ovisno o konkretnom dizajnu). Kada električni signal prolazi kroz vodljive trake, nastaje elektromagnetska sila, koja djeluje na trake unutar magnetskog polja. Ta sila uzrokuje pomicanje membrane naprijed i natrag, što rezultira stvaranjem zvučnih valova. Budući da su vodljive trake čvrsto spojene s membranom, cijela površina ravnomjerno vibrira, stoga dobivamo vrlo ujednačenu i preciznu reprodukciju zvuka.

Takva izvedba, gdje je vodljiva (aluminijska) traka fiksirana za membranu od Mylara, naziva se quasi-ribbon. Visokotonske jedinice takvih zvučnika također mogu biti izvedene bez spomenute membrane, dakle, samo s izuzetno tankim trakama, koje istodobno provode struju i slobodno lebde u magnetskom polju, igrajući ulogu dijafragme – to se zove true ribbon. True ribbon visokotonce Magnepan koristi u svojim trostaznim zvučnicima više klase, kao što su 3.7i, 20.7 i 30.7, dok dvostazni LRS+ raspolaže quasi-ribbonom.

Magnetostatski zvučnici dipolne su prirode, što znači da zvuk u jednakoj mjeri emitiraju prema naprijed (u smjeru slušatelja) i natrag (u prostor iza zvučnika). Ta dvosmjerna emisija rezultira izuzetno prostranom zvučnom slikom, čime smo polako došli do performansi Magnepana LRS+, najjeftinijih zvučnika u tvrtkinoj ponudi. Naravno, s cijenom od 1.690 eura, nipošto se ne radi o jeftinim zvučnicima, niti će oni, zbog nekih svojih funkcionalnih osebujnosti, biti instant-izbor za svakoga tko na zvučnike može potrošiti takav novac, ali kada se neke stvari poslože, rezultati mogu biti uistinu senzacionalni.

Osim testirane bijele (zapravo bež), dostupna je i crna varijanta Magnepana LRS+
Osim testirane bijele (zapravo bež), dostupna je i crna varijanta Magnepana LRS+

Kutija s Njuškala

Da Magnepan ne djeluje prema uzusima najvećih hi-fi brendova, već mnogo više podsjeća na "uradi sam" projekt nekog hi-fi fanatika, postaje jasno već nakon prvog pogleda na pakiranje zvučnika LRS+. Nema tu lijepih slika, domišljatih marketinških krilatica, niti ičega drugog spomena vrijednog, izuzev otisnutog upozorenja "nemoj da ti padne", koje treba shvatiti ozbiljno.

Nakon otvaranja rudimentarne, plosnate kutije, u njoj ćete pronaći dva zvučnika, nekoliko vijaka, i nekoliko slojeva folije s mjehurićima – otprilike kao da vam ih je poslao prodavatelj s Njuškala, a ne jedna od najuglednijih tvrtki iz svijeta zvuka najviše kakvoće. Uz malo sreće i nakon kraćeg traženja, pronaći ćete i dva para metalnih nožica, savijenih u oblik nagnutog slova "L" – one su namijenjene postavljanju zvučnika u uspravni položaj. Točnije, položaj zvučnika bit će blago nagnut. Taj nagib može se donekle smanjiti, okretanjem metalnih kopči, fiksiranih za nožice, ali za time, kada govorimo o zvučnim performansama, nema potrebe, niti se radi o razboritoj odluci, s obzirom na to da je izvedba spomenutih kopči gotovo tragikomična.

Takvim osebujnostima unatoč, ni u jednom trenutku nismo stekli dojam kako Magnepan ne mari za pakiranje svojih zvučnika. Prije bismo rekli da ga doživljava isključivo utilitarnim te produkcijski budžet ciljano usmjerava prema performansama samog proizvoda.

Postavimo li na "Tweeter/Attenuator" jedan od priloženih otpornika, umjesto tvornički ugrađenog jumpera, visoke frekvencije bit će prigušene za 1 do 4 dB
Postavimo li na "Tweeter/Attenuator" jedan od priloženih otpornika, umjesto tvornički ugrađenog jumpera, visoke frekvencije bit će prigušene za 1 do 4 dB

Odjeveni u tkaninu

Sami zvučnici imaju okvir od MDF-a, dimenzija 122 x 33 x 2,5 centimetara, a najveći dio njihove površine otpada na magnetostatsku "jedinicu". Kroz tkaninu, u koju su zvučnici obučeni, jasno ćete vidjeti ranije spomenutu foliju i niz tankih aluminijskih traka, kao i nekoliko okruglih pločica, naizgled utisnutih u foliju. One razdvajaju dijafragmu na nekoliko područja, kako bi se spriječilo njeno pretjerano "lelujanje", odnosno nastanak neželjenih rezonancija. Tkanina može biti crna ili bijela, pri čemu bijela nije "čista" bijela, već naginje prema bež.

Na stražnjoj strani zvučnika nalaze se neobični terminali, dizajnirani za primanje jake struje, nužne za uspješno pokretanje magnetostatskih jedinica. U njih se, uz prethodno odvijanje malih imbus-vijaka, mogu ugurati klasične zvučničke banane ili gola žica. Ispod terminala nalaze se još dva priključka, koja su tvornički povezana niklanim jumperom. Stavimo li na njegovo mjesto jedan od dva priložena otpornika (1 Ω ili 2 Ω), prigušit ćemo visoke frekvencije u rasponu od 1 do 4 dB. Magnepan sugerira da se s time eksperimentira u problematičnim, vrlo živim prostorijama, ili u slučaju vrlo glasnog slušanja žanrova, poput popa i rocka. U našem su slučaju zvučnici LRS+ najbolje svirali na tvorničkim postavkama, dakle, bez spajanja otpornika, ali dobro je znati da ima pomoći čak i ako se zateknu u prostoriji sklonoj pojačavanju visokih frekvencija.

Terminali primaju golu žicu i banane. Spajanju prethodi otpuštanje imbus-vijaka, koje je potom potrebno zategnuti
Terminali primaju golu žicu i banane. Spajanju prethodi otpuštanje imbus-vijaka, koje je potom potrebno zategnuti

Prostorna orijentacija

Pozornijim proučavanjem zvučnika, uočit ćete kako su vertikalne aluminijske trake na jednoj strani gušće. Ta strana zvučnika jest "visokotonska", dok ostatak njegove aktivne površine služi reprodukciji srednjih i niskih frekvencija. Kako su zvučnici tvornički akustički upareni i "zrcaljeni", unaprijed je definirano koji bi trebao biti lijevi, a koji desni, što ćete najlakše prepoznati po zadnjoj znamenki serijskog broja, otisnutog na poleđini – jedinica ide lijevo, a dvojka desno. Kada bismo im zamijenili strane, visokotonski dio zvučnika postao bi unutarnji, čime se podosta utječe na akustiku – gubi se na širini pozornice, ali povećava se dojam središnjeg kanala, efekta gdje vokali lebde u prostoru između zvučnika. Tako je barem u teoriji. U praksi, zvučnike smo koristili na preporučen način, s visokotonskim dijelom na vanjskoj strani, jer su nam tako zvučali najbolje. Pozornica je bila golema, a ni u jednom trenutku nismo imali osjećaj da "središnji fokus" nije dostatan.

Kad je o konkretnom pozicioniranju riječ, Magnepan daje iscrpne upute za fino ugađanje udaljenosti, nagiba i zakreta zvučnika, a polazi se od toga da se odmaknu barem 60 centimetara od stražnjeg zida, te da je razmak između zvučnika ekvivalentan 60% udaljenosti od zvučnika do mjesta slušanja.

Prvo slušanje Magnepana LRS+ obavili smo u gotovo idealnim uvjetima – u prostranoj i akustički tretiranoj sobi, gdje smo imali odriješene ruke u smislu naše udaljenosti od zvučnika i njihova međusobnog razmaka, te luksuz da sjedimo u slobodnom prostoru, nekoliko metara od stražnjeg zida. Tom smo prilikom ostali istinski impresionirani njihovim akustičkim dosezima. U esenciji svih Magnepanovih zvučnika, pa tako i tvrtkina najjeftinijeg modela LRS+, gotovo je neopisiva "prisutnost" zvuka, postignuta zadivljujućom širinom, visinom i dubinom pozornice. Nikad ranije, a osobito ne u tom cjenovnom razredu, nismo imali toliko jak osjećaj da se izvođač nalazi s nama u prostoriji, da bismo mogli ispružiti ruku i dotaknuti ga. Kad se u audiofilskim krugovima spominje holografska prezentacija, upravo je to ono na što se misli.

Sâm osjećaj prostora ne bi bio ni približno tako dojmljiv da zvučnici LRS+ nemaju toliku prozračnost i transparentnost prezentacije. U tom pogledu je izostanak zvučničke kutije i pripadajuće koloracije zacijelo najosjetniji. Što god izlazi iz Magnepanovih zvučnika, zvuči kristalno čisto, otvoreno, neobjašnjivo lagano i vrlo, vrlo prirodno. Tonalno su izvanredno izbalansirani, osobito u vokalnom području, pa sve to samo dodatno naglašava dojam da glazba biva izvođena pred nama, uživo.

Ono što Magnepanovim zvučnicima fali u basu, može se dobiti dodavanjem subwoofera. Izvrsne rezultate postigli smo s KEF-ovim modelom KC62
Ono što Magnepanovim zvučnicima fali u basu, može se dobiti dodavanjem subwoofera. Izvrsne rezultate postigli smo s KEF-ovim modelom KC62

Reprodukcija makro i mikrodinamike izuzetno je dobra. Štoviše, skloni smo kazati da se u kategoriji zvučnika do 2.000 eura ni ne može dobiti u mjeri u kojoj ju isporučuje LRS+. Izravni je to rezultat lagane membrane, koja može trenutačno reagirati na najfinije detalje, poput šaptanja, daha i udaraca gudala. Slušanje pjesama sa širokim dinamičkim rasponom doživljaj je za sebe.

Magnepanovi zvučnici traže mnogo snage i stabilan rad pri 4 Ω. Testirali smo ih s NAD-ovim pojačalom C 389, koje je bilo na visini zadatka
Magnepanovi zvučnici traže mnogo snage i stabilan rad pri 4 Ω. Testirali smo ih s NAD-ovim pojačalom C 389, koje je bilo na visini zadatka

Pravi hi-fi

Samo je jedno što Magnepani LRS+ ne mogu, a to je reproducirati dubok, mesnat bas. Radi se o posljedici izostanka zvučničke kutije, koja kod dinamičkih zvučnika funkcionira kao pojačivač niskih registara, kao i tanke membrane, fizički nesposobne za pomicanje ogromne količine zraka. Ne zaboravimo ni na dipolnu prirodu zvučnika – kako magnetostatske jedinice disperziraju zvuk sprijeda i straga, niskofrekventni zvučni valovi međusobno se poništavaju. Sve to ne znači da oni uopće nemaju basa; prema službenim specifikacijama, sposobni su se spustiti do 50 Hz, te im bas pritom biva artikuliran, ali istodobno i vrlo linearan, pa u tom dijelu spektra može nedostajati energije. Za brojne glazbene žanrove, poput rocka i metala, stava smo da je basa dovoljno. No, slušate li elektronsku glazbu, hip-hop i bilo što sa sintetiziranim basovima, ili naprosto volite da bas bude živahan i upečatljiv, tada je izgledno da će vam ga nedostajati.

Rješenje je prilično jednostavno, a sastoji se od dodavanja subwoofera. Pojedini pripadnici Magnepanova kulta padaju u nesvijest od samog spomena na takav čin, ali neka vas to ne obeshrabri. Kad smo u sustav, sastavljen od NAD-ova moćnog pojačala C 389 i fantastičnog Bluesound Node Icona, ubacili KEF-ov subwoofer KC62, te na njega preusmjerili frekvencije od 50 Hz naniže, smjesta smo dobili jedino što nam je do tog trenutka nedostajalo. Postigli smo zvuk punog opsega i izuzetne kvalitete, kojeg ćemo se dugo sjećati. Opisana kombinacija komponenti u novčaniku će vam ostaviti rupu od oko 5.800 eura, ali uzmemo li u obzir da zauzvrat dobivamo sustav istinske, audiofilske kvalitete, koji ispunjava baš sve kriterije hi-fi reprodukcije zvuka, tada sve to možda i vrijedi tog novca.

Magnepan LRS+

  • Izuzetna kvaliteta zvuka
  • Širina i dubina pozornice
  • Prirodnost i "prisutnost" vokala
  • Makro i mikrodinamika
  • Traže moćno pojačalo
  • Nemaju osobito dubok ni udaran bas
  • Osjetljivi za manipulaciju
Izrada 8
Performanse 9
Isplativost 7
Ukupni dojam 9
Bug 392-393 srpanj/kolovoz 2025.