Panasonic LUMIX DC-S5 - Snaga u manjem pakiranju
Svojim prvim full frame trojcem Panasonic je htio dokazati da je sposoban proizvesti vrlo sposobne, čvrste i robusne fotoaparate, koji ciljaju na vrlo zahtjevne korisnike, kojima njihova veličina i težina neće biti nedostatak, nego možda čak i prednost, a S5 pokušaj je približavanja Panasonicove full frame platforme onima koji bi ipak htjeli kompaktnije i lakše fotoaparate
| Senzor | 24,2 MP full frame MOS (35,6 x 23,8 mm) |
|---|---|
| Kit-objektiv | LUMIX S 20-60mm f/3.5-5.6 |
| Fotografije | RAW, JPEG 24 MP (6.000 x 4.000) |
| Video | 4K H.264/AVC i H.265/HEVC, 3.840x2.160@24-60p (100-200 Mbit/s), 1.920x1.080@24-60p (20-28 Mbit/s), niski i visok framerate od 1 do 180 FPS |
| ISO | 100-51.200 |
| Ekran i tražilo | 7,5 cm LCD (1,84 milijuna točaka), OLED (2,36 milijuna točaka) |
| Dimenzije i masa | 132.6 x 97.1 x 81.9 mm, 714 g (s baterijom i mem. karticom), objektiv 350 g |
| Jamstvo | 2 godine |
Model S5 najlakše je opisati kao Panasonic S1 u dosta kompaktnijem pakiranju, uz neka poboljšanja. Umjesto uređaja za koji vam treba oružni list, S5 se veličinom i težinom približio konkurentskim fotoaparatima, poput Sonyja A7 III, što će većina korisnika cijeniti. Tijelo je i dalje dosta čvrsto, okvir je od magnezijeve legure, kvaliteta izrade je na visokoj razini, a tu je i otpornost na prašinu i vlagu. Plastika je uvjerljiva, a grip i odmorište za palac imaju izraženu teksturu za bolje držanje u ruci.
Panasonic je na S1 miješao dvije vrste memorijskih kartica (XQD i SD), no kod S5 odlučili su se za dva utora za SD kartice, kojima se pristupa preko bočnih vratašca. Više je načina kako se mogu koristiti ti utori, a prilikom snimanja videa to uključuje nastavljanje snimanja s jedne na drugu karticu te snimanje identičnih videozapisa na obje kartice radi backupa (važno prilikom snimanja događaja koji se odvijaju samo jednom, primjerice, snimanja vjenčanja). Tipična je to funkcionalnost za Panasonicove aparate i odlično za one koji snimaju događaje, radi rezervnih snimki u slučaju kvara memorijske kartice.
Situacija s videom slična je modelu S1. To znači da u 4K možete dobiti 25-30 sličica u sekundi, s kadrom koji pokriva čitav senzor, dok je pri 50-60p dostupno samo 1:1 mapiranje piksela, odnosno APS-C crop. Bitrateovi se u 4K kreću između 72 i 200 Mbit/s, s 8 i 10-bitnom bojom (aparat dolazi s V-log gamom i HLG-om). Nema All-I načina snimanja, što ga čini manje pogodnim za snimanje zahtjevnih akcijskih scena od S1H.
Treba li vam više od 60 sličica u sekundi, spustit ćete se na Full HD, ali samo uz korištenje funkcije Slow & Quick. Ona omogućuje raspon FPS-ova od 1 do 180, pa dobijete video, primjerice, od 25p, ali sa željenim framerateom u navedenom rasponu. Ako ste odabrali 180 FPS, bit će to lijepo usporen video, a ako ste odabrali jednoznamenkasti FPS, bit će to jako ubrzani video, nešto kao video timelapse. U S&Q ne snima se zvuk. Najavljena nadogradnja firmwarea, koja će stići nakon pisanja ovog teksta, donijet će, između ostalog, Cinema 4K razlučivost (4.096 x 2.160) te mogućnost 12-bitnog RAW 6K izlaza preko HDMI-ja.
Fokusiranje u videu, za što Panasonicova tehnologija DfD nije idealna i zaostaje za konkurentskim faznim rješenjima, ipak je nešto poboljšano u odnosu na prijašnje modele. Još uvijek se događaju situacije u kojima nepredvidivo reagira, ali to se događa rjeđe, te se ujedno rjeđe može vidjeti pulsiranje.
Kvaliteta videa je, nimalo neočekivano, izvrsna, a ista situacija je i s fotografijama, naravno, pod uvjetom da su vam dovoljna 24 megapiksela. Boje i dinamički raspon vrlo su dobri, a aparatu neće smetati ni dosta visoke ISO vrijednosti.
Gdje se štedjelo? Elektroničko tražilo značajno je niže razlučivosti (2,36 naspram 5,76 milijuna točaka) i nema okrugli, ni toliko izražen gumeni okvir oko tražila pa je korištenje tražila ipak nešto manje ugodno, a i ekran je nešto niže razlučivosti i malčice je manji. Izostao je i statusni ekran s gornje strane, a baterija je manjeg kapaciteta. Ujedno, S5 može okinuti nešto manje uzastopnih sličica po sekundi – 7 naprema 9 kod S1, kada se fokusira samo prva sličica, odnosno 5 naprema 6, uz kontinuirano fokusiranje. Stabilizacija u tijelu ujedno je malčice slabije učinkovita. Aparat, naravno, podržava i hibridnu 5-osnu stabilizaciju (kombinaciju stabilizacije u tijelu i optičke stabilizacije).
Panasonic je ovaj aparat upario s objektivom netipičnog raspona žarišnih duljina – od 20 do 60 mm. Neki bi vjerojatno željeli da može malo jače zumirati, no ovih 20 milimetara na širokom kutu značajno je šire od tipičnih 24, i otvara nove mogućnosti. S tim objektivom ovaj aparat može dobro poslužiti za (video) selfieje, odnosno vloganje, za što može OK poslužiti čak i u APS-C cropu u videu. Šteta samo što taj objektiv nema optičku stabilizaciju.
Već je i S1 izvrstan aparat, a S5 većinu je kvaliteta modela S1 prenio u obličje koje će biti praktičnije i privlačnije većini korisnika, uz neka poboljšanja i nešto nižu cijenu.
Panasonic LUMIX DC-S5
- Kvaliteta fotografija i videa
- Prilagodljivost
- Veličina
- Dva utora za memorijske kartice
- 60/50p u 4K
- Stabilizacija u tijelu
- Vremenski neograničeno snimanje videa u 4K@24-30
- Poboljšan autofokus u videu
- Široki kut isporučenog objektiva
- Micro HDMI port
- APS-C crop u 50-60p u 4K
- Automatski fokus u videu još nije na razini konkurencije
- Brzina okidanja nije optimalna za sportsku fotografiju
