Orwell sa svojim romanom "1984.", Huxley s "Vrlim novim svijetom", Zamjatin s romanom "Mi", Bradbury s "Fahrenheitom 451", pa čak i Kafka sa svojim "Procesom", na različite su načine progovarali o državnom nadzoru, distopiji te osjećaju nemoći i apsurda pred bezličnim, sveprisutnim birokratskim sustavom koji neumoljivo želi nadzirati i kontrolirati svaki segment života pojedinca. Premda su ta djela mahom nastala prije nego što je digitalno doba postalo stvarnost i svakodnevica u kojoj živimo, a u kojoj smo, možda i nehotice ili nesvjesno, počeli odbacivati barem dijelove svoje intime, te se upustili u dobrovoljno razgolićivanje osobnih života na društvenim mrežama, čini se da nikada nisu bila relevantnija i bliža zbilji. Barem ako je suditi prema zakonodavnim promjenama koje su, barem u trenutku pisanja ovog teksta, još u procesu savjetovanja i u obliku prijedloga, te nisu stavljena u primjenu. Dva su vrlo aktualna prijedloga promjena zakona, jedan je na razini čitave Europske unije, dok se drugi odnosi na promjene ovlasti poreznih vlasti u Hrvatskoj. Međutim, oba prijedloga podjednako dovode u pitanje privatnost građana te pomalo podsjećaju na književna djela koja progovaraju o rizicima državne kontrole i nadzora.