Molekula se celuloze može modificirati na mnogo načina, pa i tako da se na nju „nacijepi“ molekula poliakrilne kiseline. Takva celuloza može za sebe vezati ione teških metala – i tako čistiti vodu.
Mehanička inteligencija, supermaterijali, pametni slušni aparati i prvi LiDAR u boji privukli su našu pažnju proteklog tjedna
Alkohol se dobiva iz šećera (vino, rakija, rum) ili iz škroba (pivo), ali ne i iz celuloze, iako je to kemijski moguće. Moguće je – ali se ne isplati.
Suhi celofan možete presavijati kako god hoćete, no kada ga stavite u vodu on će poprimiti novi, prije zadani oblik. No nije riječ o običnom celofanu nego o naročitom derivatu celuloze, TCel-Cu.
Kako otopiti pamuk, a zatim iz otopine izvući čvršću celuloznu nit znali su kemičari još u 19. stoljeću. Može li se to napravi i sa svilom, s proteinskim vlaknom? Može – ali tek u 21. stoljeću.
Uz celulozu tvornice celuloze proizvode i lignin. Što od njega napraviti? Mnogo toga, samo ga prethodno treba prevesti u nešto drugo – u ester.
Posebna vrsta celofana, prozirne folije načinjene od celuloznih nanovlakana, može, promjenom boje, detektirati koji se plinovi nalaze u zraku. Ništa novog – osim tehnologije.
