Predsjednik Donald Trump izjavio je u utorak da je odabrao dizajn za Zlatnu Kupolu (Golden Dome), sustav proturaketne obrane vrijedan 175 milijardi dolara, te imenovao generala Svemirskih snaga za voditelja ovog programa usmjerenog na blokiranje prijetnji iz Kine i Rusije.

Prvotno je sustav objavljen 20. svibnja i prema Trumpovim tvrdnjama pružit će "gotovo 100-postotnu zaštitu" Sjedinjenim Američkim Državama od raketnih napada. Inicijativa, koju je Trump predstavio kao dugogodišnji cilj koji datira još iz administracije Ronalda Reagana, trebala bi koristiti satelitsku tehnologiju za praćenje i presretanje neprijateljskih projektila tijekom njihove početne faze lansiranja.

"Ronald Reagan to je želio mnogo godina ranije, ali nisu imali potrebnu tehnologiju", izjavio je Trump predstavljajući projekt. Očekuje se da će program primiti početno financiranje od 25 milijardi dolara kroz Trumpov predloženi porezni zakon, s ukupnim projiciranim troškom od 175 milijardi dolara prema procjenama administracije.

Nema sumnje, kostat će višestruko

Stručne analize pokazuju da bi stvarni troškovi Zlatne Kupole mogli znatno premašiti projekcije administracije. Ured za proračun Kongresa procjenjuje da bi stvarni trošak mogao prijeći 500 milijardi dolara tijekom 20-godišnjeg razdoblja, što je značajno više od Trumpove navedene brojke od 175 milijardi dolara. Trumpov vremenski okvir od "dvije i pol do tri godine" za potpunu implementaciju opisan je kao "pretjerano optimističan" od strane stručnjaka za obranu. Opseg i složenost sustava sugeriraju da će biti potrebno mnogo dulje razdoblje razvoja prije postizanja operativne sposobnosti.

Američko fizikalno društvo nedavno je objavilo nalaze koji pokazuju da bi bilo potrebno 16.000 svemirskih presretača za učinkovito suprotstavljanje samo deset sjevernokorejskih projektila Hwasong-18. Taj broj bi se povećao na 36.000 presretača ako bi američki čelnici zahtijevali vremenski prozor odluke od 30 sekundi prije poduzimanja akcije, a bilo bi potrebno još više za zaštitu sjevernih regija, uključujući Aljasku i Srednji zapad.

Nove svemirske prijetnje mijenjaju obrambenu strategiju

Tradicionalna američka obrana fokusirala se na prijetnje koje dolaze preko Sjevernog pola, ali hipersonični projektili i "djelomični orbitalni" sustavi mogu pristupiti iz neočekivanih smjerova, stvarajući nove ranjivosti. Kanada, koja već sudjeluje u zajedničkim operacijama zrakoplovne obrane sa Sjedinjenim Državama, trenutno je uključena u razgovore o pridruživanju projektu Zlatna Kupola. Ovaj obrambeni štit naglašava kako Zemljina orbita postaje ključna fronta u strateškom natjecanju između Rusije, Kine i Sjedinjenih Država. Prema riječima generala Stephena Whitinga, voditelja američke Svemirske komande, Kina razvija protusatelitske sposobnosti "zapanjujućom brzinom". Ruski satelit Cosmos 2553 predstavlja posebno zabrinjavajući prototip za Amerikance: nuklearno oružje potencijalno sposobno onesposobiti satelite na velikim područjima niske Zemljine orbite - upravo one vrste satelita koji bi činili dio sustava Zlatne Kupole.

Svemirsko natjecanje u punom zamahu

Sukobi u svemiru već se događaju između velikih sila. U svibnju 2024. ruski satelit nazvan Cosmos 2576 ušao je u "koplanarnu" orbitu s američkim špijunskim satelitom (USA 314), pozicioniranje koje je Centar za strateške i međunarodne studije okarakterizirao kao potencijalno signaliziranje "pozicioniranja protuvesmirskog oružja".

Ovi razvoji događaja potaknuli su Francusku da razmotri razvoj "tjelohraniteljskih" sustava za zaštitu svojih satelita, potencijalno uključujući robotičke ili laser-bazirane obrambene sposobnosti.

Drugi incidenti uključuju kineski svemirski obavještajni uređaj koji je manevrirao između američkog nadzornog satelita i sunca, stvarajući sjene koje su spriječile jasnu fotografiju, te ono što je general Michael Guetlein, novi voditelj Zlatne Kupole, opisao kao kinesku praksu "borbe u svemiru".

Sjedinjene Države također su se uključile u slične aktivnosti. Prošlog mjeseca, američki nadzorni satelit približio se na 17 km i 12 km udaljenosti od dva kineska elektroničko-obavještajna satelita, što je postupak za koji je Jonathan McDowell iz Harvard-Smithsonianovog Centra za astrofiziku napomenuo da je "ona vrsta stvari zbog koje dužnosnici Ministarstva obrane izdaju ogorčene komentare kada Kina to čini našima".

Kako navodi The Economist, ovi razvoji događaja predstavljaju značajnu eskalaciju u svemirskom sigurnosnom natjecanju, s implikacijama koje se protežu daleko izvan proturaketne obrane i uključuju satelite koji pružaju osnovne komunikacije, pozicioniranje, navigaciju i vremenske podatke o kojima ovise moderna gospodarstva.

Puno stručne skepse

Stručnjaci za obranu izražavaju duboku skepsu oko izvedivosti, troškova i strateških implikacija Zlatne Kupole. "Ovo zvuči više aspiracijski nego praktično," izjavio je dr. Mark Vandroff, viši suradnik u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS). "Daleko smo od posjedovanja tehnologije koja bi mogla s visokom pouzdanošću presretati hipersonične ili manevribilne projektile iz svemira."

Među ključnim tehničkim izazovima projekta su praćenje hipersoničnih prijetnji, rizici naoružavanja svemira te potreba za naprednom obradom podataka i umjetnom inteligencijom. Kina i Rusija razvijaju hipersonične klizne letjelice koje mogu nepredvidivo manevrirati i letjeti na niskim visinama, izbjegavajući trenutne sustave detekcije.

"Postavljanje stotina satelita opremljenih oružjem ili presretačima logistički je izazovno. Nadopuna goriva, popravci i zamjene predstavljaju velike izazove," rekla je dr. Emily Tran, inženjerka zrakoplovnih sustava i bivša savjetnica NASA-e.

Strateške i političke posljedice

Na međunarodnom planu, projekt bi mogao izazvati negativne reakcije. Iako je usmjeren na suprotstavljanje Kini i Rusiji, mogao bi također uznemiriti američke saveznike koji bi ga mogli doživjeti kao eskalaciju ili destabilizaciju.

"Američki saveznici mogli bi strahovati da će biti uvučeni u sukob zbog percipirane agresivnosti," rekao je Thomas Riedel, europski sigurnosni stručnjak u Atlantskom vijeću.

Većina stručnjaka slaže se da nijedan pojedinačni sustav, posebno onaj koji je još uvijek u konceptualnoj fazi, ne bi trebao zamijeniti dokazane kopnene i pomorske obrane poput sustava Aegis, THAAD i svemirskog infracrvenog sustava (SBIRS).