Tek što su završili s oporavkom računalnog sustava na sondi Voyager 1, NASA-ini stručnjaci na njoj su odradili još jedan zahvat na daljinu, tehničke naravi. Primijećeno je, naime, da su nakon 47 godina rada i izloženosti dubokom svemiru glavni potisnici oslabili, pa se pristupilo proceduri za slučaj nužde – zamjeni upravljačkih programa, koji sada sondom upravljaju putem pričuvnog seta potisnika.

Voyager 1 koristi potisnike kako bi se mogao okretati oko tri osi i tako se ispravno pozicionirati, a sve se to čini da bi njegova komunikacijska antena ostala usmjerena prema Zemlji. To je nužno za primanje naredbi i slanje tehničkih i znanstvenih podataka natrag na Zemlju. S obzirom na to da se radi o udaljenosti od 24 milijarde kilometara, Voyager 1 mora to činiti iznimno precizno, pa tijekom jednog dana svojim potisnicima odradi oko 40 pulsova, dugih tek desetak milisekundi.

Začepljenje sustava

Kao gorivo služi mu tekući hidrazin, koji se u cijevima potisnika pretvara u plin i tako daje potrebne impulse. No, stvaranje potiska kroz godine dovelo je i do laganog trošenja gumene dijafragme u rezervoaru, pa je to rezultiralo nusproizvodom, silicijevim dioksidom koji se polako taloži u cijevima. Djelomično začepljene cijevi potisnika znače da oni nisu više "zdravi" kao nekada, a samim time niti efikasni u upravljanju sondom.

Voyager 1 ima tri seta potisnika. Dva su izvorno namijenjena za orijentaciju, a jedan za davanje osnovnog pogona. No, kako se sada sonda kreće samo u jednom smjeru i ne mora manevrirati, izazovi pred tim pogonskim sustavom su manji, pa praktički bilo koji set može poslužiti za orijentiranje sonde prema Zemlji, kažu iz NASA-e, pa objašnjavaju sve što se dosad radilo po tom pitanju.

Povratak na staro

Prvi set potisnika za orijentaciju stavljen je izvan upotrebe 2002. godine, nakon što je njihovo djelomično začepljenje primijećeno, pa je korišten drugi set. On se također s vremenom djelomično začepio, pa je 2018. pogon prebačen na treći set, koji je radio sve do današnjih dana. Međutim, pokazalo se da su njegove cijevi sada već ozbiljno začepljene (umjesto 0,25 korisni promjer je tek 0,035 mm), pa je kontrola misije odlučila vratiti sondu na jedan od prvih setova potisnika.

Dodatni izazov u današnje vrijeme je i činjenica da je Voyager 1 pri kraju sa snagom, odnosno da koristi sve moguće rezerve energije, pa je sustav hladniji. NASA je stoga morala zadati i naredbe za zagrijavanje potisnika koji će se odsad koristiti, ali oprezno da ne potroše previše energije ili oštete sustav. U konačnici je manevar uspio 27. kolovoza, od kada je Voyager 1 postavljen na novi-stari pogon te i dalje uspješno održava orijentaciju te komunicira s kontrolom misije na Zemlji, udaljenoj oko 22,5 svjetlosna sata.