NASA debugira Voyager 1 na udaljenosti od 23,3 milijarde kilometara
Svemirska sonda Voyager 1 ušla je u međuzvjezdani prostor prije deset godina, a nakon gotovo 45 godina rada, nešto je pošlo po zlu s jednim od instrumenata na sondi
Svemirska sonda Voyager 1 lansirana je 5. rujna 1977. godine, kao misija namijenjena proučavanju vanjskih dijelova Sunčevog sustava i međuzvjezdanog prostora, dalje od Sunčevog gravitacijskog utjecaja u heliosfere. Od tada do danas, gotovo 45 godina, Voyager 1 redovito se "javlja" kontroli misije i šalje podatke usporedive samo s onima njegovog "brata blizanca", Voyagera 2. Ove dvije sonde jedine su u povijesti koje je čovjek izradio i uspio poslati u međuzvjezdani prostor, gdje se jedinica nalazi od 2012., a dvojka službeno od 2018. godine.
Voyager 1 danas je od Zemlje udaljen 23,3 milijarde kilometara, i dalje šalje znanstvene podatke, no kontrola misije nedavno je uočila diskrepanciju u njegovim podacima. Naime, njegov računalni sustav za orijentaciju i kontrolu (attitude articulation and control system, AACS) šalje na Zemlju podatke koji nisu u skladu s onim što se na sondi događa.
Lag od dva dana
Sonda radi normalno, signal je jednako snažan kao i prije, što znači da je njezina orijentacija nepromijenjena i da antena za komunikaciju sa Zemljom i dalje drži ispravno usmjerenje. No, telemetrijski podaci koje šalje spomenuti AACS netočni su – iz NASA-e kažu da izgledaju kao nasumični niz podataka, tj. ne odražavaju stanje u kojem bi se Voyager 1 uopće mogao nalaziti.
Problem nije pokrenuo niti jedan sigurnosni mehanizam, poput slanja računala sonde u "safe mode", pa sada stručnjaci iz kontrole misije pokušavaju razumjeti što se zapravo dogodilo. Debugiranje ovog problema posebno je zahtjevno jer se sonda nalazi na 20 sati i 33 minute udaljenosti od Zemlje, mjereno brzinom svjetlosti – pa za slanje jedne naredbe i dobivanje odgovora od Voyagera 1 treba gotovo dva dana.
Pronađu li uzrok anomalije u podacima, stručnjaci iz kontrole misije možda će imati priliku popraviti ga izmjenom softvera ili korištenjem nekog od redundantnih sustava. U slučaju da to neće moći učiniti, morat će daljnji rad prilagoditi činjenici da AACS ne radi kako je zamišljeno.
Osim činjenice da je riječ o 45 godina staroj tehnologiji, izazov predstavlja i to što su ovo jedine sonde koje djeluju u međuzvjezdanom prostoru, pod snažnom radijacijom – što može uništiti elektroniku na neočekivane načine. "Ako postoji način za riješiti ovaj problem s AACS-om, naš tim će ga naći", poručili su iz NASA-inog Laboratorija za reaktivni pogon (JPL).
