Pomalo morbidni ornitološki nasljednici doktora Frankensteina izrađuju prototipove dronova od dijelova mrtvih ptica, kako bi takve leteće pernate kiborge što neprimjetnije uklopili u okoliš sa stvarnim životinjama i promatrali njihovo ponašanje... a možda i naše.

Prema tekstu objavljenom prije dva tjedna u New Scientistu, kamuflirani dronovi koji se zrakom ne kreću pomoću rotirajućih elisa, nego zamasima pravih krila pričvršćenih na tijela prepariranih ptica mogli bi se koristiti u proučavanju prirodnog ponašanja jata divljih ptica ili pak omogućiti vojne špijunske misije.

Međutim, do sada proizvedeni primjerci još uvijek nisu baš najučinkovitiji letači. 

Krilati dronovi koji ne lete

Samo malo… to dakle znači da ptičji leš u čije tijelo je umetnut motor koji pokreće krila uginule ptice nije baš dobar u letenju, je l'? Ma tko bi to rekao!

Koristeći preparirane primjerke fazana, golubova, vrana, pa čak i kolibrića, istraživači i inženjeri osmišljavaju i izrađuju leteće strojeve tako da što više moguće nalikuju pravim, živim pticama. Očigledno je, međutim, kako je ovakav način izrade korisnog, funkcionalnog drona kompliciran i težak. Glavni problem je – vjerojatno ste i sami pretpostavili – letenje. Jer, iako su mehanički dijelovi koji čine stvarni dron (dakle, motor) savršeno sposobni letjeti, trenutno te Franken-ptice mogu samo lebdjeti u mjestu poput kolibrića ili pak poput deltaplana i jedrilice ukočeno i jednosmjerno kliziti zrakom bez mahanja krilima.

U konstruiranju drona koriste se prava preparirana ptičja krila, koja zaista čine da ta naprava izgleda vrlo stvarno, ali znanstvenici još nisu uspjeli replicirati realističan samostalni let ptice koja koristi zamahe tih krila za kretanje zrakom i promjenu smjera. S druge strane, uporaba pravih krila skinutih s mrtve ptice „…uklanja potrebu za projektiranjem i proizvodnjom umjetnih krila, što je još izazovnije učiniti“, kažu konstruktori.

Preglasni špijuni

Još jedan problem s trenutnim prototipovima je taj što su prilično glasni. Od kiborg-ptica ne možemo očekivati neprimjetno stapanje i diskretnu špijunsku infiltraciju u živa jata i među druge divlje životinje ako pritom kontinuirano proizvode glasnu helikoptersku buku drona, zar ne?

Inženjeri ne bi bili inženjeri da već ne rade na mogućim rješenjima tog problema: nekoliko slojeva laganog materijala sa svojstvima zvučne izolacije moglo bi biti od pomoći u tome, a kao jednu od solucija su predložili i izmjene u prijenosnom mehanizmu, pa bi umjesto klasičnih čeličnih zupčanika koristili specijalne spiralne mehanizme prijenosa (donekle nalih na sustav automatskog mjenjača u automobilima) kako bi se stvorio što tiši zrakoplov, tako da bi buka ipak mogla biti problem koji nije teško riješiti.

Osim mehanike letenja i redukcije buke, treći problem bi mogao biti etički. Ove „lažne ptice“ osmišljene su za prikupljanje informacija o ponašanju i životnim navikama divljih ptica i drugih životinja, ali to bi naposlijetku mogla biti samo jedna od njihovih namjena. Jer, već se proširio glas da se takvi pernati dronovi također izrađuju kako bi ih se moglo koristiti u nadzoru ljudi. Drugim riječima – za špijuniranje. Ništa začuđujuće, reći ćemo svi, jer to ne bi bio ni prvi ni posljednji primjer da se korisna tehnološka inovacija namijenjena znanstvenoj uporabi istovremeno zloupotrebljava u vojne ili špijunske svrhe.

Birds Aren't Real

Ironično je podsjetiti se kako se vrlo nedavno, nekako u vrijeme najvećeg zamaha ideja o zavjerama vezanim uz pandemiju Covida, pojavila i bizarna parodija na teorije zavjere koja je pod nazivom „Ptice nisu stvarne (Birds Aren't Real)“ čak dospjela i u prime-time TV-vijesti i na naslovnice, a u kojoj je duhoviti momak imenom Peter McIndoe pokušao uvjeriti cijeli svijet da žive ptice zapravo uopće ne postoje, nego su sve to dronovi koje je poslala vlada da o nama prikupljaju podatke.

Sve je to, naravno, u to vrijeme bilo komično, ali sada – u svjetlu činjenice da se od mrtvih ptica zaista izrađuju dronovi za špijuniranje (drugih ptica ili ljudi, svejedno) – odjednom sve to više i nije baš tako smiješno. Jer, s druge strane, ako ste agent tajnih službi ili vojni obavještajac, bilo bi šteta odbaciti pomisao kako nitko ne bi posumnjao na „pravu“ pticu koja prirodnim kretnjama leti uokolo ili sjedi na grani i prisluškuje njihove razgovore, pa bi uspješno izrađen „Franken-bird“ zaista mogao biti optimalan način za prikupljanje informacija o neprijateljima zemlje ili za hvatanje kriminalaca, a da im se pritom ne daje do znanja da ih netko prati.

Zaključimo naposlijetku da bi ideja o bespilotnim letjelicama napravljenim od dijelova pravih ptica mogla biti na neki bizaran način biti i cool stvar... ako možete usvojiti mentalnu sliku oživljavanja mrtvoga ptičjeg trupla.