Autonomni digitalni šljakeri
Prošlih nekoliko godina veliki jezični modeli fascinirali su nas svojim mogućnostima i golemim transformacijskim potencijalom, no umjetna inteligencija već je zakoračila u sasvim novu fazu razvoja – doba agenata i agentskih sustava. No, kao i uvijek kada se negdje upletu marketing, hiperprodukcija novih pojmova i raznovrsni buzzwordi, agenti su postali prilično mistificirani i čini se da se stvara pogrešna predodžba o tome što oni zapravo jesu. Ovo je tema koja će AI agente demistificirati, dekonstruirati i omogućiti svakome da ponajprije koristi, ali i napravi takve sustave, bez obzira na to znaju li programirati ili ne…
Strelovit napredak generativne umjetne inteligencije nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a alati koji se oslanjaju na velike jezične modele (LLM-ove) polako su postali sastavni dio svakodnevice. Bez obzira na to koriste li se za posao, povećanje produktivnosti ili tek kao zanimljiv tehnološki kuriozitet, platforme poput ChatGPT-a, Copilota i Geminija postale su nešto na što smo se već navikli. No, koliko god bili impresivni, njihova su ograničenja i dalje očita. U svojoj osnovi, LLM-ovi su sustavi specijalizirani za razumijevanje i generiranje teksta na temelju dostupnog konteksta. Oni odlično odgovaraju na upite, ali sami po sebi ne moraju nužno planirati aktivnosti, ne postavljaju ciljeve i ne upravljaju složenijim procesima.
