Pablo Picasso je rođen 1881. nakon poroda koji je bio toliko dug, težak i kompliciran da mali Pablo po rođenju nije davao znakove života, pa ga je primalja ostavila na kuhinjskom stolu i posvetila se spašavanju rodilje.
Pablov stric, liječnik, koji je imao pripremljenu veliku cigaru za proslavu nećakovog rođenja, dosjetio se starog trika kojim su porodničari „oživljavali“ životno ugroženu novorođenčad: zapalio ju je i u Pablovo lice ispuhao oblak duhanskog dima, na što je mali Picasso napravio grimasu i – rasplakao se, nastavljajući disati.
Danas znamo da je vjerojatan razlog takve akutne, šokantne „ljekovitosti“ duhanskog dima prisustvo dušikovog oksida, čijom inhalacijom se postiže širenje plućnih krvnih žila i poboljšava protok krvi kroz pluća, što je nerijetko spasonosan zahvat za novorođenče.
Suvremeni respiratori za novorođenčad imaju mogućnost prodisavanja dječjih pluća dušikovim oksidom, pa mi liječnici više ne moramo u terapijske svrhe pušiti cigare u rađaonicama.