Pravo je vrijeme za pravi meme, za sadržaje koji će nas neopterećeno zabaviti, izvući osmijeh na lice orošeno znojem ili pak (čak!) nam donijeti neku vijest, informaciju ili interesantnu činjenicu. Dakle, vrijeme je za šarene i nepretenciozne gluposti s Facebooka, Instagrama i TikToka.

I tako... svajpam ja i naletim na ovaj popis mudrolija:

S obzirom da sam liječnik na odjelu intenzivnog liječenja (a i vama omiljen autor tekstova na ovom portalu), osjećam se dužnim reagirati na medicinske nedosljednosti i neistine koje ovakvi tekstovi promiču – ako ni zbog čega drugog, onda barem zato da ne bih morao liječiti one koji bespogovorno vjeruju u takva new age lupetanja. A i sezona je kiselih krastavaca, pa je svaki tekst dobrodošao, samo da čitatelje održava u barem polusvjesnom stanju.

Taj „meme“ je zapravo jedna od onih lažno-drevnih pseudoprirodnih mudrolija koje kruže po društvenim mrežama i na prvo čitanje djeluju kao da su ih izgovorili stari keltski druidi, šamani s Altaja ili neki lik s planine koji šapće vukovima. U stvarnosti, to je plitka novotarija, i to prilično neujednačene vjerodostojnosti – mješavina romantičnog pogleda na prirodu, neprovjerenih tvrdnji i nekoliko zgodnih bihevioralnih opažanja… pomiješanih sa zdravim zabludama.

Dakle, pogledajmo i medicinski fact-checkirajmo te tvrdnje!

„Pij vodu s izvora iz kojeg piju konji; konj nikada neće piti lošu vodu“

Netočno.

Konji izbjegavaju jako zagađenu vodu, ali nisu precizni testeri sigurnosti. Njihov njuh i okus mogu ih upozoriti na prisutnost nekih nečistoća ili kvarenja, ali ne razlikuju kemijske i mikrobiološke opasnosti koje mogu biti štetne za ljude. Primjerice, mogu popiti vodu s Giardiom, E. coli ili Leptospira-bakterijama bez da pokažu ikakve simptome, jer su otporniji na određene patogene.

Čovjek, s druge strane, može od iste vode završiti u bolnici s jakom groznicom, dugotrajnim proljevom, dehidracijom i potencijalnim oštećenjem bubrega, osobito ako je imunološki oslabljen. Osim toga, voda iz prirodnih izvora može sadržavati i teške metale, pesticide ili industrijske zagađivače koje niti konj niti čovjek ne mogu detektirati okusom – ali ih čovjek može naknadno osjetiti kroz vrlo neugodne simptome i laboratorijske nalaze.

„Prostri svoj ležaj ondje gdje spava mačka“

Uglavnom točno, ali…

Mačke vole topla, mirna, suha mjesta – često bez propuha i s dobrim pogledom na prostor. Njihova sklonost takvim lokacijama rezultat je evolucijske potrebe za sigurnošću, udobnošću i kontrolom okoline. Također, biraju površine koje ne zadržavaju vlagu i ne hlade se brzo, što im pruža dodatnu toplinu i osjećaj ugode. Dakle, ne biraju loše – njihov odabir je često logičan i pragmatičan.

No, to ne znači da je to automatski i najbolji feng shui za vaš lumbago i kvalitetan san, jer ono što prija mačjem tijelu ne mora biti optimalno za ljudsku kralježnicu, cirkulaciju ili ritam vašeg spavanja.

„Jedi voće koje je dotaknuo crv“

Romantično, ali riskantno.

Poanta bi trebala biti: ako je crv pojeo, nije otrovno. OK, donekle to vrijedi za šumske plodove, osobito one iz netaknutih prirodnih staništa, gdje je prisutnost crva ponekad znak da plod nije tretiran pesticidima. No, takvo razmišljanje u suvremenom kontekstu prehrane može biti vrlo pojednostavljeno i potencijalno opasno. Jer:
- Crvi ne detektiraju pesticide – mogu biti otporni na količine koje su za ljude toksične, pa njihova prisutnost ne jamči da je plod siguran.
- Plod može biti prepun bakterija, gljivica, toksina i truljenja koje crv tolerira, ali ljudski probavni sustav ne.
- I da, ljudi ponekad ne podnose ono što crv podnosi, jer su naši enzimi, imunosni odgovor i crijevna flora bitno drukčiji.

Osim toga, konzumacija takvih plodova bez pranja ili termičke obrade može uzrokovati crijevne infekcije, osobito kod djece, starijih i imunokompromitiranih osoba.

„Odvažno uberi gljivu na kojoj sjede kukci“

Ubojito pogrešno - ravno direktnoj kandidaturi za Darwinovu nagradu

Lažno i opasno. Kukci jedu i smrtonosno otrovne gljive – uključujući zelenu pupavku (Amanita phalloides). To što se na gljivi nalazi naizgled sit i zadovoljan kukac ili crv ne znači da je ljudima jestiva, niti to što je napola pojedena znači da je „prirodna i zdrava“. Mnogi kukci imaju enzime i metaboličke puteve koji im omogućuju da podnesu spojeve koji su za ljude iznimno toksični.

Postoje cijele knjige s naslovima poput „Myth-busting deadly mushroom wisdom“ zbog ovakvih „savjeta“, jer su upravo ovakve narodne mudrosti dovele do brojnih trovanja širom svijeta, osobito kod onih koji se previše pouzdaju u prirodu, a premalo u mikologe. Tke se ravna po ovom savjetu – može se oprostiti s jetrom, a možda i bubrezima. Dakle, sa životom

„Posadi drvo ondje gdje krtica kopa“

Nejasno.

Krtice preferiraju rahlu, humusnu zemlju – što može biti dobar znak za rast biljaka, jer takva zemlja često sadrži mnogo organske tvari, dobro zadržava vlagu i omogućuje prozračnost korijenju. Osim toga, prisutnost krtica može ukazivati na bogatstvo tla glistama i drugim oblicima života, što doprinosi zdravlju mikrobioma tla. Međutim, to ne znači da je tlo automatski bogato svim potrebnim nutrijentima za sve vrste biljaka.

Neke biljke, osobito drvenaste vrste, imaju specifične zahtjeve u pogledu pH vrijednosti, dubine tla, količine dušika, fosfora i drugih elemenata. I nije nužno da odgovara baš tom stablu koje želite posaditi – što vrijedi za orah, ne vrijedi nužno i za jabuku.

„Sagradi kuću ondje gdje se zmija dolazi grijati“

Besmisleno, beskorisno, a potencijalno i opasno.

Zmije se sunčaju na kamenju i betonu, pa će tako zadrijemati i na osunčanoj autocesti, gdje je opasno išta graditi (osim naplatne kućice). Ne griju se zmije zbog pozitivnih geomagnetskih energija nego jer su hladnokrvne, radi čega za regulaciju tjelesne temperature ovise o vanjskim izvorima topline. To znači da će odabrati bilo koje mjesto koje je osunčano, bez obzira na njegovu ekološku ili građevinsku vrijednost. Njihov izbor je refleks preživljavanja, a ne pouzdani pokazatelj zdravlja okoliša ili kvalitete tla.

Ako gradite kuću na temelju ponašanja zmije – završit ćete gradeći na stijeni punoj pukotina, bez temeljnog sloja humusa, s opasno bliskom razinom podzemnih voda i vlagom u podrumu koja će vam se podmuklo vraćati svake jeseni kao gljivice u kutovima zidova. Da ne spominjemo besmislenost gradnje kuće na mjestima gdje se u većem broju okupljaju zmije.

„Iskopaj bunar ondje gdje se ptice skrivaju od vrućine“

Romantično, ali ne i točno.

Ptice se kriju u hladu, a hlad može biti pod borom na litici gdje nema ni kapi vode. One biraju zaklon zbog temperature i sigurnosti od predatora, a ne zbog dostupnosti vodenih izvora ispod tla.

Prisutnost ptica, osobito u vrućim danima, može ukazivati na mikroklimatski povoljne uvjete, ali ne znači postojanje podzemnih tokova, izvora ili bilo kakve hidrografske aktivnosti u tlu. Nisu hidroloski inženjeri, iako možda jesu majstori navigacije kroz zračne struje i termalne uzlaznice.

„Idi spavati i budi se u isto vrijeme kad i ptice – ubrat ćeš sva zlatna zrnca dana“

OK, ovo zvuči kao dobar savjet za bolji bioritam.

Nije znanstveno egzaktnim jezikom rečeno, ali da – ustajanje s izlaskom sunca i pravilan san pozitivno utječu na zdravlje, raspoloženje i metaboličke funkcije. Cirkadijalni ritam koji je usklađen s prirodnim svjetlosnim ciklusima poboljšava koncentraciju, jača imunosni sustav i olakšava regulaciju hormona poput melatonina i kortizola. To možemo potpisati.

Redovito buđenje i lijeganje u isto vrijeme također utječu na kvalitetu sna, dubinu REM faze i dugoročno smanjuju rizik od depresije, metaboličkog sindroma i kardiovaskularnih bolesti. (Ali „zlatna zrna dana“ su već poetski višak, osim ako stvarno ne planirate žeti pšenicu u zoru.)

„Jedi više zelenoga – imat ćeš snažne noge i otporno srce, poput bića iz šume“

Djelomično istina.

Zeleno lisnato povrće sadrži vlakna, nitrate, kalij, vitamine i antioksidanse. Redovit unos doista pozitivno utječe na krvožilni sustav – snižava krvni tlak, poboljšava elastičnost krvnih žila i pridonosi boljoj regulaciji kolesterola. Osim toga, djeluje protuupalno i podržava zdravi mikrobiom crijeva, što dodatno pridonosi općem zdravlju organizma. Konzumacija zelenog povrća povezana je i s manjim rizikom od kroničnih bolesti poput dijabetesa tipa 2 i srčanih bolesti.

Ali to ne znači da ćemo dobiti noge jelena ni srce vuka. Biologija tako ne funkcionira – naše tijelo ostaje ljudsko, koliko god kelja pojeli. Osim toga, ne vole svi dlakave noge, čak ni kad su vitke kao u košute.

„Plivaj često i osjećat ćeš se na zemlji kao riba u vodi“

Zaista, tjelovježba u vodi je fantastična.

Pomaže srcu, plućima, pokretnosti zglobova i psihi. Osobe koje redovito plivaju često bilježe poboljšanu aerobnu kondiciju, smanjenje razine stresa te poboljšanje kvalitete sna.

Plivanje je i antiinflamatorna i antidepresivna aktivnost, djeluje relaksacijski na mišiće i kralježnicu te može smanjiti razinu kortizola – hormona stresa – u tijelu. Dodatno, voda pruža prirodni otpor, pa plivanje ujedno jača mišiće bez opterećenja na zglobove, što ga čini idealnom aktivnošću i za starije osobe ili one s ozljedama.

Ovaj dio ima čvrstu medicinsku podlogu, potkrijepljenu brojnim kliničkim i epidemiološkim studijama.

Populistička poetika opasnih ispraznosti

Zaključimo ukratko: ovaj meme nije drevna mudrost nego moderna zbirka poetskih tvrdnji, od kojih neke zvuče inspirativno, neke su poluistine, a neke su doslovno opasne za život (otrovne gljive? halo, kae z glavom?!). Utoliko su opasnije, jer se pored sasvim točnih i korisnih informacija „podbacuju“ neke čije potencijalne posljedice nisu nimalo poželjne.

U najboljem slučaju može se shvatiti kao široko ciljana (ali loše napisana) metafora za sklad s prirodom, ali nipošto kao vodič za preživljavanje ili poljoprivredu, čak ni na simboličnoj razini. Ako je to „znanje predaka“, samo se treba podsjetiti koji su u naših predaka točno bili postoci preživljavanja do njihove 35. - 40. godine života…

Još je samo nedostajala tvrdnja: „Ljubi žabe krastače – u jednoj se krije tvoj princ iz snova“, pa da meme bude kompletan. Usput rečeno: nakon što je Disney Studios pustio u distribuciju crtić The Princess and the Frog o princezi Tiani koja je ljubila žapca-princa, u Americi je zabilježen porast broja djevojčica primljenih na bolničko liječenje zbog infekcije salmonelom – jer su ljubile afričke patuljaste žabe koje su im roditelji kupovali kao kućne ljubimce zbog popularnosti stečene tim (crtanim!) filmom.

Ne činite gluposti, pametniji ste od većine Amerikanaca. I pritom ne mislim samo na internetske memeove.