Američki sud potvrdio: AI ne može biti nositelj autorskih prava

Hoće li AI jednog dana ipak postati "autor"? Dok sudovi štite privilegiju ljudskog stvaralaštva, AI nezaustavljivo mijenja pravila igre. Zakoni se drže tradicije, no pitanje je dana kada će naše inzistiranje na "stvaranju iz glave" postati zastarjelo…

Bug.hr četvrtak, 20. ožujka 2025. u 06:00
"A Recent Entrance to Paradise", vizualno umjetničko djelo koje je stvorio "Creativity Machine" – AI sustav kojeg je razvio znanstvenik Stephen Thaler

Gdje povući crtu između ljudske i strojne kreativnosti? Sudovi trenutno zahtijevaju ljudsko autorstvo za zaštitu autorskih prava, tretirajući AI kao alat, a ne stvaratelja. No, zakonodavci moraju riješiti balans između poticanja inovacija i očuvanja vrijednosti ljudske kreativnosti.

Gdje povući crtu između ljudske i strojne kreativnosti?

Žalbeni sud za okrug Columbia (U.S. Court of Appeals for the District of Columbia Circuit) potvrdio je da je ljudsko autorstvo nužan preduvjet za zaštitu autorskih prava prema američkom zakonu. Slučaj je pokrenuo znanstvenik Stephen Thaler, koji je pokušao registrirati svoje AI rješenje pod nazivom "Creativity Machine" kao autora umjetničkog djela koje je program generirao. Sud je jednoglasno odbacio ovaj zahtjev, slijedeći stav Ureda za autorska prava da je ljudsko sudjelovanje ključno za kvalificiranje za autorska prava.

U svom mišljenju, sutkinja Patricia Millett naglasila je da Zakon o autorskim pravima implicitno zahtijeva ljudsko autorstvo. Istaknula je: "Budući da mnoge odredbe Zakona o autorskim pravima imaju smisla samo ako je autor ljudsko biće, najbolje tumačenje Zakona je da je za registraciju potrebno ljudsko autorstvo." Ovo tumačenje održava utemeljeno pravno načelo da su strojevi alati, a ne stvaratelji, što je razlika ključna za odluku suda.

Stari zakoni vs. nova tehnologija

Thaler je tvrdio da su trenutni zakoni o autorskim pravima zastarjeli te da bi ih trebalo šire tumačiti kako bi uključivali djela generirana umjetnom inteligencijom. Pozivao se na rječničke definicije pojma "autor" i upozorio da bi neproširivanje zaštite autorskih prava na strojno generirana djela moglo obeshrabriti umjetnike u korištenju AI alata. Sud je odbacio ove argumente, ističući nedosljednosti u Thalerovoj poziciji, posebice oko trajanja autorskih prava.

Prema Zakonu o autorskim pravima, autorska prava obično traju za života autora plus 70 godina – koncept koji je izričito vezan uz ljudski životni vijek. Sutkinja Millett je naglasila: "Strojevi nemaju um i ne namjeravaju ništa", što stvara logičke probleme kada se razmatra "život" i "smrt" stroja u kontekstu trajanja autorskih prava.

Sud je također citirao odredbe Zakona o autorskim pravima koje pretpostavljaju ljudske karakteristike, poput prijenosa autorskih prava na preživjele supružnike ili djecu – odnose koje strojevi nemaju. Reference na prebivališta, nacionalnosti i namjere autora dodatno naglašavaju usmjerenost zakona na ljudske stvaratelje.

Bitka za AI stvaralaštvo tek počinje

Unatoč presudi, Thaler planira uložiti žalbu, tvrdeći da njegov "Creativity Machine" pokazuje karakteristike slične svjesnosti. Njegov odvjetnik, Ryan Abbott, izjavio je za Reuters da se "temeljno ne slažu" s nalazima suda i namjeravaju poduzeti daljnje korake. Ovaj spor odražava šire rasprave o ulozi umjetne inteligencije u kreativnim područjima i pitanju mogu li se postojeći pravni okviri prilagoditi brzim tehnološkim promjenama.

Odluka žalbenog suda potvrđuje nužnost ljudskog autorstva za zaštitu autorskih prava, afirmirajući temeljna načela američkog zakona o intelektualnom vlasništvu. Iako presuda ne isključuje mogućnost ponovnog razmatranja ovih standarda kako se tehnologija razvija, ona stavlja odgovornost na zakonodavna tijela da se pozabave izazovima koje donosi umjetna inteligencija. Dok se rasprave o AI i kreativnosti nastavljaju razvijati, ovaj slučaj predstavlja važan trenutak u definiranju granica između ljudske kreativnosti i mogućnosti strojeva u umjetničkom izražavanju.