Što radim? Pišem ovaj članak i pijuckam čaj od lista masline, nazaslađen, nezačinjen, bez ikakva dodatka, samo voda i Oleae folium. Kakav je? Nešto između crnog indijskog čaja i maslinova ulja, rekao bih. Neki mi ljutitelj čaja reče da je tako odvratnog okusa da se ne da piti, moj mi susjed reče – koji inače ne može smisliti maslinovo ulje – da tako ukusnog čaja još nije pio. Što ćemo, o ukusima ne valja raspravljati (De gustibus non est disputandum), no objektivno govoreći okus mu je dosta neutralan, pa pristaje uz svako jelo, a volim ga malo dodati i šalši od pomidora da joj dade zrnce trpkosti i da je na neki način kompletiram: kad već ide ulje (iz ploda), neka ide i voda (iz lista). No, kako sam počeo piti čaj od maslinova lista?

Nisam znao da nešto takvo i postoji, da se čaj može kuhati i od maslina, dok mi nije – dok sam još radio na institutu – stigao elektroničkom poštom na ogled rad arapskih znanstvenika koji su čajem od maslinova lista liječili rak jetre „na životinjskom modelu“ (čitaj: umjetno izazvan kod štakora). Jetra se oporavila, regenerirala, a ja sam pomislio da bi ga bilo dobro piti pogotovo onda kad malo pretjeram s VPR-om (vinom, pivom, rakijom). I tako je to počelo. Poslije sam saznao da je čaj od maslinova lista dobar i za krvne žile i za štošta još, pa smo, eto, došli i do drugog pitanja: „Zašto pišem ovaj članak, članak o maslinovom listu?“ Iz istog razloga zbog kojeg sam počeo piti čaj od njega, naime opet sam naletio na zanimljiv članak o ljekovitim svojstvima maslinova lista, tj. od njega pripremljenog čaja.

Koliko se toga od tada, od kada sam pročitao spomenuti članak, promijenilo neću ni spominjati. Dvadeset i sedam stranica pregleda (review) „Olive leaves as a source of anticancer compounds: In vitro evidence and mechanisms“, objavljenog u časopisu Molecules, dovoljno je da se tek sumiraju rezultati mnogobrojnih istraživanja o sastojcima maslinova lista. Odakle početi? Od temelja, a temelj svakog farmakološkog istraživanja je kemija.

List masline obiluje polifenolnim spojevima, koji su poznati po antioksidacijskom djelovanju. Dvije se tvari iz te klase organskih spojeva ističu: oleuropein i hidroksitirosol. Da je oleuropein najspecifičniji polifenol ne samo za list nego za cijelu biljku, dokučit će svatko tko zna njezino sustavno ime: Olea europea L. Oleuropein daje kako maslinovu ulju (iz ploda) tako i čaju (iz lista) onaj kakaterističan gorkast okus koji prepoznaje svaki ljubitelj maslina. Od njega hidrolizom (pucanjem esterske veze) nastaje drugi, vrlo vrijedan produkt – već spomenuti hidroksitirasol. Ta dva kemijska spoja imaju vrlo široko djelovanje jer djeluju na mnogobrojne enzime i stanične mehanizme, no ono što se odmah uočava je da je ključno njihovo djelovanje na ekspresiju gena, čime sprječavaju sintezu proteina koji pomažu stanici raka u opstanku i njezinom za nas pogubnom djelovanju.

Oleuropein se najboljim pokazao protiv raka dojke i jajnika, a hidroksitirasol protiv raka debelog crijeva i jetre te leukemije. No, tu nije kraj priče, naime nije poanta u tome da se rečene vrste raka liječe baš tim spojevima. Prije svega, ti se spojevi mogu davati u kombinaciji s drugim lijekovima, a posebice s drugim komponentama maslinova lista kako bi pojačali svoje djelovanje. Drugi put vodi ka sintezi njihovih derivata i analoga. Jednom riječju, maslini se pristupa kao svakoj ljekovitoj biljci, recimo vrbi. Ljudi su od pamtivijeka pili čaj od vrbine kore protiv vrućice, da bi iz nje potom izolirali ljekovitu tvar, salicin, a od njega – kemijskim modifikacijama – priredili salicilnu, a zatim acetilsalicilnu kiselinu, dobro nam poznati aspirin.

To vrijedi i za čaj od maslinova lista, s tom razlikom što on sadrži mnogo više ljekovitih tvari od čaja pripremljenog od vrbine kore. One potpomažu jedna drugu (sinergizam) u blagotvornom djelovanju. A ono se sastoji, kako piše u rečenom članku, u citotoksičnosti prema stanicama melanoma te raka dojke, vrata grlića maternice, jajnika, debelog crijeva i jetre, a usto polifenoli iz maslinova lista izazivaju apoptozu (programiranu smrt stanice). Također usporavaju rast tumora te pokazuju antiupalno i antioksidativno djelovanje, što je hvalevrijedno svojstvo ne samo u liječenju tumora. Ono što međutim treba istaknuti kao najbolje svojstvo čaja od maslinova lista je da on nema nuspojava te da se može upotrijebiti u kombinaciji s drugim lijekovima i terapijama protiv raka, ali ne – nikako! – kao zamjena za njih.

I na kraju, nešto što sam pročitao na samom početku rečenog članka: stablo masline svake godine odbaci od 25 kg suhoga lišća. To lišće je otpad, nešto što maslinarima samo muku stvara. Stoga se pijući čaj od maslina brinete ne samo za svoje zdravlje nego i za zdravlje okoliša i – još – radite za boljitak maslinara i ljekarnika.

Nenad Raos, rođen u Zagrebu 1951., je kemičar, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju, koji je radio do umirovljenja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja teorijske (računalne) kemije, kemije kompleksnih spojeva, bioanorganske kemije i povijesti znanosti. Bio je pročelnik Sekcije za izobrazbu Hrvatskog kemijskog društva, glavni urednik časopisa Priroda ta urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Autor je oko 3000 znanstveno-popularnih članaka i 16 znanstveno-popularnih knjiga. Posljednje dvije su „Kemičar u kući – kemija svakodnevnog života“ i  „Antologija hrvatske popularizacije prirodnih znanosti“.