Uzročnik malarije je mikroskopska praživotinja plazmodij, parazit kojega se može naći u tridesetak sojeva komaraca (dakle, ne samo u najpoznatijem, Anophelesu). Nakon ugriza, plazmodij iz slinovnih žlijezda komarca ulazi u krvotok čovjeka, gdje izaziva bolest koja u svijetu godišnje odnosi oko pola milijuna života, čineći tako komarca najsmrtonosnijom životinjom na svijetu.

Malarija se pojavljuje uglavnom u tropskim regijama, a nakon kraćeg pada broja oboljelih poslije 2010. godine, ponovo je u porastu od 2016. naovamo, kako se navodi u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije. Trenutno epidemije vladaju u 91 svjetskoj državi, od kojih je 80% smješteno u subsaharskoj Africi, s oko 220 milijuna oboljelih.

Voćne i travnate note

Već je ranije opaženo da su komarcima-malaričarima bolesnici zaraženi malarijom „atraktivniji“ od zdravih osoba. Jedna od hipoteza je pretpostavila da oboljele osobe u znoju vjerojatno izlučuju neke kemikalije primamljivog mirisa koje „vabe“ nove komarce na ugrize, te se na taj način do tada još nezaraženi komarci napiju krvi zaražene plazmodijem, što pridonosi da se malarija masovnije širi na do tada zdrave komarce, a posljedično i na do tada nezaražene ljude.

Istraživanja međunarodnog tima ekologa, liječnika, entomologa i biokemičara s nizozemskog Sveučilišta Wageningen, provedena na djeci oboljeloj od malarije u Keniji, a čiji rezultati su upravo objavljeni u uglednom američkom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, uspjela su dokazati postojanje tih komarcima „primamljivih“ mirisa, te ih kemijski identificirati. Posrijedi su tri organska ugljikovodika s relativno jednostavnim aldehidnim formulama (heptanal, oktanal i nonanal).

"To su prilično česti mirisi. Mogu se opisati kao voćni ili travnati", kaže Jetske de Boer, stručnjak u entomologiji i kemijskoj ekologiji na Wageningenu. "Sada kada smo identificirali i kvantificirali aldehide povezane s malarijskom infekcijom, stekli smo bolje razumijevanje o načinu prijenosa malaričnog parazita s komarca na čovjeka i potom ponovo na komarca."

Mirisni mamci i korisni biomarkeri

John Caulfield, analitički kemičar u navedenom istraživačkom timu, koji je korištenjem plinske kromatografije i masene spektrometrije identificirao kemijske spojeve u znoju: "Oboljeli od malarije imaju specifičan miris kojega daju brojne hlapljive tvari kada se znojenjem izlučuju iz kože. No, samo neki od tih spojeva su privlačni komarcima."

Potvrda kemijskih rezultata došla je kroz statističku obradu podataka nakon analize, čime su definirana tri aldehida odgovorna za privlačni učinak mirisa malaričnog bolesnika na komarce. Nakon što su ti spojevi kemijski izolirani, istraživači su ih u pročišćenom obliku dodavali u mamce s mirisom zdravih ljudi, a tako „namirisani“ mamci su potom bili značajno privlačniji komarcima od „zdravog“ mirisa.

To otkriće bi moglo pridonijeti boljem obuzdavanju širenja malarije, jer točna identifikacija hlapljivih mirisnih kemikalija otkrivenih u ljudima koji boluju od malarije pruža mogućnost korištenja tih spojeva kao komponente kemijskih mamaca za hvatanje i ubijanje komaraca. Mirisni aldehidi potencijalno mogu postati i rani biomarkeri bolesti: kemijskom analizom moglo bi ih se otkrivati u znoju zaraženih osoba u ranim fazama bolesti, što bi moglo omogućiti i raniji početak adekvatne terapije, s posljedičnim smanjenjem stope smrtnosti od malarije.

Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je s užom specijalizacijom iz intenzivne medicine, čime se i profesionalno bavi na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se odmara antistresnim aktivnostima: preko svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u časopisu Bug, bavljenja dizajnom, crtanja grafika i karikatura, volontiranja i humanitarnog rada, fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve jestivih obroka i sviranja osrednje slušljivog bluesa na gitari i usnoj harmonici.