Međunarodni tim istraživača je prije nekoliko dana u časopisu Nature Biomedical Engineering predstavio automatizirani paket senzora koji običnu WC-školjku pretvara u – štajaznam, birajte neki „S“ luksuzni automobil: Mercedes S ili Tesla S ili BMW S-edam…

Dizajniran za praćenje vašeg zdravlja, paket dolazi s nekih desetak senzora koji automatizirano rade sve, od on-the-spot analize vaše stolice i mokraće (provjerava vaše fekalije i urin na medicinsko-biokemijske parametre poput konzistencije, boje, sadržaja glukoze i broja krvnih stanica), sve do redovitosti pražnjenja vaših crijeva. Kao zaseban bonus, tu se nalaze ugrađene mikro-kamere i identifikacijski modul - senzor otiska prsta i otiska još nečega… No, pođimo redom.

Facial recognition - na drugi način

Sustav se montira na uobičajenu WC-dasku. Spomenute mikro-kamere su programirane za skeniranje korisnikovih fekalija pomoću umjetnom inteligencijom podržanog fecal-recognition (nije tipfeler: fecal i facial su dvije različite riječi!) softvera temeljenog na u medicini uobičajenoj bristolskoj skali procjene fecesa (vidi sliku!)

U isto vrijeme, senzor tlaka ugrađen u WC sjedalo registrira učestalost, redovitost i trajanje procesa pražnjenja vaših crijeva. Kombinacijom ovih dvaju parametara (Bristol-skala + tajming vašeg kakanja) moguće je detektirati sranja (ovo jeste tipfeler; trebalo je pisati „stanja“) poput kronične opstipacije, sindroma iritabilnih crijeva, pa i karcinoma debelog crijeva.

Neovisno o tome piške li korisnici stojeći ili sjedeći, ugrađene kamere i senzori mogu izmjeriti brzinu, količinu i trajanje mokrenja, a tijekom mokrenja se na put mlaza urina automatski postavljaju testne trakice za analizu urina, kojima se može detektirati prisutnost i razina bioloških i kemijskih dijagnostičkih markera u urinu: pH, ketona, šećera, proteina, krvi, bilirubina, urata...

Po završetku piškenja i/ili kakanja, te kompletiranjem analize prikupljenih podataka, pametni klozet bežičnim putem (bluetoothom, wifijem) prenosi i pohranjuje rezultate u korisnikov data cloud, gdje ih potom može očitavati sâm korisnik, ali i oni koji te podatke koriste za dijagnostiku i liječenje: korisnikov obiteljski Iiječnik, specijalist, patronažna sestra…

Analna analiza - k'o prstom u...

Upravo taj transfer, pohrana i zaštita podataka nas vode do tehnološki najzabavnijeg dijela cijeloga projekta – sustava identifikacije korisnika. Jer, jedan smart-klozet u kući (ili u čekaonici ambulante ili u bolnici) može koristiti više osoba, pa je neophodno da uzorci i rezultati budu korektno „pripisani“ točno određenoj osobi, te zaštićeni od neželjenog pristupa takvim osobnim (zdravstvenim i intimnim) detaljima.

Korisnici smart-klozeta se identificiraju na dva moguća načina: kontaktno i/ili beskontaktno. Kontaktni način se provodi već uhodanim i svima poznatim skeniranjem otiska prsta putem čitača otisaka ugrađenog u ručicu za ispiranje WC-a. No, kako uvijek postoji mogućnost pogrešnog očitanja (a i mnogim korisnicima baš i nije draga pomisao na dodirivanje ručice koju su koristili drugi ljudi nakon defekacije ili mokrenja),  petentiran je još jedan – posve originalan i inovativan – beskontaktni način identifikacije: "analprint" (da, istraživači su ga nazvali analnim otiskom).

Kako funkcionira analni otisak? Mikrokamera (postavljena u untrašnjosti smart-klozeta) snima korisnikov anus (čmar, šupak, prkno), te kratki video-zapis prosljeđuje računalu, koje posebnim algoritmom povezuje slikovni prikaz anusa s točno određenom osobom pri svakoj daljnjoj uporabi smart-klozeta.

Sâmi autori patenta analnog otiska o tome kažu: „Naš sustav koristi metodu slikovne analize analnih nabora (što je specifična karakteristika anoderme, ovdje nazvane analprint) kao biometrijskih identifikatora za sigurno povezivanje prikupljenih podataka s identitetom korisnika. Izgled analnih nabora je jedinstven, specifičan i neponovljiv kod svake osobe, baš kao i otisak prsta. U toaletnu sjedalicu instaliran je skener za snimanje kratkog videozapisa anusa korisnika. ROI (Region Of Interest) – anus – se potom identificira algoritmom za prepoznavanje.“

Ovo je tek početak

Mnogi će, razumljivo, imati problema s činjenicom da se njihovi anusi i izlučevine prenose na tamo neki oblak na Internetu, bez obzira na to koliko bi privatnost baze podataka bila osigurana. Istraživači se takvom stavu suprotstavljaju znanstvenim argumentima: da je privatnost u potpunosti zagarantirana, te da ovakva vrsta podataka može pružiti do sada neviđen pogled na opće stanje zdravlja populacije.

Autori navode kako je ovo tek početak: "Cilj nam je u naš sustav uključiti još više klinički relevantnih ispitivanja, kao što su analiza staničnih komponenata iz urina, te fizikalna kvantitativna analiza defekacije (mjerenje količine – volumena i mase – fekalija), kao i znatno detaljnija biokemijska analiza izmeta, uključujući analizu genoma i crijevnog mikrobioma (bakterijske flore crijeva)."

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}