Koliko god uobičajeno bilo pripisivati naš emotivni život nekakvim ezoteričnim sferama, znanost po tom pitanju - kao i obično - suho i činjenično prizemna: sve naše emocije i osjećaji posljedica su vrlo konkretnih kemijskih reakcija u našem tijelu, a ne neke nematerijalne duhovnosti, energetskih vibracija i fluida.

Ako ste neraspoloženi i nemotivirani ili se osjećate rastrgani stresom, ispražnjenih emotivnih baterija, usamljeni i bez adekvatnog kontakta s osobama oko sebe pa i sa samim sobom, velika je vjerojatnost da u biokemijskom smislu za to postoje dva osnovna razloga: oksitocin i dopamin.

Sreća, zadovoljstvo, ambicije

Oba spoja - dopamin i oksitocin - su neurotransmiteri, relativno malene molekule s jednostavnom strukturalnom građom koja omogućuje da se kroz daljnje biokemijske procese metaboliziraju u srodne spojeve slične strukture, ali raznovrsnijih fizioloških efekata na naš organizam.

Dokazano je i odavno poznato kako je primjerice osjećaj zadovoljstva postignutim uspjehom u dosizanju željenog cilja najvećim dijelom uzrokovan 'valom' pojačanog izlučivanja dopamina u našem živčanom sustavu. Štoviše, neka istraživanja pokazuju da osobe koje prirodno imaju više razine dopamina u organizmu imaju više ambicija i želje za uspjehom od onih s nižim prirodnim dopaminskim 'boosterom'.

Te biokemijske obrasce dopaminskog osjećaja zadovoljstva i ambicije dijelimo i s mnogim drugim živim bićima, prvenstveno onim filogenetski bliskih vrsta, npr. sisavcima, poput miševa, štakora, pasa, mačaka ili primata (majmuna).

U laboratorijskih je štakora odavno opažena pojava da su jedni spremni savladavati veće prepreke ako ih potom čeka veća nagrada u obliku hrane, dok se drugi zadovoljavaju s manje hrane ukoliko do nagrade dolaze prelaženjem lakših prepreka. Pokazalo se da štakori koji 'streme višim ciljevima' u sebi imaju više dopamina od onih 'manje ambicioznih'.

Bez dopamina nisi svoj

Ljude bez imalo dopamina bi se vrlo teško moglo uopće nazvati osobama: dopamin je ključno 'gorivo' za većinu tipično ljudskih mentalnih aktivnosti, socijalizaciju i uspostavljanje normalnih međuljudskih odnosa. Znanstvenici dopamin nazivaju 'sretnom molekulom', jer se pokazalo da je izravno zaslužan za osjećaj zadovoljstva i sreće, s obzirom na to da se izlučuje na mjestima neurotransmisije (sinapsama) za vrijeme aktivnosti koje nas usrećuju.

Dopamin koji nas preplavi osjećajem zadovoljstva uzrokuje i želju da se ta situacija događa stalno iznova, kako bismo opet dobili svoju „dozu“ sreće, bili da se radilo o čaši hladnog piva na ljetnoj sparini, porciji dobrog sladoleda ili o - seksu.

Osim zadovoljnima, dopamin nas drži i budnima: studije koje su uspoređivale dobro naspavane pojedince s onima kojima je bilo uskraćeno dovoljno sna, pokazale su da su dopaminski receptori u mozgu „uskraćenih“ praktički prazni, nepopunjeni dopaminom.

Oksitocin kao preljev od čokolade

No unatoč tome što nas dopamin čini tako sretnim, kada bi se birala kraljica popularnosti među neurotransmiterskim molekulama, tu titulu bi najvjerojatnije ponijela molekula oksitocina.

Osim što ima sposobnost uklanjanja osjećaja stresa i anksioznosti, oksitocin se često naziva „hormonom maženja“ ili „hormonom ljubavi“, jer se u povećanim količinama izlučuje kada se grlimo, mazimo, dodirujemo i na druge nježne tjelesne načine zbližavamo s drugim osobama.

Na što mislim kada kažem „na druge nježne tjelesne načine“, pitate se? Pa na seks, naravno. Seksualna aktivnost obilato obasipa naše moždane sinapse oksitocinom kao što se palačinke s orasima kupaju u toplom preljevu od čokolade… Evo, sada sam i ogladnio, a i seksa mi se!

Oksitocin ima i posebnu ulogu kod žena: osim gladi i seksa (na što mi muškarci jedino i mislimo, osim nogometa), kod žena oksitocin djeluje i u vrijeme porođaja, laktacije (stvaranja mlijeka u dojkama) i osjećaja emotivnog 'bondinga' sa svojim dojenčetom.

Neurotransmiterski praznik

Ukupno uzevši, oksitocin i dopamin, dva jednostavna neurotransmitera u ljudi izazivaju osjećaje zadovoljstva i sreće, opuštenosti bez napetosti stresa, želju za dodirima, maženjem, emotivnom i tjelesnom bliskošću, te potrebu da se ti osjećaju ponavljaju kroz kontakte s drugom osobom, i to što češće i što više… a sve to zajedno se može svesti pod jednostavno zajedničko ime: ljubav.

Zato, nemojte samo na 14. veljače obilježavati Valentinovo (koje je ionako cvjećarski, zlatarski i slastičarski praznik), nego nesputano i radosno slavite svakoga dana u godini one prave neurotransmiterske praznike ljubavi: Dopaminovo i Oksitocinovo.

​ ^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}