Kada sam ja bio mlad™, išao sam svaki dan u školu pješice i ljeti i zimi bosonog kroz šumu 15 kilometara, u oba smjera uzbrdo (autor nepoznat, vjerojatno nečiji djed).
Također, kada sam ja bio mlad™, jeo sam sve. Sada mi to smeta, pa jedem samo hranu (M. Twain, ako se ne varam).

Krmeljavo neproduktivno teturanje

I treća iz omiljene kolekcije izjava „kada sam ja bio mlad“ je ona kako sam nekada mogao odraditi 24-satno dežurstvo, potom iz bolničkog scrubsa uskočiti u dres i tenisice, igrati s ekipom košarku od prijepodneva do večeri, istuširati se, pa otići u disco do 5 ujutro, odspavati pola sata, istuširati se i otići na posao, pa ponoviti navedeni ciklus nebrojeno puta; a sada ne mogu tjelesno ni mentalno funkcionirati ako ne odradim svoj afternoon nap, pola sata poslijepodnevnog drijemanja.

Znam, sve je to normalno i sve to ide u rok službe. Nakupe se godine, nagomila se zamor materijala, ateroskleroza, kilogrami… ali se nemilosrdno nakupljaju i obveze (profesionalne, obiteljske, nedajbože i ljubavničke), poslovni rokovi, you know the stuff: neodložne stvari. I naposlijetku nam poslijepodnevno drijemanje postane omiljeni dio dana: ručamo, izvrnemo se na trosjed i odvalimo svojih pola sata.

Ako ste sretnici, nakon poslijepodnevnog drijemeža ćete se probuditi osvježeni i spremni na nove izazove. Ali, što ako spadate u nemalen broj onih koji se nakon popodnevne sieste osjećaju još pospaniji i bezvoljniji, vuku se u polubudnom stanju ostatak dana, krmeljavi i nesposobni za išta produktivno i konstruktivno?

Cerebralna bitka adenozina i kofeina

Novi trend (je li hipsterski ili nije, o tome možemo raspraviti) koji - kažu - rješava taj problem je coffee nap, poslijepodnevni drijemež potpomognut kavom.

To vam je ono kada popijete jaku, kofeinom bogatu kavu, pa potom odrijemate najbolji drijemež ikada, nakon kojega se probudite osvježeni, energizirani, hiperaktivni… i onda punom snagom i bistre svijesti odradite ostatak dana.

Znam, reći ćete: „Zaspati nakon jake kave? Nemoguće! Mene kava razbudi, sav drhturim, oči mi k'o u dravskog buljoša, pa ostajem umoran i nenaspavan - što me čini još umornijim i bezvoljnijim.“

I ja sam tako mislio kada sam prvi puta čuo za coffee nap. A znam i nešto fiziologije, koja objašnjava kako kava djeluje na ljude. Prirodni ciklus spavanja i budnosti u našem tijelu kontroliran je adenozinom, 'hormonom spavanja' kojega stvara naše tijelo, a koji dnevnim ritmom usporava rad mozga signalizirajući nam kako je vrijeme za odmor i rekuperaciju neurona - što osjećamo kao mentalnu sporost, zamor i pospanost. Kofein iz kave ometa tu fiziološku ulogu adenozina, izgurava ga, veže se na njegove receptore i kaže: „U redu, sve je pod kontrolom, ja vozim dalje, nema spavanja!“

Dvadeset minuta drijemanja

Drijemanje i san prirodno snižavaju razinu adenozina, a kofein povrh toga i blokira njegovo djelovanje, dakle pad adenozina i porast kofeina u krvi djeluju u istom smjeru, sinergijski. A coffee nap nije ništa drugo nego lukavo iskorištavanje činjenice da ćemo brže zaspati nego što će nas kava spriječiti u tome.

Dakle, kada osjetimo da nas je poslijepodnevni drijemež neodoljivo pozvao u svoj hipnotički zagrljaj, trebamo popiti jaku kavu i to ohlađenu - da ne odugovlačimo i razbudimo se srkanjem vrele kave ili čekanjem da se ohladi - pa leći i zadrijemati. Dok nam popijena kava prođe kroz želudac i stigne u tanko crijevo (gdje se događa fiziološka apsorpcija u organizam), pa dok se kofein upije u krvotok i stigne do mozga gdje će odraditi svoju blokadu adenozina, proći će nekih dvadeset-trideset minuta. A do tada ćemo već odspavati svojih pola sata.

San će nam sniziti razinu adenozina (rezultat: bit ćemo budniji, svježiji, energičniji).

A kofein će povrh toga preostalom adenozinu onemogućiti djelovanje na mozak (rezultat: bit ćemo još budniji, još svježiji, još energičniji).

Eksperiment na samom sebi

Skeptik kakav jesam, nisam sklon vjerovati 'na riječ' u bilo što - dok ne isprobam.

I isprobao sam. Iza ručka sam si skuhao duplu snažnu robustu, od nje napravio cortado (jednaka količina mlijeka i kave, da smanji aciditet kako mi ne bi ometao drijemanje), pustio da se malo ohladi, sačekao da mi se pridrijema (nije dugo trebalo!), popio naiskap, pa legao i - shrvan umorom i dobrim obrokom - odmah zaspao.

Na moje iznenađenje, zaista je djelovalo: probudio sam se pola sata kasnije osvježen, s osjećajem kao da sam odmorio i spavao znatno duže od tih 30 minuta.

Od tada sam - i dalje pomalo skeptičan - prilično redovito provjeravao je li prvi puta bilo slučajno. I redovito sam postizao isti rezultat: coffee nap na mene ima djelovanje kakvo sam pročitao da bi trebao imati.

Može i bez spavanja

Ljudi imaju različitu fiziologiju zbog koje kofein, nespavanje, drijemanje, odmor i dnevni ciklus sna imaju drukčiji učinak na svakoga, te je logično da coffee nap neće svakome jednako djelovati. Istraživanja (da, postoje prava, ozbiljna istraživanja o tome kako coffee nap djeluje) su pokazala da neki ljudi čak i ne moraju odspavati: za dobar učinak coffee napa dovoljno im je pola sata ležanja i odmora, opuštanja u polusnu uz sklopljene oči.

Zato mi ne vjerujte na riječ, nego iskušajte sâmi. Ako ste među onima kojima coffee nap ne pomaže - barem ste probali.

A ako vam pomaže - molim, i drugi put.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}