Prošla subota, 12. listopada, ostat će upamćena kao dan kada je čovjek prvi puta pretrčao službenu dužinu maratona u manje od dva sata. Učinio je to, na posebno za tu priliku organiziranom događaju, 34-godišnji Kenijac Eliud Kipchoge, i prije toga smatran za najvećeg i najspremnijeg maratonca u povijesti. On je i trenutačni svjetski rekorder u ovoj disciplini, a na neslužbenom događaju pokazao je kako su trenutačne ljudske granice u maratonu vrlo vjerojatno dostignute, i da za njihovo pomicanje treba uposliti i znanost i tehnologiju – koje mogu pomoći "skinuti" dodatnih nekoliko sekundi.

Službeni rekord maratona iznosi 2:01:39, a vrijeme postavljeno u bečkom parku Prater protekloga vikenda izmjereno je na 1:59:40. Razlika je to od 119 sekundi, što čini poboljšanje vremena od tek 1,65%. Za većinu toga najzaslužniji je dakako, sam trkač, no pomogli su i idealni vremenski uvjeti i ravna staza. Dio zasluga ipak odlazi i na račun tehnologija.

Pogledajmo stoga što je organizator sve morao učiniti kako bi osigurao da Kipchoge postane prvi maratonac sa zabilježenim vremenom ispod dva sata.

Formacija trkača

Osim Kipchogea tog je dana u Beču trčalo i mnoštvo njegovih kolega. Njih 41, da budemo precizni. Oni su poslužili kao "zečevi" koji moraju osigurati trčanje konstantnim tempom ali i pružati aerodinamčki savršene uvjete za glavnog trkača. Izmjenjivali su se tijekom utrke, a u svakom trenutku njih sedam je trčalo oko Kipchogea, postavljeni u neobičnu formaciju "obrnutog slova V".

Ova formacija odabrana je među njih preko stotinu testiranih u zračnom tunelu, gdje se pokazala kao najbolja i ona koja trkaču u sredini pruža najbolju zaštitu i najmanje zračnih turbulencija. Među ostalim, "zečevi" koji ulaze u utrku kasnije jedan su od razloga što Međunarodni atletski savez (IAAF) ne priznaje Kipchogeovo vrijeme kao službeno.

Tenisice s ugljikovim vlaknima

Nike je za ovu priliku posebno prilagodio svoj novi model trkačke obuće. Nike Zoom Vaporfly 4% tenisice posebno su izrađene kako bi davale veću iskoristivost energije koju trkač proizvodi i njezino bolje pretvaranje u brzinu trčanja. U potplatu imaju pločicu od ugljikovih vlakana i posebnu spužvu, što u kombinaciji daje oko 4% bolju efikasnost i uštedu energije (što, dakako, ne znači odmah i 4% brže trčanje).

Konstrukcija tenisice smanjuje nepotrebno kretanje gležnja u stranu, daje maksimalnu fleksibilnost cijelom stopalu, a kompresijom i ekspanzijom spužve poput opruge uspijeva vratiti trkaču najviše moguće energije u smjeru koji mu treba – prema naprijed. Neki već zazivaju da se ove tenisice zabrane u službenim utrkama jer vjeruju da daju nerealnu prednost trkačima. Slične zabrane doživjela su, podsjećamo, Speedo odijela za plivače prije desetak godina, jer su bila okarakterizirana kao "tehnički doping".

Električni automobil

Trkače je u Beču po stazi vodio automobil koji je održavao konstantu brzinu. Na njemu je bio postavljen veliki LED zaslon na kojem su oni mogli vidjeti prolazna vremena, dok je s krova na tlo bila projicirana laserska zraka – iscrtavajući tako idealnu formaciju trkača. Automobil je bio električni Audi E-Tron kako trkačima ne bi smetali ispušni plinovi, te kako bi mu se brzina mogla vrlo precizno kontrolirati. Naime, za efikasno trčanje ključno je održavati konstantan tempo.

Za potrebe prelaska 42.195 metara točno u sekundu niti jedan postojeći obični tempomat nije dovoljno precizan. "Promaši" li on samo 0,1 km/h cijeli bi projekt mogao pasti u vodu, pa je organizator za ovaj događaj angažirao kompaniju RML Group koja je izradila poseban sustav praćenja. Audi je bio opremljen transponderskim čipom koji mu je pratio prolazno vrijeme svakih tisuću metara, osiguravajući da mu prilagođeni tempomat održava nepromijenjenu brzinu. Ovaj sustav omogućio je da se maraton odveze s pogreškom manjom od 0,2 sekunde.

Upravljanje energijom

Nutricionisti i kondicijski treneri u detalje su pratili Kipchogeovu prehranu prije i tijekom same utrke. U točno određenim trenucima dodavana mu je bočica s tekućinom i proteinima iz koje je pio, s pomno isplaniranim količinama. Nakon što je otpio iz nje nije je odbacio kao što bi to učinio u normalnoj utrci. Umjesto toga vraćao je bocu svojem treneru koji je, vozeći se na biciklu, odmah mjerio unesenu količinu, sve ukucavao u prijenosno računalo, te s logističkom ekipom preračunavao koliko je energije preostalo u njihovom maratoncu i koliko mu hranjivih tvari treba u sljedećoj rundi.