Velike nakupine izmeta kraljevskih pingvina na podantarktičkom području stvaraju urnebesno smiješne oblake N₂O, dušikovog (I) oksida (u našem narodu i narodnostima poznatijeg kao plin smijavac), što je opisano (i znanstveno razjašnjeno) u nedavno dovršenom istraživanju objavljenom u časopisu Science of the Total Environment.

Pingvinske izlučevine, južnije od Južnog Sendviča

Kao da te i inače smiješne ptice što podsjećaju na uštogljeno odjevene konobare koji se gegaju amo-tamo po antarktičkoj obali već nisu dovoljno komične, njihov izmet može još dodatno pretvoriti svaki ozbiljni terenski istraživački pokušaj u urnebesnu farsu, kažu oni koji su to iskusili uživo.

„Nakon nekoliko sati njuškanja po području nastanjenom kolonijama kraljevskih pingvina, čovjek se nadiše njihovih govana – i onda počinje totalna zajebancija“, mrtvo-ozbiljno opisuje vodeći autor istraživanja, Bo Elberling u svojoj izjavi za medije. „Ne, zaista, to sranje je baš intenzivno!“ – dodaje.

Profesor Elberling i njegovi kolege s Odjela za geološke znanosti i upravljanje prirodnim resursima na Sveučilištu u Kopenhagenu su na hladnom i negostoljubivom subantarktičkom otoku Južna Georgia (to je tamo gdje je i Otočje Južni Sendvič) „na terenu“ proučavali kako životne aktivnosti pingvina utječu na emisiju stakleničkih plinova, uključujući i dušikov oksid. Na otoku se nalazi jedna od najvećih populacija kraljevskih pingvina, s nedavnom procjenom od preko 150.000 fertilnih parova.

Sranje stoput zabavnije od kravljeg

Istraživači su otkrili da područja gusto nastanjena (i još gušće zasrana) pingvinima imaju 120 puta veću količinu dušikovog oksida u odnosu na „čiste“ zone na otoku. Ta količina zabavnih isparavanja preko stotinu je puta veća od one izmjerene na prosječnom danskom poljoprivrednom polju svježe pognojenom stajskim gnojivom, objašnjava Elberling.

Ali fekalne mase ptica odjevenih u konobare ne stvaraju razveseljavajuće plinove same od sebe. Njihov izmet, kojim je obilno pognojeno subantarktičko tlo, nakrcan je spojevima što sadrže dušik porijeklom iz kraljevskog pingvinskog jelovnika – ribe i planktonskih račića. Nakon kraljevskog istovara fekalija, bakterije iz tla prerađuju taj dušik iz dreka u opojni dušikov (I) oksid, pretvarajući produkte pingvinskih crijeva u razlog za grohotni trening pluća i trbušnjaka gostujućih istraživača.

Dodatni razlog za zadovoljstvo, napominje Elberling, je to što smiješne pingvinske hrpe govana baš i nisu osobito problematične za planet. "Emisija dušičnog oksida u ovom dotičnom slučaju nije dovoljne za ikakav zamjetan utjecaj na ukupni energetski proračun Zemlje", rekao je. „Ali naša otkrića pridonose saznanjima o tome kako pingvini utječu na svoj okoliš, jer kolonije općenito postaju sve šire i šire, što je u znanstvenom smislu interesantno za proučavanje.“

Za sada, dakle, jedini učinak pingvinskog izmeta na ljude je samo taj što uzrokuje smijeh i dobro raspoloženje – nešto čega u ovim vremenima svi nasušno trebamo.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}