Legendarni film Čarobnjak iz Oza zapisan u DNK molekulu
Film iz 1939. godine, preveden na Esperanto, poslužio je kao testni subjekt zapisan na molekule DNK novom tehnologijom pohrane, trajnom i otpornom na oštećenja molekule
Interdisciplinarni tim znanstvenika sa sveučilišta Texas u Austinu unaprijedio je dosadašnje metode pohrane podataka u DNK molekule. Njihova tehnologija omogućila je zapisivanje kompletnog filma Čarobnjak iz Oza iz 1939. godine, prevedenoga na Esperanto, u jednu dvostruku zavojnicu molekule DNK, i to značajno efikasnije i preciznije nego se to moglo učiniti dosadašnjim metodama.
Nova tehnologija unaprijedila je način zapisivanja, ali i algoritme za čitanje podataka iz DNK, tako da je sada omogućeno pročitati sadržaj zapisa čak i kada je molekula sa zapisom djelomično oštećena. Iskorištene su i sve već od ranije poznate prednosti zapisivanja u DNK, koje uključuju mogućnost pohrane podataka na sobnoj temperaturi, kao i njihovu trajnost koja se mjeri u stotinama, ako ne i tisućama godina.
Efikasna i trajna pohrana
Znanstvenici koji stoje iza ovog postignuća ističu kako je zapis podataka u DNK oko 5 milijuna puta efikasniji od postojećih tehnologija za dugotrajnu pohranu podataka i tipičnih hardverskih servera. Usporedbe radi, za podatke koji mogu biti zapisani u kapljici DNK promjera jednog milimetra, trebalo bi imati otprilike dva hipermarketa puna podatkovnih servera da ih se pohrani na klasični način. Dodatno, DNA "podatkovne centre" ne treba hladiti i tako trošiti velike količine energije.
Do sada je najveći nedostatak ovog vida zapisivanja podataka bila činjenica da su molekule DNK sklone pogreškama, odnosno da se geni u molekuli mogu preorganizirati. To se manifestira kao dodavanje ili uklanjanje sekvenci gena, a samim time i podataka, što rezultira u pogrešnoj interpretaciji istih od strane računala. Pokušaji da se greške otklone do sada su se svodili na višekratno, zapisivanje istih podataka, recimo 10 ili 15 puta u nizu, jer količina memorije ionako je gotovo neograničena.
Nova metoda podatke zapisuje u obliku "rešetke", algoritmi su složeni tako da jedni podaci "osnažuju" druge, pa podatke će trebati čitati i zapisivati samo jednom. Zapis Čarobnjaka iz Oza izložen je visokim temperaturama i vlazi, koje su ga djelomično oštetile, no informacije iz njega ipak su bile uspješno dekodirane. Rad o tome objavljen je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
