Čovjekova želja za koloniziranjem Marsa jednog dana bi se mogla ostvariti, ali prije toga znanstvenici trebaju riješiti brojne probleme kako bi život na Marsu bio moguć. Jedan od njih je svakako stambeno pitanje, odnosno u kakvim će kućama ljudi na Marsu živjeti. Prema pisanju na Ars Technici koja prenosi znanstveni rad singapurskih znanstvenika objavljen u časopisu Plos One, čini se da bi na Marsu mogli živjeti u kućama od hitina.

Hitin je supstanca koja se na matičnom planetu (Zemlja) može naći gotovo na svakom koraku. Primjerice hitin je glavni sastojak staničnih stijenki gljiva i lišajeva. Nalazi se i u egzoskeletima insekata i rakova i lako se može pretvoriti u održiv građevinski materijal za osnovne alate i staništa. Veliki plus za hitin je u tome što bi bila potrebna minimalna količina energije i ne bi se na Mars trebala prenositi specijalna oprema.

Znanstvenici su svoje eksperimente s hitinom opisali u radu koji je nedavno objavljen u časopisu PLOS ONE. Tehnologija je najprije razvijena za stvaranje kružnih ekosustava u urbanim sredinama, ali je zbog svoje učinkovitosti ujedno i najučinkovitija i skalabilna metoda za proizvodnju materijala u zatvorenom umjetnom ekosustavu u izuzetno oskudnom okolišu beživotnog planeta ili satelita kao što je Mars.

Kako je poznato NASA ima u planu vratiti astronaute na mjesec, i to ne privremeno, već u stalnu bazu. Po uspjehu tog projekta iduća destinacija bio bi dakako Mars. Veliku ulogu u tome odigrat će znanost o materijalima pogotovo kada je u pitanju odabir materijala za izgradnju održive mjesečeve, odnosno marsovske baze. Standardni materijal koji je u širokoj upotrebi na Zemlji – beton bio bi preskup. Zbog količine vode koja je potrebna da bi beton bio beton, a koje nedostaje na Mjesecu i Marsu istu bi bilo potrebno donijeti sa Zemlje. NASA je procijenila kako bi im za prijevoz jednog kilograma materijala u orbitu trebalo 10.000 USD. Time je beton otpao kao sredstvo građenja mjesečeve ili marsovske baze.

Raniji prijedlozi uključivali su 3D ispis sa Sorel cementom, a bilo je i prijedloga da astronauti koriste ureu iz urina kao plastifikator za stvaranje betonskog građevinskog materijala iz mjesečevog tla. No oba načina zahtijevaju specijaliziranu opremu čiji bi prijevoz i uporaba jednostavno bila preskupa.

Logičan zaključak se nametnuo sam po sebi - za građenje potrebnih staništa iskoristiti što više lokalnog materijala kojeg ima u obilju na odredištu – Mjesecu i Marsu. Autori navode kako „Priroda predstavlja uspješne strategije života prilagođavajući se surovim uvjetima“. Stoga Fernandez i njegove kolege smatraju kako će hitin vjerojatno biti dio bilo kojeg planiranog umjetnog ekosustava, jer ga ima gotovo svugdje u prirodi. Kako smo na početku teksta naveli ima ga u egzoskeletima insekata i rakova, gljivama i lišajevima. Nadalje, hitin se koristi i u proizvodnji hrane te kao sredstvo za zgušnjavanje

Inače insekti su ciljani izvor proteina za moguću Marsovsku bazu, a kako hitinska komponenta insekata ima ograničenu hranjivu vrijednost za ljude, njezino vađenje kako bi se stvorio građevinski materijal na bi omelo niti utjecalo na opskrbu hranom, već bi bila svojevrsni nusprodukt. Kada bi se hitin pomiješao s česticama iz tla Marsa dobio bi se dovoljno čvrst materijal pomoću kojeg bi se mogli izraditi alati i stambeni objekti. Primjerice, znanstvenicima je pošlo za rukom izraditi dovoljno čvrst ključ kojim se mogao zategnuti šesterokutni vijak. Iako i sami priznaju kako ne treba očekivati da će takvi alati zamijeniti one metalne, barem ne kada se koriste u kritičnim svemirskim primjenama, isti imaju potencijala za svakodnevne male zadatke. Idući test se sastojao od pokušaja da se takav materijal ukalupi u određene oblike kako bi proučili njegov potencijal za građevni materijal. Izrađeni su razni cilindri, kocke, zaobljeni i kutni predmeti pa čak i mala figurica humanoidnog Marsovca. Znanstvenici su ujedno dokazali kako se biolit može koristiti kao improvizirani mort za učinkovito saniranje male rupe u cijevi. Štoviše tako popravljena cijev nije ponovno procurila tjednima. Zadnji test sastojao se o izgradnje cjelovitog 3D tiskanog modela marsovskog staništa. Za njegovu izgradnju trebalo je manje od dva sata, a zaključak je kako su rezultati pokazali izvedivost takvih rješenja sa „zatvorenom petljom“ (bez otpada) na Marsu.

Bioinspirirana proizvodnja i održivi materijali nisu zamjena za tehnologiju sintetičkih polimera, već omogućavajuća tehnologija koja definira novu paradigmu u proizvodnji i omogućuje rad stvari koje su sintetičkim kolegama nedostižne", rekao je Fernandez. "Pokazali smo da su oni ključni ne samo za našu održivost na Zemlji, već i za jedno od sljedećih najvećih dostignuća čovječanstva: našu transformaciju u međuplanetarnu vrstu."