Ako ijedan NASA-in projekt svjedoči o ustrajnosti, kvaliteti i domišljatosti inženjera prošlih generacija, ali i ustrajnosti aktualne generacije njihovih stručnjaka, onda je to sigurno projekt Voyager. Svemirske sonde lansirane još 1977. godine i dalje su, nakon gotovo pola stoljeća, operativne u dubokom svemiru te još uvijek šalju korisne znanstvene podatke – unatoč brojnim tehničkim problemima i sve manjoj količini energije koju imaju na raspolaganju. Sonda Voyager 1 proteklih je tjedana dobila još jednu mogućnost za produljenje životnog vijeka, objavila je NASA, kad su njihovi inženjeri uspjeli reaktivirati set njezinih potisnika, još 2004. godine proglašen neupotrebljivim.

"Kreativnost i rizik"

Iz kontrole misije kažu da je za taj zahvat bilo potrebno mnogo kreativnosti, ali je proces nosio i određeni rizik, jer popravljanje dijelova sonde "naslijepo" na udaljenosti od 25 milijardi kilometara nimalo nije jednostavan zadatak. Pojasnili su i što je bilo potrebno da se pogonski sustav oporavi. Naime, obje sonde Voyager imaju primarni i sekundarni set potisnika koji im mijenjaju orijentaciju u svim smjerovima. Dio pogona preusmjeravan je i ranije u sekundarne setove, no oni nisu u stanju kontrolirati okretanje sonde oko uzdužne osi ("roll").

Set koji to može od 2004. godine smatra se nefunkcionalnim, odnosno ne radi jer je tada došlo do gubitka energije u grijačima koji griju cijevi za protok hidrazina. "Mislim da je u to vrijeme tim lako prihvatio da primarni rotirajući potisnici ne rade, jer su imali savršeno dobru rezervu", rekao je Kareem Badaruddin, voditelj misije Voyager u JPL-u i dodao: "Iskreno, vjerojatno nisu mislili da će Voyageri nastaviti letjeti još 20 godina".

Njegov tim stoga je ponovno proučio slučaj iz 2004. godine, pa utvrdio da je možda bio problem u kontrolnom hardveru, a ne u samim grijačima. Kontrolni elektronički sklop tada je greškom, otkrili su, prebacio jedan prekidač u krivi položaj, što je deaktiviralo grijače i, samim time, potisnike. Nakon "mozganja" i rješavanja tehničkih zavrzlama, ipak su uspjeli – pokrenuli su potisnike i njihove grijače, pasivne više od 20 godina, pa dobili pozitivnu povratnu informaciju. Sonda Voyager 1 sada će ih moći koristiti za kontrolu svoje rotacije i neće morati ovisiti o setu sekundarnih potisnika (koji su, usput rečeno, već podosta začepljeni i pri kraju životnog vijeka).

Planirani zastoj komunikacija

Ova akcija bila je ključna zbog onoga što slijedi. Naime, početkom ovog mjeseca Voyageri su dobili posljednje naredbe za Zemlje i neće ih dobivati do veljače sljedeće godine, uslijed nadogradnji na zemaljskom sustavu antena. Najsnažnija antena Deep Space Networka za slanje naredbi, ona u australskoj Canberri, neće raditi do tada jer će je NASA nadograđivati za buduće svemirske misije. Nakratko će moći biti uključena tek u kolovozu i prosincu ove godine, pa je tim sada morao osigurati da će Voyageri do tada moći održavati ispravnu orijentaciju. Cijelo to vrijeme, iako komunikacija prema sondama neće raditi, Voyageri će nastaviti slati telemetrijske i znanstvene podatke na Zemlju.