Odlazak velikana koji je obrazovao generacije FER-a
U petak, 18. lipnja 2021., u večernjim satima, nenadano nas je napustio prof. dr. sc. Slavko Krajcar, legenda FER-a i čovjek koji je svojim radom značajno doprinio napretku znanosti i obrazovanja u području elektrotehnike i računarstva.
Slavko Krajcar rođen je u Krajcar Brigu pokraj Žminja 1951. godine. Nakon osnovne škole u Svetom Petru u Šumi i srednje tehničke u Puli, s punoljetnošću je upisao zagrebački Elektrotehnički fakultet te ga završio 1973. godine sa samo 22 godine.
Nakon diplome zaposlio se na Zavodu za visoki napon tadašnjega ETF-a. Bio je inženjer, znanstvenik, edukator, pjesnik i menadžer. Nemoguće je nabrojati sve njegove pojedinačne uspjehe, jer njegov je cijeli život jedan veliki uspjeh. Iako je cijeli svoj radni vijek proveo na FER-u, surađivao je sa stotinama poduzeća, organizacija i drugih visokih učilišta. Na FER-u je bio pomoćnik dekana za materijalna i financijska pitanja (od 1991. do 1996. godine), prodekan za poslovanje (od 1996. do 1998. godine), dekan u dva mandata (od 1998. do 2002. godine) te predstojnik Zavoda za visoki napon i energetiku FER-a u dva mandata. Bio je kandidat za rektora Sveučilišta u Zagrebu na izborima 2006. godine te član Senata Sveučilišta u Zagrebu u tri mandata. Bio je i član Izvršnog odbora CIGRE, predsjednik organizacijskog odbora međunarodne konferencije Information Technology Interfaces - ITI (1991.-2001.), član nadzornog i upravnog odbora Hrvatske elektroprivrede u više mandata, predsjednik ili član Upravnog odbora Srca u više mandata, član i predsjednik Upravnog vijeća Instituta Ruđer Bošković u više mandata, član Nadzornog odbora poduzeća Digitron iz Buja, predsjednik Upravnog vijeća CARNeta, dugogodišnji član Nacionalnog vijeća za konkurentnost te član uprave Hrvatske akademije tehničkih znanosti.
Prije nekoliko tjedana Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao ga je, na prijedlog FER-a, u počasno zvanje profesora emeritusa, ali nažalost, mirovina ga nije dočekala.
Pamtit ćemo ga prije svega kao velikog čovjeka koji je živio punim plućima, koji je istinski volio život i ljude te koji je iskreno brinuo i pomagao svima. Uvijek ćemo se prisjećati kako je u svakom trenutku i na svakom mjestu mogao neočekivano zapjevati ili zaplesati. Svojim mlađim kolegama i suradnicima nesebično je prenosio svoja znanja, vještine i iskustvo, a prije svega optimizam, stvorivši tako generacije uspješnih ljudi.
