Deset godina nakon što je jedna od najvećih nuklearnih nesreća u povijesti kontaminirala okoliš Fukushime u Japanu, istraživanje Sveučilišta u Georgiji pokazalo je da se radioaktivno onečišćenje može mjeriti pomoću zmija koje žive u tom okolišu.

Bioindikatori zdravlja ekosustava

Nalazi tima predvođenih glavnom istraživačicom Hannom Gerke, objavljeni u časopisu Ichthyology & Herpetology, ukazuju na to da su zmije štakorašice učinkovit bioindikator radioaktivnosti. Poput kanarinaca u rudniku ugljena, bioindikatori su organizmi koji mogu signalizirati zdravlje ekosustava.

Česta vrsta u Japanu, zmije štakorašice ne udaljavaju se od svojih staništa i mogu akumulirati visoku razinu radionuklida. Prema istraživačima, ograničeno kretanje zmija i bliski kontakt s onečišćenim tlom ključni su faktori njihove sposobnosti da odražavaju različite razine onečišćenja u nekom području. Zmije oko Fukushime kretale su se tako u promjeru od 65 metara dnevno.

Ponašanje životinja ima velik utjecaj na izloženost zračenju i nakupljanje onečišćenja, a proučavanje kako određene životinje koriste kontaminirane krajeve pomaže nam da bolje razumijemo utjecaj velikih nuklearnih nesreća poput onih u Fukushimi i Černobilu na okoliš. 

Zašto su zmije dobar pokazatelj radioaktivne kontaminacije?

Zmije su bolji pokazatelj lokalnog onečišćenja od mobilnijih vrsta, poput istočnoazijskih rakunskih pasa, divljih svinja ili ptica pjevica.

"Zmije su dobri pokazatelji onečišćenja okoliša jer provode puno vremena u i na tlu", objašnjava James C. Beasley, izvanredni profesor u SREL-u i Warnellu. "Imaju mali domet i glavni su grabežljivci u većini ekosustava, a često su relativno dugovječne vrste."

Tim je identificirao 1.718 lokacija u gorju Abukuma, približno 25 kilometara sjeverozapadno od nuklearne elektrane Fukushima Daiichi. Nalazi istraživanja potvrdili su i produbili rezultate prethodnog istraživanja koje je ukazalo da su razine radiocezija u zmijama imale visoku korelaciju s razinama zračenja u tlu.

Kako pratiti zmije

Istraživači su pratili devet štakorašica koristeći kombinaciju GPS i VHF odašiljača, pomoću kojih se lako moglo odrediti gdje se zmije nalaze u nekom trenutku, pod zemljom  ili na drveću. Predajnike su im postavili blizu vrha repa i učvrstili pomoću traka i superljepila.

Zmije su pronađene u brdovitom kraju, na drveću, u travi i uz potoke. Zmije su izbjegavale unutrašnjost šuma četinjača, ali ih je bilo u listopadnim šumama i unutar zgrada napuštenih seoskih domaćinstava. Više od polovice praćenih zmija kretalo se po praznim stajama i šupama.

Rizik od izloženosti vjerojatno se povećava zimi, kada se zmije skrivaju pod zemljom, zaključili su istraživači. Prikupljeni podaci tek se trebaju obraditi. Razjašnjavanje veze između upotrebe mikrostaništa i njihove izloženosti kontaminantima bit će presudno kako bi se bolje razumjeli učinci nuklearnih incidenata na lokalne populacije divljih životinja i, dakako, ljudi.