Tehnologija je zakazala ili potpuno nestala, bilo zbog rata, prirodne katastrofe, virusa ili nečega što nema ime, ali ima strašne posljedice. U takvom svijetu nema Interneta ni signala, a ono što preostaje od civilizacije pretvara se u krhki sustav koji nagrađuje improvizaciju i snalažljivost. I dok se u stvarnosti nestanak struje mjeri minutama, satima ili danima, u ovakvim je filmovima to najčešće trajno stanje – početna točka za priču o tome što ostaje kada nestanu sustavi na koje se oslanjamo.

Filmovi koji istražuju takve zaplete pokazuju koliko je naša civilizacija krhka i koliko smo ovisni o sustavima koje uzimamo zdravo za gotovo. Bez struje, svijet se vraća na razmjenu dobara (i usluga) i komunikaciju usmenim putem (ili eventualno poštom, ako je Kevin Costner slobodan). Tehnološki napredak koji je stoljećima unapređivao društvo nestaje u nekoliko dana, a čovjek se ponovno suočava s pitanjima koja su svakodnevno rješavali i njegovi preci: gdje pronaći hranu, vodu, zaklon – i kome vjerovati.

Ova lista okuplja deset filmova koji na različite načine prikazuju svijet u kojem je tehnologija zauvijek iščezla. Neki naglasak stavljaju na preživljavanje pojedinca, drugi na raspad društvenih struktura, treći na prijetnje izvan samog tehnološkog kolapsa. Zajedničko im je da se gledatelj pita: što bismo mi učinili kad bi signal nestao, ne na par sati, nego – zauvijek?

Cesta (The Road, 2009)

U režiji Johna Hillcoata, prema romanu Cormaca McCarthyja, Cesta prati oca (Viggo Mortensen) i sina (Kodi Smit-McPhee) koji kroz postapokaliptičnu Ameriku putuju prema obali. Katastrofa koja je uništila svijet nikad se ne imenuje, ali njezine posljedice su svuda: nema struje, nema signala, nema sigurnosti. Sve što nose su nekoliko komadića starog svijeta i tračak nade. Film nemilosrdno prikazuje koliko se lako civilizacija pretvara u pustoš, a ljudi u beštije.

Pobješnjeli Max: Divlja cesta (Mad Max: Fury Road, 2015)

Ovdje je, dakako, mogao biti i bilo koji drugi Mad Max. U Divljoj cesti, australski redatelj George Miller vraća se svom postapokaliptičnom univerzumu s Tomom Hardyjem u ulozi Maxa Rockatanskog i Charlize Theron u ulozi Furiose. U pustinji gdje vlada kult benzina (i vode), tehnologija je svedena na krpanje starih strojeva i održavanje preostalih vozila. Umjesto društvenih mreža, ovdje postoji samo mreža moći, nasilja i osnovnih resursa. Vizualno zapanjujuća priča koja pokazuje kako bi svijet izgledao kad bi ga vodili mehaničari i ratnici.

Mjesto tišine (A Quiet Place, 2018)

Redateljski debi Johna Krasinskog donosi priču o obitelji Abbott, koju predvode Evelyn (Emily Blunt) i Lee (John Krasinski), prisiljenoj živjeti u potpunoj tišini kako bi izbjegla stvorenja koja reagiraju na zvuk. Nepoznata bića patroliraju svijetom, pa bilo kakva tehnologija koja proizvodi buku postaje smrtonosna. Komunikacija se svodi na znakove, a svakodnevni život pretvara se u hod po rubu – doslovno i metaforički. U odsustvu dijaloga, gluma još i više dolazi do izražaja, a ansambl je svoj posao odradio zaista sjajno. 

Djeca čovječanstva (Children of Men, 2006)

Film u režiji Alfonsa Cuaróna, čija je radnja smještena u 2027., u svijet koji je izgubio sposobnost reprodukcije. Theo Faron (Clive Owen), nekadašnji aktivist, a sada vladin operativac, uvučen je u misiju zaštite trudne izbjeglice Kee (Clare-Hope Ashitey). Tehnologija još postoji, ali je beskorisna pred globalnom krizom koja izjeda temelje društva. Film pokazuje kako napredak ne znači ništa kad nestane zajedničke budućnosti.

Ja sam legenda (I Am Legend, 2007)

Francis Lawrence režira adaptaciju romana Richarda Mathesona, u kojoj Will Smith glumi dr. Roberta Nevillea, jedinog poznatog preživjelog u postapokaliptičnom New Yorku. Virus je izbrisao većinu čovječanstva, a preostali su mutirali u opasna bića koja izlaze noću. Grad je sada mjesto duhova, gdje se stara tehnologija koristi samo kao podsjetnik na život koji je nestao zajedno sa signalom.

Threads (1984)

Mick Jackson režira jedan od najpotresnijih britanskih televizijskih filmova ikada snimljenih. Priča prati obične građane Sheffielda, poput Ruth Beckett (Karen Meagher) i Jimmyja Kempsona (Reece Dinsdale), dok nuklearni rat uništava Ujedinjeno Kraljevstvo. Nema heroja, spasitelja ni velikih planova za obnovu – samo potpuni kolaps komunikacije, infrastrukture i zdravstvenog sustava. Hladan, dokumentaristički ton čini film još i više uznemirujućim.

Preživljavač (The Survivalist, 2015)

Redatelj Stephen Fingleton donosi minimalističku priču o muškarcu bez imena (Martin McCann) koji preživljava u kolibi skrivenoj duboko u šumi i brižno čuva svoje usjeve, nakon što je svijet ostao bez resursa i tehnologije. Sve što ima, sam je izgradio ili uzgojio, a mir mu remete dvije žene – majka Kathryn (Olwen Fouéré) i kćer Milja (Mia Goth) – što pokreće igru povjerenja i prijetnje.

28 dana kasnije (28 Days Later, 2002)

Nedavno smo pisali o najnovijem nastavku, no prvi je film i dalje najbolji dio serijala. Danny Boyle je s 28 dana kasnije redefinirao moderni „zombi” žanr. Jim (Cillian Murphy) se budi iz kome u napuštenom londonskom bolničkom odjelu i otkriva da je virus uništio kompletan sustav. London je sablasno prazan, a preživjeli – među kojima su Selena (Naomie Harris) i Frank (Brendan Gleeson) – preživljavaju bez ikakvog načina da provjere što se događa izvan njihova vidokruga.

Vodeni svijet (Waterworld, 1995)

Kevin Reynolds režira ovu (domaćoj publici itekako zbog TV-a poznatu) Mad Maxom inspiriranu „vodenu” distopiju s Kevinom Costnerom u ulozi misterioznog „Mornara” – čovjeka s mutacijama koje mu pomažu preživjeti u poplavljenom svijetu. Nakon što su se ledenjaci otopili, svijet je prekriven vodom (više nego inače), a preostali stanovnici preživljavaju na improviziranim brodovima i plutajućim naseljima. Tehnologija se svodi na „prepravljen” otpad s davno nestalog kopna.

10 Cloverfield Lane (2016)

Dan Trachtenberg režira napeti triler u kojem se Michelle (Mary Elizabeth Winstead) nakon automobilske nesreće budi u podzemnom skloništu kod Howarda (John Goodman) koji tvrdi da je površina Zemlje nenastanjiva i da je izlazak nemoguć. Bez signala, Interneta i potvrde što se zapravo događa, svaka informacija dolazi iz jednog jedinog, neprovjerljivog izvora.

Svaki od istaknutih filmova prikazuje svijet bez globalne tehnologije u kojem svakodnevica postaje borba ne samo za preživljavanje, nego i za očuvanje ljudskosti. Filmovi s ove liste često ističu koliko smo društvena bića kojima je komunikacija i povjerenje ključ za opstanak. Nestanak struje i sustava na koji smo navikli nameće pitanje: kako će se ljudi prilagoditi novim pravilima igre, bez posrednika, bez tehnologije? Neki od likova pronalaze spas u povratku prirodi i samodostatnosti, dok drugi bivaju progutani kaosom i nasiljem koje nastaje kad se makne jedan sloj civilizacije. Ta promjena paradigme potiče i dublju refleksiju o tome što je zaista vrijedno u životu — je li to vlasništvo nad resursima, znanje ili ipak empatija i zajedništvo.