O nečemu se već duže diskutira po stručnim glasilima i forumima: o kraju softverskog inženjerstva kao zasebne profesionalne kategorije. To je proces koji se najavljuje tihim nestankom specifičnih radnih oglasa i promjenom toga što uspješne tvrtke uopće traže od svojih zaposlenika. Boris Cherny, kreator Claude Codea, u razgovoru za platformu Platformer tvrdi da titula "softverski inženjer" počinje gubiti značenje, a pojam koji se počeo umjesto toga koristiti je "builder", graditelj.

"Nisam napisao niti jednu liniju koda rukom više od šest mjeseci", tvrdi u razgovoru s novinarom Caseyjem Newtonom. Nije to učinio zato što nije htio, nego zato što nije trebao: alat koji razvija piše sam sebe. U tom detalju, koji zvuči kao anegdota iz science fictiona, sadržana je suština onoga što se događa u naprednijim tehnološkim sredinama prve polovice 2026. godine.

U Y Combinator startupima i vodećim tehnološkim tvrtkama postotak koda koji isključivo generiraju AI agenti kreće se između 50 i 100 posto. Klasično pisanje koda, ono koje se još podučava na sveučilišnim predavaonicama i nagrađivalo visokim plaćama, postalo je iznimka, a ne pravilo, upravo sada, dok ovo čitate, u aktualnim operativnim okruženjima tvrtki koje privlače kapital i talent.

Pitanje koje se logično nameće jest što to zapravo znači da je kodiranje "riješeno". Cherny pravi razgraničenje: za standardne aplikacije, skripte i uobičajene poslovne sustave odgovor je potvrdan, kodiranje je riješeno. Za kritično složene infrastrukture, sustave poput onih koje koristi NASA, ljudska uloga ostaje neophodna, barem za sada. No ta iznimka, koja zvuči utješno, svakim tjednom se smanjuje.

Tko zna i onaj tko ne zna pisati kod - mala razlika

Promjena nije samo tehnička, strojevi pišu brže i jeftinije. Cherny opisuje situaciju unutar Anthropic Labsa gdje dizajneri, voditelji proizvoda i operativni menadžeri danas samostalno isporučuju kod i softverska rješenja bez ikakvog tehničkog predznanja. Titula "softverski inženjer" počinje gubiti značenje kad njezine funkcije preuzimaju kolege s potpuno drukčijim profilima. Granica između onoga tko "zna programirati" i onoga tko "ne zna" postaje irelevantna jer agentni sustav tu granicu čini nevidljivom. Pojam koji se počeo koristiti je "builder", graditelj, i Cherny smatra da bi do kraja ove godine "inženjer" mogao početi zvučati kao arhaičan naziv za ulogu koja više ne postoji u svom originalnom obliku.

Cherny kaže da će neke tvrtke trebati manje "graditelja", a neke više, jer su produktivniji, i da ovisi o tvrtki i situaciji. No njegov vlastiti tim je ilustracija smjera: mali broj ljudi, svi rade sve, Claude Code piše sam sebe već šest mjeseci. Taj model ne traži više inženjera, traži drukčiji profil, i to nije pitanje naziva radnog mjesta. Kompanija koja AI koristi kao dodatni alat uz postojeće procese ne mijenja ništa. Kompanija koja oko njega preustrojava cijelu organizaciju dobiva nešto drugo.

Za sve: pitaj Claudea

Cherny to ilustrira Anthropicovim internim pristupom: kada netko ima pitanje, bilo o kodu, troškovima ili datumu idućeg praznika, odgovor je isti, pitaj Claudea. Tvrtke koje to ne razumiju i dalje imaju kompjutor u kutu za e-mail i surfanje dok sve ostalo rade ručno.

Strah od atrofije vještina, koji se pojavljuje u svakoj ozbiljnijoj raspravi o temi, Cherny odbacuje pozivanjem na evolucijsku logiku same profesije. Programiranje je uvijek napredovalo od nižih prema višim razinama apstrakcije, od bušenih kartica prema asembleru, od asemblera prema Pythonu. Razgovor s agentnim sustavima nastavak je tog istog trenda, ne njegova negacija.

Traktori skupi, farmeri su sporo učili

Cherny spominje traktor kao analogiju. Traktor je izumljen 1890-ih, no tek su 1960-e donijele preokret: više traktora nego konja u američkoj poljoprivredi. Sedamdeset godina tranzicije. Tehnologija je bila revolucionarna, produktivnost dramatično viša, ali farmeri su trebali obuku, traktori su bili skupi, rani modeli nisu radili za sve kulture. Promjena je bila realna i neizbježna, samo spora. To je, kaže Cherny, isti proces koji se sada odvija u softverskom inženjerstvu, ali na ekstremno ubrzanom tempu.

Izlaz: pokrenuti vlastitu tvrtku

Chernyjeva prognoza svodi se na ovo: ukupan broj ljudi koji pišu kod koristeći agente bit će sto puta veći nego danas. Barijera za ulazak pada na nulu. Svaki problem koji je dotad zahtijevao tehničkog suradnika sada je dostupan bilo kome tko zna precizno opisati što želi. Za mlade s diplomom računarstva Chernyjev eksplicitni savjet nije prilagodba postojećem tržištu rada, nego radikalniji iskorak: pokrenuti vlastitu tvrtku.

Ovo je zlatno doba, kaže, jedna osoba s agentima može graditi tvrtku vrijednu milijardu. Ono što ostaje vrijedno je sposobnost rješavanja problema, sustavnog razmišljanja i operiranja agentnim sustavima. Tvrtke koje to razumiju mijenjaju što traže od kandidata za posao. One koje to ne razumiju čekaju ista sudbina kao uvijek: pad prihoda, pa panika, pa rezovi.