Kao što vam naš lokalni doktor Doc Berecki može potvrditi, rak nije strano tijelo. Rak je vlastita stanica koja je zaboravila čemu služi i počela rasti radi rasta samoga, trošeći resurse organizma koji je hrani. Upravo je ono što su OpenAI i Anthropic: nisu upali izvana, izrasli su iz našeg vlastitog tkiva - iz naših tekstova, našeg koda, naših fotografija i slika, naših razmišljanja, a sada bi htjeli i subvencioniranje i zaštitu države od svega: nas korisnika, tržišta i bilo kakvog lijeka kojim bismo ih mogli zauzdati. I ne - ne govorimo o navodno stravičnim, a zapravo svjesno izmišljenim „OPASNOSTIMA UMJETNE INTELIGENCIJE!“.

Pogledajmo kako to izgleda u praksi, na pet primjera iz samo posljednjih nekoliko mjeseci.

Partneri kao hrana raka. Tvrtka Figma je godinama gradila svoj AI asistent Make na Anthropicovim modelima i platila tu suradnju mjestom u upravnom odboru za Mikea Kriegera, Anthropicovog direktora proizvoda.

Krieger je 14. travnja tiho izašao iz Figminog odbora. Tri dana kasnije, 17. travnja, Anthropic je lansirao Claude Design - alat koji iz prompta generira prototipove, prezentacije i marketinške materijale, dakle upravo ono čime se Figma bavi. Dionica Figme pala je gotovo sedam posto u danu, a izvršni direktor Dylan Field javno je poručio da Anthropic "nije bio dosljedno iskren u komunikaciji".

Da sam na njegovom mjestu, ne bih bio tako fin, ali CEO Figme je očito gospodin.

Čovjek koji je sjedio u odboru i gledao Figmine planove izašao je točno na vrijeme da njegov poslodavac izbaci konkurentski proizvod. U svakoj drugoj industriji to bi se zvalo skandalom; u AI industriji zove se "širenje ponude".

Kupci kao hrana - isti obrazac, druga branša. U listopadu 2025. Anthropic je lansirao Claude for Life Sciences i farmaceutskim tvrtkama prodavao alat za analizu literature, genomiku i laboratorijske protokole. Farmaceuti su uredno punili sustav svojim istraživačkim radovima. Krajem lipnja ove godine Anthropic je predstavio Claude Science i - vlastiti program otkrivanja lijekova!

ROFLMAO, bitches!

Uz to je išla akvizicija biotech tvrtke Coefficient Bio za oko 400 milijuna dolara. Tvrtka koja se do jučer zaklinjala da samo prodaje lopate odjednom kopa vlastiti rudnik, i to u industriji čije je know-how dvije godine promatrala kroz vlastiti API. Ako ste Figma, ovo ste već vidjeli. Ako ste farmaceutska tvrtka koja danas gradi na Claudeu, upravo gledate svoju budućnost.

„Sveta srdžba“ pokradenog kradljivca, ili što bi sudac Roy Bean u onom westernu rekao – „Nema gore od kurve koja se opošteni“.

Anthropic je svoje modele istrenirao na svemu što je Internet imao za ponuditi: Reddit ih je u lipnju tužio zbog skrejpanja više od sto tisuća objava, a autorima knjiga platili su 1,5 milijardi dolara nagodbe zbog piratiziranih naslova. E sad, taj isti Anthropic pred američkim Senatom optužuje Alibabu da je kroz 25 tisuća lažnih računa i 28,8 milijuna upita "destilirala" Claudeovo znanje u svoje open-weight modele, a prije toga isto je spočitnuo DeepSeeku, Moonshotu i MiniMaxu. Dakle: kad mi usišemo tuđi sadržaj bez pitanja, to je "javno dostupan podatak"; kad netko uči od našeg modela, to je "napad" i razlog za pooštravanje izvoznih kontrola. Kopirati smije samo onaj tko je prvi kopirao.

Pravila za druge. Sartreov Garcin u drami Iza zatvorenih vrata kaže: „Pakao – to su drugi ljudi.“. Za Anthropic su doslovce svi drugi Pakao, a oni su - nevina u bordelu. Godinama se tako javno zalaže za državni nadzor nad umjetnom inteligencijom. Onda je u srpnju 2025. potpisao ugovor s Pentagonom kojim je Claude postao prvi frontier model odobren za tajne mreže - uz uvjet da vojska poštuje Anthropicova pravila korištenja. Kad je Pentagon zatražio klauzulu "bilo koja zakonita uporaba", Anthropic je odbio, spor je eskalirao do Trumpove naredbe o prekidu svih državnih ugovora i oznake "rizika za lanac opskrbe", koju je sud u ožujku suspendirao kao nezakonitu odmazdu.

Zvuči principijelno dok ne pogledamo gdje je točno povučena crta: masovni nadzor nad američkim građanima ne dolazi u obzir, ali model na tajnim vojnim mrežama, uz "ljudsku autorizaciju" ciljeva negdje daleko, sasvim je u redu. Privatna tvrtka, koja traži državnu regulaciju svih ostalih, sama diktira državi što ova smije s njezinim softverom. I nemojmo smetnuti s uma ciničnu mogućnost: automatizirani domaći nadzor bio bi uperen i u samu AI industriju, njezine zaposlenike i njezine podatke. Principi su najčvršći ondje gdje se poklapaju s interesom.

Država kao "investitor" (prijevod - ne dajte da bankrotiramo!). OpenAI je 2025. na 20 milijardi dolara prihoda izgubio 14 milijardi, s internim projekcijama kumulativnog gubitka od 44 milijarde do 2028. IPO papiri čekaju u ladici SEC-a dok savjetnici razmišljaju o odgodi javne ponude dionica. Što radi Sam Altman? Nekoliko dana nakon što je Washington odgodio izlazak GPT-5.6, nudi američkoj vladi pet posto tvrtke, po uzoru na Trumpov aranžman s Intelom, upakiravši to u "javni fond blagostanja" po uzoru na Aljasku. Prevedimo: tvrtka koja gubi milijarde godišnje želi državu kao suvlasnika, jer država koja posjeduje pet posto OpenAI-ja više nije regulator nego dioničar. Regulatorno zarobljavanje bez posrednika, uz bonus da porezni obveznici drže vreću ako balon pukne. "Socijalizam" za tvrtke, kapitalizam i "slobodno tržište" za ostale.

A iznad svega toga lebdi magla. AI industrija sustavno biologizira matematiku: statistički modeli imaju "neuronske mreže", pohranjivanje zabilješki u trajnu memoriju zove se "spavanje", međuspremnik je "tok misli".

Anthropicov nedavni video "What's at the center of Claude's mind?" vrhunac je žanra: um je ocean, na površini su misli, u dubinama nesvjesno Claude "razmišlja o vlastitom razmišljanju", a kad mu kažu da ne misli na Golden Gate Bridge, "ne može si pomoći" pa mu u glavi bljesne "damn!".

Kad se makne naracija i animacija, istraživanje opisuje radnu memoriju sustava: skup internih aktivacija u kojima model drži međukorake izračuna prije nego što ispiše odgovor. Sam video na kraju uredno kaže da eksperimenti "ne mogu reći ima li AI doživljaje" - ali tek nakon četiri minute oceana, svijesti i unutarnjeg monologa. Naslov ne pita "kako radi međuspremnik", naslov pita „što je u središtu Claudeovog uma?“.

Kojeg "uma"?

Mistifikacija nije nusprodukt, mistifikacija je u slučaju AI industrije - SVE. (Kretenski ushićeni komentari ispod tog videa, pak, govore nam da je barem jedan dio čovječanstva zaslužio sve što nam ide…)

Taj trik ima i stariju braću. Godinama su nas isti ljudi uvjeravali da je VR toliko moćan i adiktivan da će se ljudi izgubiti u virtualnim svjetovima i prestati razlikovati stvarnost od simulacije. Godinama koristim VR i doslovce mi se taj "zastrašujući scenarij" nikada nije dogodio. Niti znam ikoga tko "nije mogao razlikovati stvarnost od simulacije".

Opasnost je ovdje reklama koja koristi obrnutu psihologiju: ako je tehnologija "opasna", mora da je moćna.

Onda se pokazalo da ljudi jednostavno ne žele nositi kutiju na glavi. Meta je u 2025. u Reality Labsu izgubila 19,1 milijardu dolara pa je počela gasiti Horizon Workrooms i rezati Metaverse budžet za trećinu, a Apple je Vision Pro tiho preselio u kategoriju "radimo na tanjoj verziji".

VR je prestao biti opasan točno onog trenutka kad je prestao obećavati zaradu.

I sad istu predstavu gledamo s modelima poput Fablea i Mythosa: toliko su opasni da ih javnost smije dirati samo iza zaštitne ograde, a punu verziju dobiva tek odabrana šačica, u suradnji s američkom vladom, dakako. Ono - tigar križan s Godzilom.

U međuvremenu, ti apokaliptično sposobni sustavi ne mogu bez stalnog ljudskog nadzora dovršiti ozbiljan samostalan posao.

Anthropicov paradni primjer "autonomije" - C kompajler koji je Claude "sam" napisao - u dva je tjedna i za 20 tisuća dolara API poziva (plus asistenciju ljudskih inženjera) proizveo 100 tisuća linija koda koji generira kod sporiji od GCC-a s isključenim optimizacijama, ne može iskompajlirati "Hello World" bez ručnog namještanja, nema vlastiti asembler ni linker, a za dio posla poziva - GCC. Ljudskom rukom pisani kompajleri, građeni desetljećima, ostaju nedostižni. Opasnost je, ispada, obrnuto proporcionalna upotrebljivosti, ali strah bolje prodaje od changeloga.

Rak ne mrzi organizam. Samo ga uništava - isisava sav život iz njega dok više nema što isisati.

Možda je vrijeme da prestanemo slušati što nam AI industrija govore o svojim artificijelnim "umovima", navodnim opasnostima i tobožnjim principima i počnemo gledati samo jedno: što radi.