Europsko-američki orbiter kreće u istraživanje Sunčevih polova

Solarni orbiter koji su zajedničkim snagama izradile ESA i NASA bit će lansiran u petak, a imat će zahtjevan zadatak – snimiti Sunce onako kako to još nijedna misija nije uspjela

Sandro Vrbanus srijeda, 5. veljače 2020. u 13:53

Suradnja Europske svemirske agencije, ESA-e, i njihovog američkog pandana, NASA-e, na istraživanju Sunca i njegovog magnetnog polja dobiva značajno novo poglavlje ovoga tjedna. Ove nedjelje, 9. veljače, bi iz Cape Canaverala raketom Atlas V (United Launch Alliancea) trebala u svemir biti lansirana sonda Solar Orbiter. Razvijana još od 2012. godine, ova sonda trebala bi se u orbiti oko naše matične zvijezde zadržati najmanje sedam, a možda i deset godina, te proučavati aktivnosti Sunca koje još nismo imali prilike vidjeti izbliza.

Bijeg iz ekliptike

Ono po čemu je Solar Orbiter drugačiji od drugih svemirskih sondi koje smo do sada lansirali u Sunčev sustav jest njegova orbita. Ova će sonda kružiti u heliocentričnoj orbiti, ali ne u ekliptici u kojoj oko Sunca kruže svi ostali planeti, ili u blizini nje kao ostale sonde. Solar Orbiter bit će prva sonda koja će imati zadatak napustiti ekliptičku ravninu i kretati se u orbiti koja je i do 34° nagnuta u odnosu na nju. To će joj omogućiti bolji pogled prema Sunčevom sjevernom i južnom polu, regijama koje do sada nisu dovoljno dobro proučene.

Ova će sonda za izlazak iz ekliptičke ravnine iskoristiti efekt gravitacijske praćke Venere kako bi postupno ubrzavala i podizala nagib orbite. Plan je da svakih pet mjeseci Solar Orbiter prođe kroz perihel svoje putanje, s najbližim prilaskom Suncu na 0,284 AU (astronomskih jedinica, tj. udaljenosti Zemlje od Sunca).

Omogućavanje "vremenske prognoze" za Sunce

Polovi Sunca, odnosno ponašanje korone i magnetskog polja u njihovoj blizini, dat će znanstvenicima mnoge odgovore o aktivnostima naše zvijezde. Detaljna mapa Sunčevog magnetskog polja omogućit će i točnije prognoze njegove aktivnosti i, naravno, utjecaju na život na Zemlji.

Podsjetimo, otprije NASA u orbiti oko Sunca ima sondu Parker koja mu se sve više približava i otkriva neke do sada nezabilježene fenomene. Tajne solarnih vjetrova, kretanja plazme, izobličenja magnetskog polja i ostala zbivanja unutar Sunčeve korone predmet su zanimanja i ove misije, koja će mjerenja obavljati s čak deset znanstvenih instrumenata postavljenih na orbiter.

Jedina dosadašnja misija koja je zavirila prema Sunčevim polovima bila je također rezultat suradnje ESA-e i NASA-e. Riječ je o letjelici Ulysses lansiranoj 1990. godine koja je napustila ekliptičku ravninu i imala otklon orbite od gotovo 80°. No, ona se kretala na 1,35 do 5,4 AU od Sunca pa ga je promatrala "izdaleka". Odradila je samo tri pune orbite prije nego je misija okončana.