Ravnodnevnica ili ekvinocij je pojava koja se događa dva puta godišnje i tradicionalno označava početak proljeća i jeseni. Danas, 23. rujna, na Zemlji je jesenska ravnodnevnica – dan u kojem razdoblje dana i noći traje jednako dugo, a Sunce u svojem prividnom putu po nebu se nalazi točno iznad Ekvatora.

Sunce se, kažemo, nalazi u svojoj jesenskoj točci u kojoj ekliptika presijeca nebeski ekvator, a Sunčeve zrake obasjavaju u svakom trenutku točno (istočnu ili zapadnu) polovicu našeg planeta. Na ovaj dan Sunce izlazi u točci koja je najbliže pravom smjeru istoka i zalazi najbliže pravom zapadu.

Kada govorimo o jednakom trajanju dana i noći, te točkama izlaska i zalaska Sunca, oni su na današnji dan najbliži, ali ne i u sekundu i milimetar točni – razlozi tome su nepravilna putanja Zemlje oko Sunca i precesija njezine osi, no za potrebe pojednostavljenja uzimamo ove vrijednosti kao "zaokružene".

Dan jesenske ravnodnevnice najčešće pada na 23. rujna, ponekad i na 22., a 2096. godine skliznut će unatrag do 21. rujna. Kad govorimo o proljetnoj ravnodnevnici, ona se već pomaknula unatrag na 20. ožujka, polako "klizi" prema 19. ožujku, a (iako ga mnogi pamte iz škole) 21. ožujka sve do 2101. godine neće biti prvi dan astronomskog proljeća.

A sateliti?

Sada, nakon što smo pojasnili kakva je situacija vidljiva na nebu danas, posvetimo se i temi iz naslova – utjecaju na tehnologiju. Možda nije na prvu očito kako bi prolazak Zemlje kroz ovu točku putanje moglo imati učinak na njezine satelite, no on je tu, mjerljiv je, i – negativan.

Naime, u vrijeme kada Sunčeve zrake dolaze pod kutom od 90° na Zemljinu os, odnosno izravno padaju na ekvator, s njima se točno poravnavaju i sateliti koji se nalaze u geostacionarnim orbitama. Oni, pak, moraju komunicirati s antenama na tlu. Kada se te antene usmjere prema satelitima na dan ravnodnevnice, usmjerene su samim time (u određenim trenucima) izravno u Sunce.

Naša zvijezda snažan je izvor širokopojasnog zračenja koje vrlo lako nadvlada signal bilo kojeg satelita, pa vrijeme "ispadanja" komunikacije sa zemaljskim antenama nekada traje minutama, pa sve do jednog sata, i ponavlja se nekoliko dana prije i poslije ekvinocija.

Operateri geostacionarnih satelita zbog ove pojave nekada ih moraju resetirati kako bi ih mogli nastaviti koristiti. Poznato je i da u vrijeme ekvinocija indijske burze nakratko prestaju s radom kako prekid komunikacije ne bi utjecao na trgovanje dionicama.

Drugi učinak ovakvog položaja Zemlje na satelite tiče se njezine sjene. U danima oko ravnodnevnice sateliti u geostacionarnoj orbiti iznad ekvatora neminovno moraju proći kroz najveću Zemljinu sjenu. Pri tome se moraju oslanjati na ugrađene baterije jer se ne mogu napajati putem solarnih ćelija. U ostala doba godine sateliti lete iznad ili ispod sjene i mnogo su više izloženi svjetlosti, pa vlasnici ovakvih satelita moraju računati i na duža "mračna" razdoblja.