Sovjetska svemirska sonda Kosmos 482 past će nekontrolirano na Zemlju ovog vikenda
Svemirska sonda, lansirana u ožujku 1972. godine, trebala je stići do Venere, no nije uspjela napustiti Zemljinu orbitu. Nakon tamo provedene 53 godine izgubila je na visini i uskoro se očekuje "vatromet"

Europska svemirska agencija objavila je procjenu novog nekontroliranog pada jednog ovećeg komada svemirskog otpada na Zemlju. Ovog puta to je sovjetska svemirska sonda Kosmos 482, lansirana 31. ožujka 1972. godine, koja je trebala do Venere dopremiti istraživačku kapsulu. Međutim, raketa-nosač nije ju uspjela podići dalje od niske Zemljine orbite, pa je ostala tamo više od pola stoljeća. Tijekom 53 godine provedene u slobodnom orbitiranju postupno je gubila na visini, da bi ovih dana došla u točku bez povratka, nakon čega je jedino preostalo pratiti kada će i gdje ući u atmosferu i pasti natrag na naš planet.
Mogla bi pasti u komadu
Ured za praćenje svemirskog otpada (Space Debris Office) ESA-e pomno prati putanju Kosmosa 482 i trenutačno predviđa da će on u atmosferu uletjeti ove subote, 10. svibnja oko 10 sati po našem (srednjoeuropskom) vremenu. Ta procjena dolazi uz prilično širok raspon nesigurnosti, od plus/minus 8,5 sati.
Kad je riječ o lokaciji pada, uz tako širok vremenski okvir još je nemoguće odrediti gdje bi se ulazak u atmosferu mogao dogoditi. S obzirom na putanju i orbitalnu inklinaciju sonde, ona bi mogla pasti bilo gdje u svijetu između 52. paralele sjeverno i južno od Ekvatora. Ažurirana se predviđanja objavljuju na ESA-inom blogu.
Kapsula, koja je prije više od pola stoljeća bila namijenjena proučavanju Venere, teži oko 495 kilograma i promjera je oko jednog metra. Izrađena je kako bi mogla izdržati vrlo ekstremne uvjete na tom planetu, poput ubrzanja do 300 G te atmosferski tlak od 100 bara, pa se stoga smatra da je dovoljno izdržljiva da preživi ulazak u Zemljinu atmosferu.
Tome bi mogao doprinijeti i njezin vrlo aerodinamičan okrugli oblik, pa bi na tlo ili u ocean mogao pasti značajan dio mase stare sovjetske svemirske sonde – možda čak aterira i u jednom komadu. To bi smanjilo vjerojatnost od nastanka štete na širem području, u usporedbi sa sličnim nekontroliranim padovima dijelova raketa i letjelica koje se pri ulasku u atmosferu raspadaju na tisuće komada.