Zabijanje NASA-ine sonde u asteroid dovelo do moguće kiše meteora na Zemlji
NASA-in test kinetičkog udara u asteroid s ciljem skretanja njegove putanje proizveo je mnogo krhotina, koje bi mogle s vremenom pronaći put i do nas, pa se naći na putu Zemlji. Srećom, opasnosti nema
U rujnu 2022. godine NASA je odradila prvi povijesni test zabijanja sonde u asteroid. Kinetički test DART (Double Asteroid Redirection Test) sastojao se od zaletavanja sonde u asteroid Dimorphos, manji dio dvojnog sustava Didymos, u pokušaju da mu promijeni putanju. U tome su i uspjeli, pokazala je naknadna analiza podataka, pa su kalkulacije na temelju tog testa dale pozitivne rezultate – u budućnosti bismo mogli, krenemo li na vrijeme, na ovaj način možda obraniti Zemlju od nekog potencijalno opasnog asteroida tako što ćemo ga malo skrenuti s putanje. Ipak, sada se pojavila i jedna studija koja baca novo svjetlo na test DART.
"Umjetna" kiša meteora
Naime, ovaj tehnološki podvig NASA-ine sonde imao je i neke neželjene posljedice. Uslijed udara nastale su brojne krhotine, milijuni manjih i srednje velikih dijelova svemirske stijene, koji bi mogli u narednim desetljećima napustiti sustav Didymos – pokazuje rad španjolskih i talijanskih znanstvenika. Na temelju opažanja malenog satelita LICIACube, koji je izbliza snimao udar DART-a, oni su izračunali da se određene kategorije odbačenog materijala, u pravilu veći komadi, mogu naći na putanji Marsa već za sedam do 13 godina, dok sitnije čestice mogu pronaći put i do sustava Zemlja-Mjesec.
Srećom, radi se o sitnim česticama u oba slučaja, promjera od nekoliko desetaka mikrona pa do najviše desetak centimetara, najviše brzine 1-2 km/s, pa nije riječ o opasnoj pojavi. Fragmenti asteroida mogli bi pratiti putanje kojima na Zemlju obično stižu meteori, pa bi, u slučaju da nam se nađu na putu, mogli uzrokovati kišu meteora – prvu u povijesti koju je izazvao čovjek svojim djelovanjem.
U svojoj studiji astronomi su u obzir uzeli putanje i brzine odbačenog materijala, solarno zračenje koje na njih utječe, pa proveli više računalnih simulacija za razdoblje od narednih 100 godina. Prva kiša meteora mogla bi u teoriji stići do nas sedam godina od udara (dakle, 2029. godine). Osim izgaranja pojedinih čestica u atmosferi, nikakvih ostalih posljedica po Zemlju neće biti.
Rad o posljedicama misije DART prihvaćen je za objavu u časopisu The Planetary Science Journal.
