Uobičajeno je u IT tvrtkama vidjeti zaposlenike koji se šeću po hodnicima u trapericama i tenisicama, imaju fleksibilno radno vrijeme, svi su si na "ti" i s voditeljem piju pivo u sred dana. Stereotipi poput nošenja odijela, lakiranih cipela i dolaska na posao po fiksnom rasporedu su kod većine takvih tvrtki davna prošlost. Zašto je to toliko drugačije od ostalih sektora gdje vas šef dočeka na vratima ako zakasnite pet minuta ili vam prigovore ako dođete u trapericama na posao? Odgovor leži u različitoj organizacijskoj kulturi. Vjerujem da oni koji dođu u takvo poduzeće u odjelu i ušminkani se počnu osjećati loše među IT zaposlenicima. 

Što to točno znači za tvrtke?

Ovakva organizacijska kultura IT tvrtki gradi svoju stabilnost i snagu na opuštenosti, ne ukalupljivanju, autonomnosti zaposlenika i slobodi gdje svaki zaposlenik maksimalno radi na poticanju svoje kreativnosti i ostvarivanju glavnih ciljeva tvrtke. I sami znamo da postoje velike različitosti među navikama ljudi, jedni su najkreativniji rano ujutro dok su neki najkreativniji u sitnim noćnim satima. Podržavanje okorjelih stereotipa poput nametanja rada u jutarnjim satima onima koji bi najradije zaspali za tipkovnicom nema mjesta u IT tvrtkama. Takve tvrtke koje ne daju svojim radnicima fleksibilnost, uvažavanje privatnog i poslovnog i koje nisu otvorene prema promjenama sve teže će opstati u ovom sektoru. Možda takve tvrtke mogu pripadati sektoru koje financiraju porezni obveznici pa im nije prioritetno stalo do profita koji će ostvariti kroz poticanje zadovoljstva, kreativnosti i radne sreće zaposlenika.

Da li će "izumrijeti" pozicija šefova i zamijeniti ju lideri?

U praksi razlikujemo termine "šef" i "lider" (vođa). 

Lider: Na MasterClass predavanju "Critical Leadership Training", koje sam nedavno slušala, je kod upravljanja poduzećem stavljen naglasak na važnost načina vođenja zaposlenika. Poruku koju su nam prenijeli je da nitko ne voli da mu se naredi što mora raditi zbog psihološke osobine ljudi koja se zove "reactance". To je demotivacijsko stanje uma koje automatski odbija raditi ono što mu se naloži bez puno razmišljanja. Idealni odnos lidera sa zaposlenikom je da on nikada ne naređuje, nego samo savjetuje. Naglasili su da je cilj uspješnog liderstva voditi tim koji tako dobro razumiju misiju i ciljeve poduzeća da im se ne treba govoriti što moraju napraviti, nego da svaki član tima zna i radi svoj segment posla bez puno pitanja i prigovaranja. Također je cilj da svaka osoba bude lider svoga projekta i svoga posla. Može li se tim tako dobro istrenirati i osposobiti tako da lideri postanu "silent leaders" odnosno tihe vođe? Tihe vođe imaju skroman pristup, otvorenog su uma, spremni poslušati tuđe ideje, daju puno veće ovlasti svome timu da planiraju i odlučuju i jako su fokusirani na izgradnju odnosa sa svojim timom zaposlenika. Ovakvi lideri izričito ne žele šefovati nego žele biti gotovo ravnopravni sa svojim timom. Njima je vodstvo alat kojim se koriste kako bi trenirali i motivirali svoje članove tima. Ako uoče neku vašu slabost pokušavaju vam pomoći da ju prevaziđete.

Šefovi: S druge strane autoritativni šefovi ili "boss-ovi" su uskogrudni zatvorenog uma, fokusirani na moć i upravljanje, vođeni egom, zahtijevaju strogu poslušnost i nameću svoje osobne planove. Globalna istraživanja pokazuju da čak 75 % ljudi nije angažirano i sretno na poslu, što je vrlo zabrinjavajuće. Razlog tome su većinom loši odnosi s autoritativnim šefovima, gubitak motivacije za rad i nezadovoljstvo. Ovakvi šefovi žele iskoristiti vaše slabosti protiv vas i empatija im je strana.

Ova ilustracija govori više od 1000 riječi:

Kako sam pisala u nedavnom članku  radna sreća zaposlenika je uvjet za razvoj zdravih odnosa i sretnih poduzeća. Budućnost organizacijske kulture u poduzećima iz svih sektora je njeno podizanje na viši nivo gdje bi se fokusiralo na zaposlenike kao na najvažniji kapital i strateški stup poduzeća. Veliku ulogu u tome igra menadžment poduzeća kreirajući posebna radna mjesta čija uloga je vođenje i usmjeravanje zaposlenika. Dobri odnosi zaposlenika i vođa je osnova zdravih poduzeća. U mome prijašnjem članku o ulozi  šefova i voditelja jedan čitatelj je komentirao da je briga o zaposlenicima "full time job" i kamo bi on kao šef stigao kada bi se time bavio. Upravo zato takvi lideri s puno zaposlenika u poduzeću koji nemaju mogućnosti baviti se odnosima sa zaposlenicima, a svjesni su važnosti toga, trebaju zaposliti stručnu osobu koja će voditi brigu o odnosima. Sve više tvrtki u svijetu otvaraju radna mjesta za zanimanje Menadžera radne sreće (Chief Happiness Officer), čija je uloga uspješno voditi svoje timove i organizacije ka ostvarenju veće radne sreće i pozitivnije organizacijske kulture. U svijetu su sve popularnije akademije za obrazovanje takvog kadra, a imate ju čak i u Hrvatskoj.

U kojem pravcu će se nastaviti razvijati organizacijska kultura IT tvrtki?

Brzi razvoj tehnološkog sektora, a posebno umjetne inteligencije, u velikoj mjeri je utjecao na organizacijsku kulturu IT tvrtki. Mnoge IT tvrtke već odavno uvažavaju svoje zaposlenike kao najvažniji kapital tvrtke. Vjerujem da ste čuli, a možda i sudjelovali, u personificiranju IT tvrtki takozvani ESOP (eng. Employee Stock Ownership Plan). Osnovni ciljevi ESOP-a su dugoročno zadržavanje i motiviranje ključnih, ako ne i svih, zaposlenika tvrtke. To znači da uprava tvrtki postaje djelomično decentralizirana gdje se zaposlenici predstavljaju kao važnim dijelom tvrtke, dijele njene vrijednosti, viziju i misiju. Zaposlenici osjećaju pripadnost, pa osim plaće dobivaju i status. Ulaganjem u tvrtku i ostvarivanjem njenih dobrih rezultata ovakvi zaposlenici osjećaju snažno zadovoljstvo jer i  oni imaju priliku sudjelovati u budućoj dobiti tvrtke i njenom porastu vrijednosti. Tako da ovime i zaposlenici dobivaju "svoj dio kolača". Povećana globalna svijesti o održivosti će nastaviti poticati IT tvrtke da uključe ekološki odgovorne prakse u svoju kulturu, uključujući smanjenje ugljičnog otiska i podršku društveno odgovornim inicijativama.