Biznis

Zašto neki "perfekcionisti" teže nađu posao?

📷  Foto: Erika R., Pixabay
Suzana Vezilić nedjelja, 19. siječnja 2025. u 08:20

Postoje dvije vrste perfekcionista. To su oni koji to doista jesu i oni koji to žele biti. Iako je uvriježena uzrečica da savršenstvo ne postoji, mnogi teže savršenstvu i žele tako izgledati, zvučati i ponašati se. U informatici se algoritmi moraju savršeno izvršavati, jer je to jedini način da sustav pravilno radi, postavlja se pitanje je li tako i s ljudima?

Na jednom predavanju predstavljanja knjige autorica je rekla kako je cijeli život težila perfekcionizmu i da je proživjela život kakav nije htjela dok nije postala "svoja". Rekla je da se osjećala usamljeno i odbačeno sve dok nije "odbacila masku". Isto tako, ispričala je priču o prodajnoj predstavnici aparata za kavu po šoping centrima kojoj je uspjeh prodaje porastao kada bi prilikom prezentacije aparata odglumila da joj se nehotično prosula kava. To je kupce značajno privlačilo u odnosu na  "dosadne" prezentacije, koje su se odvijale savršeno. Zašto ljudi u stvari vole nesavršenstvo kod drugih, a teže svome savršenstvu?

Što je perfekcionizam i koje su pozitivne, a koje negativne njegove strane?

Perfekcionizam je dvosjekli mač. Iako može poticati na postizanje visokih standarda i uspjeha, može također uzrokovati značajan stres, odgađanje zadataka i osjećaj nezadovoljstva. Statistike i istraživanja pružaju uvid u njegove učinke, posebno na mentalno zdravlje i društvene odnose. Evo nekoliko ključnih točaka:

Pozitivne strane perfekcionizma:

-Ljudi s perfekcionističkim težnjama često teže izvrsnosti i postižu visoke rezultate u obrazovanju i karijeri jer kroz perfekcionizam nalaze motivaciju i doživljavaju uspjeh.

-Perfekcionisti obraćaju pažnju na detalje, što može smanjiti vjerojatnost za ozbiljne pogreške. Ovo je posebno korisno u situacijama gdje su greške skupe ili opasne. To može biti korisno u područjima gdje su preciznost i točnost ključni, poput rada u financijskom,  tehnološkom i zdravstvenom sektoru.

-Perfekcionisti su skloni ozbiljno shvaćati svoje obveze i odgovornosti, što ih čini vrlo pouzdanim osobama u timu ili organizaciji.

Kada je perfekcionizam usmjeren na rast, postizanje visokih ciljeva i brigu za kvalitetu, može biti snažna prednost. Ključ je u ravnoteži: perfekcionizam je najkorisniji kada ga prati fleksibilnost, emocionalna otpornost i prihvaćanje da pogreške nisu katastrofa, već dio procesa učenja.

Negativne strane perfekcionizma:

-Prema studiji objavljenoj u časopisu Psychological Bulletin (2016.), perfekcionizam je u velikoj mjeri povezan s depresijom, tjeskobom i povećanim rizikom od izgaranja. Perfekcionisti se često bore sa strahom od neuspjeha, što može pridonijeti niskom samopouzdanju i osjećaju nesigurnosti. Oni teže radu preko svojih mogućnosti kako bi zadovoljili svoje visoke standarde, što može dovesti do sindroma izgaranja (burnout).

-Istraživanja pokazuju da mnogi perfekcionisti odgađaju zadatke (prokrastinacija) iz straha da rezultat neće biti savršen. Studija Sveučilišta Carleton (Kanada) otkrila je da perfekcionizam povećava sklonost prokrastinaciji za 30–40 posto.

-Perfekcionisti mogu imati nerealna očekivanja od sebe i drugih, što često dovodi do konflikata i osjećaja usamljenosti, vodećih problema u međuljudskim odnosima.

-Perfekcionizam može ograničiti kreativnost i prilagodljivost, osobine koje su ključne za uspjeh u modernim, brzo mijenjajućim radnim okruženjima što može izazvati negativan dugoročni učinak na karijeru.

Zašto neki poslodavci izbjegavaju zapošljavati perfekcioniste?

Pojedini poslodavci znaju iz iskustva da, iako se perfekcionisti često percipiraju kao produktivni, njihova sklonost da sve naprave savršeno može usporiti radni proces. Ovo može biti problem u radnom okruženju koje zahtijeva brze odluke i prilagodljivost. Savršeni nisu privlačni zbog njihove savršenosti, već zbog toga kako se ponašaju kada se nosi s nesavršenostima, jer to otkriva njihov pravi karakter.

Perfekcionisti često osjećaju da nitko drugi neće obaviti zadatak "dovoljno dobro" kao oni i imaju problema s delegiranjem posla. To može uzrokovati preopterećenje, kao i frustracije kod kolega, koji osjećaju nepovjerenje. Isto tako, perfekcionisti mogu biti preosjetljivi na kritiku i teško prihvaćati povratne informacije, što može utjecati na njihov profesionalni razvoj i odnose s kolegama i nadređenima.

I sama sam u velikoj mjeri perfekcionist ali cijeli život radim na sebi i s vremenom sam razvila toleranciju na pogreške i smanjila prag za visoke ciljeve. Mislim da sam dosta naučila i od drugih koji nisu ni blizu perfekcionizma, a uspješni su baš zbog načina kako se nose s gubicima, pogreškama i lakoćom osvajanja drugih.

Savršene vs. nesavršene prezentacije prodajnih predstavnika

Uzela sam primjer usporedbe prodajnih predstavnika.

Savršene prezentacije:

Mogu impresionirati tehničkom točnošću i profesionalnošću, ali mogu djelovati distancirano ili nepristupačno. Publika može imati osjećaj da je "prodaja" prisilna, što umanjuje povjerenje.

Nesavršene prezentacije:

Govornik s nesavršenostima često djeluje iskrenije, što olakšava povezivanje s publikom. Greške, humor, ili improvizacija mogu učiniti prezentaciju zanimljivijom i simpatičnijom. Ljudi preferiraju one koji im izgledaju "slični", a nesavršenosti pomažu u stvaranju te sličnosti.

U prodaji ili društvenim interakcijama, malo nesavršenosti može biti prednost, jer stvara osjećaj opuštenosti i povjerenja, kao u primjeru prolivene kave s početka našeg teksta.

Psiholozi objašnjavaju zašto dosta ljudi, u stvari, "zazire" od perfekcionista?

Ovo je zanimljivo pitanje jer otkriva složene dinamike ljudskih odnosa i percepcije perfekcionizma. Postoji određena istina u tvrdnji da ljudi mogu zazirati od perfekcionista i preferirati one koji pokazuju nesavršenosti. Ovaj fenomen ima temelje u psihologiji i društvenim interakcijama. Ljudi često preferiraju nesavršenost jer ona signalizira autentičnost, emocionalnu dostupnost i povezanost.

Perfekcionisti često imaju visoke standarde ne samo za sebe, već i za druge i stvaraju osjećaj visokih očekivanja, iako impresivni, mogu djelovati zastrašujuće ili previše zahtjevno. To može izazvati osjećaj nelagode ili pritiska kod ljudi koji se boje da neće ispuniti ta očekivanja. Oni nekada mogu djelovati rigidno i manje spontano, što može otežati povezivanje na emocionalnoj razini. Ljudi se mogu osjećati procijenjeno ili kritizirano u društvu perfekcionista, čak i ako kritika nije izražena, što može umanjiti privlačnost u socijalnim i profesionalnim interakcijama.

Ja sam to osjetila na svojoj koži tijekom studija i rada u timovima. Uvijek sam htjela timske zadatke predati barem jedan dan prije roka, a bilo je ljudi u timu koji su htjeli još te rokove produljivati. Jedna mi je kolegica iskreno rekla da ne želi biti u mom timu na sljedećem predmetu, ne zato što joj nisam draga nego zato što me ne može pratiti u mojoj ambiciji za perfekcionizmom i ona se osjećala postiđeno i nelagodno jer je većinom kasnila u izvršavanju svojih dijelova zadataka. Ni malo joj nisam zamjerila, nego sam joj bila zahvalna na njenoj iskrenosti, jer mi je pomogla da malo popustim i probam se bolje prilagoditi. Na kraju smo svi položili predmet mada je nečiji prosjek ocjena bio nizak, a nečiji visok. Meni je ipak važno da smo svi ostali prijatelji i da smo svi poradili na sebi.

Zašto su nesavršene osobe često privlačnije i bolje prihvaćene u društvu?

Efekt "prijateljske nesavršenosti" (Pratfall Effect) je objašnjen kroz istraživanja koja pokazuju da ljudi koji pokazuju male nesavršenosti mogu izgledati simpatičnije i ljudskije. Na primjer, studija Elliota Aronsona još iz 1966. otkrila je da su ljudi s "malim gafovima" percipirani kao privlačniji, jer njihova nesavršenost čini da se drugi osjećaju ugodnije.

Ljudi cijene iskrenost i prirodnost, a nesavršenost često signalizira autentičnost. Savršena prezentacija ili ponašanje može djelovati neprirodno i izazvati sumnju. Nesavršeni ljudi stvaraju opušteniju atmosferu jer ne zahtijevaju savršenstvo zauzvrat, čineći odnose ugodnijima. Pokazivanje ranjivosti kroz nesavršenost može potaknuti povezanost jer ljudi prepoznaju zajedničku ljudsku sklonost pogreškama.

Što nam govore statistike?

Studija iz 2017. (Psychological Bulletin) analizirala je podatke od 40.000 studenata u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji tijekom 27 godina. Rezultati pokazuju da je stopa perfekcionizma značajno porasla, posebno društveno propisanog perfekcionizma (percepcija da društvo očekuje savršenstvo).

Generacija Z i milenijalci češće pate od perfekcionizma zbog visokih društvenih očekivanja i prisutnosti društvenih mreža.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), za koju sam svojevremeno radila pa iz osobnog iskustva znam koliko se oni bave problemima mentalnog zdravlja populacije, navodi da perfekcionizam može biti faktor rizika za poremećaje poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) i generalizirane anksioznosti.