Matthew Vaughn (Kick-Ass; X-Men: First Class) donosi nam nastavak špijunskog filma Kingsman: The Secret Service (2014) - Kingsman: The Golden Circle (2017). S najavljenim trećim filmom, isti nagovještavaju da bismo u sljedećim godinama mogli dobiti novu špijunsku franšizu. Kingsman: TGC još je jedan od filmova u nizu čiji je izvorni materijal strip. Originalni autori su Mark Millar (Civil War; Wanted; Kick-Ass) i Dave Gibbons (Watchmen), a na scenariju kao i u svim njegovim prethodnim filmovima s Vaughnom surađuje Jane Goldman (The Debt; The Woman in Black; Miss Peregrine's Home for Peculiar Children -  filmovi bez Vaughna).

Taron Egerton u glavnoj je ulozi kao Eggsy, sada već punopravni član Kingsmana - nezavisne međunarodne obavještajne organizacije koja je nastala tako što su njeni dobrostojeći britanski osnivači u želji za mirom udružili svoja sredstva kao neiskorištenu ostavštinu nakon što su im nasljednici stradali u Prvom svjetskom ratu.

Iz prvog filma mu se pridružuju Colin Firth (Harry Hart), Mark Strong (Merlin), Sophie Cookson (Roxy), Edward Holcroft (Charlie) i Hanna Alström (Princeza Tilde), dok su prinove u nastavku Julianne Moore (Poppy), Pedro Pascal (Whiskey), Jeff Bridges (Champ), Channing Tatum (Tequila), Halle Berry (Ginger), Elton John (Elton John) i Poppy Delevigne (Clara).

Nakon uspješne tranzicije Eggsya iz klinca s ulice koji upada u nevolje do Kingsmanovog agenta koji spašava svijet, bilo je za očekivati da će višak vremena na ekranu koji u nastavku ne mora ići na Eggsyevu obuku biti Vaughnu velika prilika i za fenomenalnijom pričom od one iz prvog filma. Nažalost, priča odiše trešom dostojnim samo nominacije u kategoriji za najneorginalnija ostvarenja, što i nije tako lako postignuti uz žanrovsku slobodu koju Kingsman pruža. Koliko su bili bezidejni nesumnjivo svjedoči i Vaughnova izjava da je "pisanje ovog [nastavka] bila najteža stvar koju je ikad napravio".

U usporedbi s prvim filmom koji je fantastičnim tempom prelazio iz scene u scenu i postepeno gradio prema vrhuncu, drugi je film kao mozaik nasumičnih scena. Produkcijska sredstva prikrivaju taj nedostatak u onoj mjeri u kojoj nas njegove over-the-top akcijske scene drže priljepljenima za ekran, zbog kojih Kingsmana velikim dijelom i volimo. Nažalost, snaga glumačke postave (koja uključuje 5 dobitnika Oskara) ne pomaže u istoj mjeri u kamuflaži katastrofalne priče, već proizlazi iz potonje i pridružuje joj se u srozavanju filma. 

Počevši od Harry Harta (Colin Firth), čiji je najupečatljiviji dojam onaj starog agenta kojeg je svladao umor - niti blizu onom Harryu iz prvog filma koji je s prikrivenim žarom dijelio svoju mudrost s Eggsyem pri transformaciji istog iz dječaka u muškarca, iz tinejdžera u gentlemena, te iz uličara u agenta. Merlinova (Mark Strong) uloga nije ništa manje nezahvalnija utoliko što njeni najbolji trenuci u drugom filmu nisu ni blizu onima s kraja prvog. No njih dvojica mogu biti sretni što su barem dobili vrijeme na ekranu. 

Roxy (Sophie Cookson) u drugom filmu takoreći nema, unatoč svojem postignuću iz prvog, a prinove iz američkog ekvivalenta Kingsmanu - Statesmena, u filmu koji traje gotovo dva i pol sata, ostaju katastrofalno neiskorištene. Jeff Bridges, Channing Tatum i Halle Berry u filmu su tek da upotpune Statesmenov portfolio. Statsmenov agent Whiskey (Pedro Pascal; Oberyn Martell u Game of Thrones) jedini je novi lik koji ostavlja upečatljiv dojam, i može se samo žaliti za time što mu nije posvećeno i ono vrijeme na ekranu koje oduzimaju Charlie (Edward Holcroft) i dva psa robota. Ali i Elton John, čije brojne reference, ali i on sam uništavaju filmsko iskustvo. 

Taron Egerton u ulozi Eggsya i dalje izgleda kao skrojen za ulogu, premda gledatelju ne uspijeva predstaviti isto ono oduševljenje time što je Kingsman, kao što je to činio u prvom filmu. Ako sam Taron Egerton krije imalo nezadovoljstva ovim filmom, ostat će mu žaliti (a vjerojatno i nama) što je kao finalist na castingu za još neimenovani Star Wars film (2018) odustao od uloge Han Sola, gdje bi glumio rame uz rame s Emiliom Clarke (Daenerys Targaryen u Game of Thrones).

Profinjenost koja je odlikovala suočavanje sa zlikovcima i prikaz Kingsmanovih načela u prvom filmu, nadvladana je neukusnim i neuvjerljivim humorom i stavovima čija besmisleno psihopatska priroda ne izaziva ni podsmijeh, već tek neugodu. Mala vrijednost koju Kingsman stavlja na ljudski život u prvom se filmu mogla tek iščitati između redova akcijskih scena i prividno valjanog rasuđivanja Valentinea (Samuel L. Jackson), glavnog negativca. Drugi film pak uzima puni zamah s okom na ljudski život, te eksplicitno i bezrazložno kroz skriptu obezvrjeđuje isti.

Mnogi zamjeraju i obezvrjeđivanje ženskih likova u filmu, osobito onog kojeg glumi Poppy Delevigne (poznata kao i starija sestra Care Delevingne), čiji su intimni dijelovi u filmu takoreći most između bezizlazne situacije naših junaka i prvog čvrstog traga koji vodi ka raspletu filma. Bilo to zamjeranje zbog rodne politike, bilo zbog jeftine režije i scenarija.

Od stavova američkog predsjednika prema uživateljima narkotika pa do 'kulinarskih vještina' glavne negativke koju glumi Julianne Moore (Poppy), satira koju su trebali utjeloviti u potpunosti je nejasna i kao takva bezvrijedna. U usporedbi s kaotičnom ironijom meme kulture kojoj ništa nije sveto, ali i satire s jasnijom formom kao što je ona satiričkog news portala The Onion, šok efekt koji Kingsman: TGC pokušava provući djeluje nezrelo, nevješto, bezlično i desetljećima zakašnjelo. Otprilike kao pokušaj Julianne Moore da okarakterizira svoj lik kroz Gene Hackmanovog Lex Luthora, a na kraju ispada nešto između Dr. Evila (Austin Powers) i Karen Walker (Will & Grace).

Kingsman: The Golden Circle nema čar koju je prvi film postigao prikazom Eggsyjevog ulaska u špijunski svijet, nema klasu i profinjenost koju je Harry Hart u svom najboljem izdanju donosio na ekran, niti over-the-top scenu vrijednu legende kao što je ona u crkvi iz prvog filma. U usporedbi sa svježinom koju je Kingsman: The Secret Service donio špijunskom žanru, Kingsman: The Golden Circle predstavlja trulež zadovoljenog minimuma. 

Unatoč napisima o 80 minuta dužoj prvoj verziji filma i mogućoj podijeli na dva filma, dojam koji K:TGC ostavlja je onaj pro forma filma. I kao što glavna negativka čini to što čini zbog publiciteta, novca i dosade - i ovaj formulaični film je vjerojatno nastao iz istih razloga. U kojem su, za razliku od fantastičnog prvog Kingsmana, težnja odličnom i prava stvarateljska strast potpuno izostali. Financijski je prošao solidno, što dijelom može zahvaliti i ranijem puštanju u kina kako bi izbjegao nadolazeći Blade Runner 2049. Treći film se može očekivati, ali iščekivanje zasigurno neće biti isto kao ono nakon prvog filma.