Osveta je jedan od najstarijih pripovjednih motiva. Od grčkih tragedija i biblijskih zapisa pa sve do današnjih blockbustera, priče o osveti uvijek iznova privlače publiku. Razlog je jasan: osveta je univerzalna, lako shvatljiva i duboko emocionalna. Ona daje likovima jasnu svrhu i nemilosrdnu pokretačku snagu. Na filmu, međutim, ona može biti metafora za društveni obračun, psihološki portret, politička alegorija ili pak čistokrvna žanrovska zabava.

Donosimo vam, stoga, deset filmova koji na različite načine istražuju temu osvete. Od krvavih klasika azijske kinematografije, preko europskih drama, do holivudskih blockbustera – ovo je pregled najzanimljivijih osvetničkih priča na velikom platnu. Važno je napomenuti: lista nije rangirana jer je većinu istaknutih filmova teško, a ponekad i besmisleno uspoređivati.

Oldboy (2003)

Remek-djelo Park Chan-wooka koje prati Oh Dae-sua (Choi Min-sik), čovjeka koji je neobjašnjivo zatočen i pušten nakon petnaest godina, a sada ima pet dana da otkrije tko mu je to učinio. Suparnika Lee Woo-jina tumači Yoo Ji-tae, a ključnu ulogu u razvoju priče ima i Mi-do (Kang Hye-jung). Oldboy je film u kojem osveta – koja briše granice između žrtve i počinitelja – nije kraj, nego tek okidač za zbivanja dostojna grčkih tragedija. Kao središnji dio Parkove „osvetničke“ trilogije, film nadilazi Sympathy for Mr. Vengeance i Lady Vengeance jer uspijeva spojiti režijsku virtuoznost i napetu, zanimljivu priču koja se može interpretirati vrlo slojevito. Druga dva filma vrijedi preporučiti, no nema smisla da pola liste zauzmu samo radovi Park Chan-wooka.

Memento (2000)

Christopher Nolan režira priču o Leonardu (Guy Pearce), čovjeku bez kratkoročnog pamćenja koji pokušava pronaći ubojicu svoje žene. Uz pomoć polaroida i tetovaža te likova Natalie (Carrie-Anne Moss) i Teddyja (Joe Pantoliano), Leonard rekonstruira svijet oko sebe. Priča je ispričana kroz dvije linije: jedna kronološki prikazuje događaje, a druga ide unazad, sve dok se ne susretnu u sredini filma. Time Nolan publiku uvlači u Leonardovu poziciju nesigurnosti. Osveta ovdje nije samo motivacija, već se kroz nju povlači pitanje fokalizatora i istine: na čemu počiva pravda, ako su sjećanja i činjenice nepouzdani?

Kill Bill: Vol. 1 & 2 (2003/2004)

Quentin Tarantino donosi dvodijelnu priču o bivšoj plaćenici Beatrix Kiddo (Uma Thurman), poznatoj kao Mladenka (the Bride), koja nakon masakra na vlastitom vjenčanju kreće u osvetnički pohod protiv svojih bivših kolega i vođe, Billa (David Carradine). Među protivnicima ističu se O-Ren Ishii (Lucy Liu) i Elle Driver (Daryl Hannah). Tarantino kombinira eastern, western i svojevrsnu anime estetiku, stvarajući intertekstualni kolaž. Osveta nije samo spektakl nasilja, već i priča o ženi koja pokušava vratiti vlastiti život – i majčinstvo.

O za osvetu (V for Vendetta, 2005)

James McTeigue, uz scenarij sestara Wachowski, smješta radnju u distopijsku Britaniju pod totalitarnim režimom. Maskirani revolucionar V (Hugo Weaving), oblikovan kroz traume mučenja i zatočeništva, započinje svoj pohod protiv vlasti, dok mlada Evey (Natalie Portman) prolazi kroz vlastitu transformaciju pod njegovim utjecajem. Inspektor Finch (Stephen Rea) služi kao suprotna perspektiva, pokušavajući shvatiti tko je V. Film istražuje granicu između osobne osvete i političke borbe: V-ova trauma pretvara se u ideologiju, a njegova maska u simbol kolektivnog otpora.

Sluškinja (The Handmaiden, 2016)

U još jednom filmu Park Chan-wooka, sitna prevarantica Sook-hee (Kim Tae-ri) postaje služavka bogatoj nasljednici Hideko (Kim Min-hee) – kako bi pomogla varalici Fujiwari (Ha Jung-woo) da je prevari i preuzme njezino bogatstvo. Plan se pretvara u ljubavnu vezu i zajednički otpor muškoj dominaciji i društvenim strukturama koje te žene drže u zatočeništvu. Umjesto brutalnosti, Park koristi finu dramaturšku konstrukciju u tri čina i senzualni vizualni stil. Osveta ovdje poprima drugačiji oblik: ona nije krvav, nasilni čin, nego oslobađanje i uzimanje kontrole nad vlastitim životom.

Povratnik (The Revenant, 2015)

Alejandro González Iñárritu donosi priču o Hugh Glassu (Leonardo DiCaprio), lovcu na krzna kojega izda kolega John Fitzgerald (Tom Hardy) i ostavi da umre nakon napada medvjeda. Preživljavanje kroz snježnu divljinu pretvara se u nemilosrdnu potragu za osvetom. Fenomenalan snimatelj Emmanuel Lubezki kamerom ističe surovost prirode u kojoj Glass mora pronaći put natrag do vlastitog života, ali i do osobe koja ga je izdala. Osveta ovdje nije spektakl, nego dug i iscrpljujući proces – pitanje koliko čovjek može izdržati i što ga pokreće kada sve drugo nestane.

Vidio sam vraga (I Saw the Devil, 2010)

Potencijalno je već svima jasno da u posljednjih dvadesetak godina u osvetničkim trilerima prednjači – Južna Koreja. Kim Jee-woon vodi gledatelja kroz pakao osobne osvete kada tajni agent Soo-hyun (Lee Byung-hun) nakon smrti svoje zaručnice kreće u lov na serijskog ubojicu Janga Kyung-chula (Choi Min-sik). Umjesto brze pravde, Soo-hyun ga hvata i pušta iznova, pretvarajući lov u sadističku, perverznu igru mačke i miša. Film pokazuje kako osveta, umjesto da donese katarzu, razara i osvetnika i njegovog neprijatelja. Soo-hyunova transformacija u monstruma jednako užasava kao i zločini ubojice – osveta postaje beskonačna spirala nasilja.

Dogville (2003)

Lars von Trier smješta radnju u minimalistički prostor označen kredom, gdje se mlada žena Grace (Nicole Kidman) skriva od gangstera u gradiću Dogville. Stanovnici, među njima i Tom Edison (Paul Bettany) te Chuck (Stellan Skarsgård), isprva je prihvaćaju, ali je postupno počinju iskorištavati i zlostavljati. Kada se vrati njezin otac, Grace donosi odluku o osveti. Von Trier prikazuje kako se moć i nasilje rađaju iz društvenih odnosa i kolektivnog licemjerja. Osveta je u konačnici kazna cijeloj zajednici, hladna i neumoljiva.

Nepovratno (Irreversible, 2002)

Gaspar Noé otvara film brutalnim činom osvete Marcusa (Vincent Cassel) i Pierrea (Albert Dupontel), koji traže silovatelja Alex (Monica Bellucci). Radnja se zatim odvija unatrag, sve do trenutaka sreće i nježnosti koji prethode tragediji. Struktura naglašava nepovratnost vremena: nasilje se ne može poništiti, a osveta ne donosi pravdu ni olakšanje. Noé koristi nasilje i obrnuti kronološki slijed kako bi pokazao besmisao osvete: iako počinje šokantnom brutalnošću, završava nevinom slikom života koji je nepovratno uništen.

Nemilosrdni gadovi (Inglourious Basterds, 2009)

Quentin Tarantino stvara alternativnu povijest u kojoj skupina židovskih vojnika predvođena Aldom Raineom (Brad Pitt) i mlada Francuskinja Shosanna (Mélanie Laurent) kuju plan obezglavljenja nacističkog vrha, uključujući Hitlera. Suprotstavlja im se karizmatični SS-ov časnik Hans Landa (Christoph Waltz). Tarantino koristi fantaziju kako bi dao gledatelju katarzu koju povijest nije omogućila: nacistički vrh uništen je u plamenu kina. Film je i satira i fantazija, a ujedno i komentar na moć filma samog – kao oružja (kino dvorana u plamenu) i kao mjesta kolektivnog oslobođenja.

Dakako, tema osvete u je filmu zastupljena gotovo otkako je i igranog filma, stoga ne čudi da je do 2025. nastala ogromna količina uradaka koje počivanju upravo na osvetničkom pohodu – no mi smo se danas zadržali na deset naslova. Za sve one koje zanima, u nastavku je popis filmova koji su zamalo ušli na popis: Grof Monte Cristo (The Count of Monte Cristo, 2002), Leon profesionalac (Leon the Professional, 1994), Elle (2016), Muškarci koji mrze žene (The Girl with Dragon Tattoo, 2011), Brda imaju oči (The Hills Have Eyes, 1977), Kickboxer (1989), Psi od slame (Straw Dogs, 1971), Iznenadni udar (Sudden Impact, 1983), Osvetnik (Death Wish, 1974), Put do uništenja (Road to Perdition, 2002), Čovjek zvan hrabrost (True Grit, 2010), Rt straha (Cape Fear, 1991), 13 urotnika (13 Assassins, 2010), Nepomirljivi (Unforgiven, 1992), filmovi Mad Max serijala te brojni drugi naslovi.