Kada je prije četiri godine izašao Little Nightmares, razvojni tim Tarsier Studios htio nam je demonstrirati da horor nije samo ono kada povremeno, na prepad, iskačemo iz stolca i psujemo. U svojem prvijencu usmjerili su se na atmosferu i osjećaj jeze koji vas prati tijekom čitavog iskustva, pa su time unijeli dašak svježine u žanr koji timovi uglavnom rade šablonski.

Za nastavak su odlučili svoju dobru formulu malo nadograditi, pa ako ste voljeli prvu igru, Little Nightmares II sigurno će vas razveseliti. Dobro, bit će vam nelagodno i osjećat ćete tjeskobu, ali ako su vam takva iskustva inače napeta, nema razloga da ovo preskočite.

Ovaj put u glavnoj je ulozi dječak Mono, a djevojčica Six, junakinja iz prve igre, služi kao pratitelj. Zbog toga ćete se osjećati manje usamljeno u tom bizarnom i brutalnom svijetu, u kojem je za dvoje male djece sve preveliko i nastrano, ali neće vam biti svejedno svaki put kad pogriješite, i neka od spodoba ili zamki ugasi vam život.

Zastrašujuće putovanje započinje u šumi, a kroz četiri druga poglavlja istražit ćete različite lokacije u napuštenom gradu. Kao i u prvoj igri, naglasak je na atmosferi i zvukovima koji vas prate, zbog kojih tim preporučuje igranje sa slušalicama, a iako na slikama, zbog palete boja, igra uglavnom izgleda jednolično, svaka lokacija pažljivo je uređena i ima svoje posebnosti.

Gameplay vrlo je sličan originalu. U većini slučajeva polagano i sigurno, s negodovanjem, istražujete mjesta na koja vas igra vodi, skačete i rješavate zagonetke, dok vas netko ne počne naganjati i dok ne saznate na koje sve načine možete umrijeti. Kako sve baš ne bi bilo isto, Tarsier je ubacio i borbu koja, nažalost, često zna frustrirati. Jasno je da dvoje djece, koja moraju koristiti velike i teške stvari, ne mogu njima vješto vitlati, ali često se dogodi da pomislite kako ste napravili dobru stvar, dok Mono ima druge ideje, koje se, uglavnom, svode na umiranje.

Unatoč tim povremenim frustrirajućim segmentima, bez izgovorenih riječi, uz povremeno potiho dozivanje Six da vam pomogne pomicanjem nečeg ili penjanjem na nešto, tim je pronašao formulu za pričanje priče od koje će vam cijelo vrijeme biti napeto, u svijetu koji vam ni u jednom trenutku neće poželjeti dobrodošlicu. Kao i The Maw prije ovog, mjesto u kojem su se Mono i Six našli, zajedno sa svim grozotama koje u njemu žive, zbilja je nešto iz noćnih mora, a koliko će vam anksioznost rasti ovisi o tome čega se bojite i što vas inače proganja.

Little Nightmares II zadržao je ono što je original dobro napravio, ali ostale su i neke stvari koje su mogli popraviti. Kretanje zna biti malo nezgrapno, a spomenuta borba bila bi bolja da je više polirana. S druge strane, pohvaliti se moraju i izgled i atmosfera i zvuk, koji dodatno pojačava osjećaj nelagode, kakav biste očekivali od nečega što ima “noćne more” u naslovu. Ako ste voljeli prvu igru, ne morate se uopće dvoumiti, a ako volite horor, svakako posjetite ovaj jeziv svijet.