Uz masu igara koje nas blještavom grafikom mame u svoje svjetove, teško se fokusirati na igre u kojima pikselizirani likovi jurcaju ekranom, no kako to često volimo naglasiti, igrivost je ta koja je uvijek u prvom planu, i zbog koje se isplati isprobati nešto drugačije od uobičajene zabave. Doduše, u slučaju Octopath Travelera II imali smo nešto lakši zadatak, jer je prethodnik prije pet godina na Switchu, i godinu kasnije na PC-ju, na kojem smo ga i igrali, utro put drugom poglavlju, zbog kojeg smo bez razmišljanja ostavili sve započete igre sa strane, i u ni jednom trenutku nismo požalili zbog te odluke.

Na raspolaganju nam je osam likova, od kojih jednog odabiremo na početku, i nakon što završimo njegovu uvodnu priču, krećemo u masivni svijet Solistije, sastavljen od različitih područja nakrcanih brojnim izazovima. Bez obzira na primarnu odluku, svaki od likova ima svoju pozadinu i motive, zbog kojih se čini logičnim povesti ga u tu avanturu, pa je tako Ochette u potrazi za saveznicima koji će spasiti njezinu domovinu, Osvald je na tragu krivcima odgovornima za smrt njegove obitelji, dok će se Castti boriti s gubitkom pamćenja i pokušati se prisjetiti svoje prošlosti.

Dakako, svaki lik može koristiti različite sposobnosti vezane uz klasu kojoj pripada, a borbe su, kao i ranije, potezne, uz minorne izmjene. Konkretno, i dalje dobivamo bodove koji mogu pojačati naše napade, dok protivnici, pak, imaju štit koji opada kako ih napadamo oružjima i sposobnostima na koja su ranjivi, a nakon njihova nestanka postali bi posebno podložni oštećenju. Novost je skala koja se puni, i na vrhuncu omogućuje korištenje posebnog pojačanja koje traje jedan potez, te su tijekom njega ostale specijalnosti jače, dok neke dobivaju nove funkcionalnosti. Poznavanje vlastitih mogućnosti i pravilno korištenje sposobnosti, i dalje je ključno za uspjeh, a nevezano za bitke, svaki lik ima i unikatne mogućnosti, koje su ovisne o dobu dana. Primjerice, tijekom noći Temenos može izvući informacije od NPC-a koje porazi u duelima, a po danu može ih regrutirati i pozvati u pomoć u borbama, dok je Throné u noćnim satima tihi ubojica iz sjene, a dan ga pretvara u klasičnog lopova.

Nažalost, u aktivnoj grupi možemo koristiti četiri lika, dok ostali sjede na klupi, što ne bi bio problem kada bismo dobivali barem malo iskustvenih bodova, što nas na neki način prisiljava na rotaciju i nepopularno grindanje. Problem je što će svatko naći svoj omiljeni kvartet koji mu odlično leži uz stil igranja, i sasvim sigurno će se zaigrati i zaboraviti na ostale, koji će zaostajati u razvoju, a u nekom trenutku igra će nas prisiliti da ih uvrstimo u aktivnu postavu kako bismo nadoknadili zaostatak, što, pak, zna potrajati poprilično.

Ipak, to ne umanjuje činjenicu da je Octopath Traveler II itekako vrijedan pozornosti. Počevši od samih likova i njihove podloge, razvoja priče, pa do stilizirane 2D grafike, koja na statičnim slikama ne može dočarati svu ljepotu i živost koja nas očekuje na svakom koraku, Octopath Traveler II u svemu nadmašuje ionako izvrsnog prethodnika, a ako vas ni naše riječi nisu nagnale da ga nabavite, svakako preporučujemo isprobavanje demo inačice, što je dodatni plus za Square Enix i ekipu Acquirea.

Igrano na PlayStationu 5, kôd ustupio izdavač