Prije tri godine malo tko je obraćao pozornost na A Plague Tale: Innocence, na kojem je radio nepoznati razvojni tim Asobo Studio, dijelom upravo zbog činjenice da su bili svježi igrači na sceni, koji su uglavnom radili kao ispomoć velikim timovima, a dijelom zbog priče o bratu i sestri, koji kroz srednjovjekovnu Europu bježe pred kugom i inkvizicijom. Nakon izlaska stvari su se vidno promijenile, i svi su počeli širiti glas o nevjerojatnoj avanturi koja je štucala u nekim dijelovima, ali unatoč tome, vrijedna je pozornosti.

Neizostavni nastavak napokon je pred nama, i nosi naziv A Plague Tale: Requiem, a prema viđenom, jasno je kako su autori igrali na sigurnu kartu ranijeg dizajna, prilagođenog povratnim informacijama igrača. Ništa drastično nije mijenjano, no ipak, kako smo se u prethodniku znali uhvatiti u trenucima kada nam sve skupa postaje zamorno, upravo ti mali pomaci donose svježinu koja je nedostajala praktički u svakom dijelu igre.

Uzmimo, primjerice, priču koja se odvija nekoliko mjeseci nakon završetka prvog djela. Kuge je nestalo, barem privremeno, čitav svijet mnogo je vedriji, a Hugo i Amicia pokušavaju se domoći juga Francuske, gdje se, navodno, nalazi alkemičar koji može izliječiti Huga. Obična dječja igra skrivača, koja će nas u tim prvim minutama naučiti osnovama, vrlo brzo pretvorit će se u igru preživljavanja na vrlo brutalan način, te nas uvesti u svijet u kojem nema mjesta za slabe i milostive.

Kad već spominjemo uvod, već je u njemu jasno da je ovaj serijal dobio grafičku nadogradnju, te je okruženje kojim se krećemo daleko vedrije naspram većinom mračnih područja prvog dijela, ali i bogatije detaljima praktički na svakom koraku, od samih glavnih junaka i protivnika, štakora, kojih prema navodima developera, u najezdi može biti i 300.000 odjednom, što, dakako, nismo provjeravali, pa sve do prirodnih ljepota i raznovrsnih pejzaža, zbog kojih ćete nerijetko zastati i uzeti pokoju fotografiju za pamćenje.

Igrivost je također ispravno evoluirala, pa su područja sada otvorenija, što igračima pruža priliku za eksperimentiranje, a svidjela nam se i veća sloboda prilikom krivih koraka, odnosno Requiem dozvoljava greške, i Amicia ima priliku izvući živu glavu, čak i ako je uhvaćena. Uz praćku i samostrel koji je ograničen streljivom, na raspolaganju su nam rijetki noževi koji trenutačno ubijaju, kao i nezaobilazni štakori. Ovisno o načinu kako prolazite kroz igru, ona će vam napretkom dodjeljivati i adekvatne bodove, pa ako se više prikradate, dobit ćete bonuse za taj stil igranja, dok agresivno igranje daje bolje napadačke sposobnosti. Dakako, u jednom prolasku nećete moći sakupiti dovoljno iskustva za otključavanje svega, no nakon njega možete krenuti u novu igru, nadograđeni usvojenim poboljšanjima i pristupiti joj na drugačiji način.

Uz neke manje tehničke nedostatke i manjkavosti, poput zaglavljivanja likova na nepredviđenim mjestima, nepreglednosti tijekom šuljanja i, primjerice, činjenice da je najčešće lakše pobiti sve neprijatelje nego se neopaženo provući kroz njihove redove, gledamo li A Plague Tale: Requiem kao cjelinu, možemo zaključiti da su autori napravili izniman posao. Kao dodatni plus recimo i to da je igra od prvog dana besplatno dostupna pretplatnicima na Microsoftov Xbox/PC Game Pass. Preporuka.

Igrano na PC-ju preko PC Game Passa