Kao velike fanove H.R. Gigera i njegovih spojeva mehaničkih elemenata i organskih tvari, priliku da zaigramo Scorn nismo željeli propustiti, i praktički smo od 2014. godine čekali taj sretni trenutak. Te godine, naime, srpski razvojni tim Ebb Software pokrenuo je kampanju na Kickstarteru, doduše neuspješnu, ali kasnije su uspjeli osigurati sredstva za dovršetak vlastite mračne vizije osobe ubačene usred nepoznatog područja. Uistinu, prvi susret sa Scornom iskustvo je koje ćemo dugo pamtiti, baš kao i činjenicu da je to jedna od igara zbog koje smo u jednom trenutku osjetili mučninu i otišli prošetati na desetak minuta, no postoji i ona druga strana, zbog koje smo pomalo i razočarani.

Ti prvi koraci iznimno su upečatljivi, jer nas igra, za razliku od sličnih, ne uči ničemu, već sami moramo otkrivati kako stvari funkcioniraju i koje mehanike su korištene u svrhu igrivosti, zbog čega smo se osjećali izgubljeno. No to, dakako, ne zamjeramo s obzirom na zaplet, tim više što nam je nakon tih početnih zagonetki, zbog kojih smo lutali istim područjima gore – dolje u potrazi za rješenjem, u kasnijem stadiju igranja bilo mnogo lakše prepoznavati ključna mjesta i što se od nas očekuje.

Ono čime se Scorn izdvaja od konkurencije njegov je vizualni izričaj, prepun grotesknih tvorevina koje nas okružuju. Ne jednom uhvatili smo se kako stojimo na mjestu i kružimo po prostorijama impresionirani načinom kako su određene stvari riješene, i količinom detalja koji su utkani u većinu njih, tako da i nepomične stvari, premda je očito kako je riječ o mehaničkim tvorevinama, djeluju nekako živo i zastrašujuće. Uski koridori i nerealno realni prolazi nalik na probavne organe, hrpe leševa koje podsjećaju na ljudske, u koje su na neki način ugurani razni mehanizmi, oprema za eksperimente i operacije, koje se ne bi posramili ni najbolji režiseri horor filmova, ma praktički sve glede prostora u kojima se nalazimo djeluje organski na pomalo mučan i zastrašujući način, što najviše podiže atmosferu.

Kada bi Scorn završio na izrečenom, priveli bismo opis kraju i preporučili ga mirne duše, no moramo spomenuti i neke stvari koje nisu prošle nezapaženo. Prva je borba, koja kao da je na silu utrpana tek toliko da se nađe, a prilično mala raznovrsnost protivnika samo učvršćuje naš stav da je, što se nas tiče, nije ni trebalo biti. Početni susreti bit će malo problematični, no kada se uhodate, imat ćete dojam da su sukobi nepotrebna distrakcija od napretka i istraživanja. Druga mehanika je, pak, povezana s nemogućnošću snimanja pozicije u bilo kojem trenutku, s obzirom na to da se zdravlje nadopunjava samo na rijetkim predodređenim mjestima, pa ako ste previše oštećeni, morat ćete se vraćati i prelaziti iste dijelove, što nerijetko uključuje i čitavo poglavlje. Već u drugom pokušaju bit će jasno kako nećete preživjeti nadolazećih nekoliko grupa protivnika uz trenutačno zdravstveno stanje, a da ne govorimo kako tu dolazi i do praznog hoda zbog rješavanja istih zagonetki nekoliko puta.

Scorn ima svoje vrline koje nam se iznimno sviđaju, ali i mane, zbog kojih ne djeluje kao kompaktna cjelina, već kao prosječna horor avantura iznimnog dizajna.

Igrano na PC-ju, kôd ustupio proizvođač