Ne tako davno developeri su u razvoj novih klasičnih mrežnih pucačkih igara kretali s velikom dozom opreza, često svjesni da se s velikanima žanra – poput Counter Strikea, Call of Dutyja ili Battlefielda (hibride poput PUBG-a namjerno ostavljamo sa strane) – vrlo teško ili nikako ne mogu nositi. Upravo zbog toga, ti su timovi u pravilu “pucali” niže, tražili su svoju nišu i publiku koju mainstream FPS-ovi ne zanimaju. Uz pokoju iznimku (Rainbow Six: Siege) uspijevali su manje nego više, sve dok na scenu nije stupio Blizzard, koji je svojim Overwatchem “pomeo” tržište FPS-ova i stvorio potpuno novu kategoriju pucačkih igara koje podjednako podilaze igračima željnih malo popodnevne zabave, i onima koji su spremni u natjecanjima ostaviti dušu i srce.

Usprkos silnoj popularnosti koju uživa i danas, Overwatch je dio tržišta ostavio nezadovoljnim. Naime, koliko god zabavan, izazovan i dobar bio, Overwatch je muku mučio s ljubiteljima pucačkih igara, kojima šarenilo njegova crtanog stila i naglasak na jedinstvene heroje nije zvučao privlačno – onima koji su žalili za danima kada je pucanje bilo pucanje, a mrežni FPS-ovi nisu bili ispunjeni ispraznim estetskim elementima, blještavilom i ostalim stvarima koje su fokus micale s privlačnosti sirova virtualnog ratovanja vojne tematike. Ovu prazninu popuniti je odlučio Bulkhead Interactive, maleni nezavisni razvojni tim pod okriljem Square Enixovog Collectivea (neke vrste inkubatora), svojim mrežnim FPS-om Battalion 1944.

Poznato na prvu

Već prvi pogled na Battalion 1944 na neki način vraća u daleku prošlost. Stil, boje i koncept neodoljivo podsjećaju na igre stare više od desetljeća, u prvom redu Call of Duty, a od ove usporedbe ne bježe ni autori. Razvojni tim kaže kako je Battalion neka vrsta hommagea pucačkim klasicima, koja jednim dijelom šablonski prati pravila žanra, a drugim ih “savija” kako bi ih prilagodila modernijem okruženju.

Battalion 1944 prati jednostavan koncept – dva tima od pet igrača natječu se u nizu infantry-only modova na omanjim cirkularnim mapama s relativno uskim koridorima u sredini. Mape su uglavnom temeljene na jednoj razini, s vrlo malo vertikalnih elemenata u obliku uzdignutih strateških položaja ili šačice zgrada, u kojima je moguće otići na drugi kat i tako iznenaditi neprijatelja. Ipak, ti su elementi toliko rijetki da ih je lako ignorirati. Iako shvaćamo odluku tima da borbu zadrži na jednoj razini, više vertikalnosti ne bi škodilo, i malo je vjerojatno da bi negativno utjecalo na tempo.

Kako bilo, svaki dio mapa dostupnih u Early Accessu, gdje Battalion 1944 možete zaigrati od početka veljače, zamišljen je tako da igrače prirodno tjera na kretanje prema neprijatelju i forsira blisku borbu, neovisno o modu koji odaberemo. Bilo da igramo klasični TDM, lovimo zastave u CTF-u ili se, pak, trudimo držati kontrolu nad strateškim točkama u Dominationu, protivnički su igrači uvijek blizu, što znači da praznog hoda ima vrlo malo. Isto tako, prilike za kampiranje rijetke su, zato što mape obiluju prolazima, a takozvanih choke-pointova uglavnom nema. Oni koji odluče u kutu čekati neprijatelja da dođe na porciju metaka, istu takvu porciju najčešće dobivaju s druge strane.

Trzaj ovdje, trzaj tamo

S naglaskom na intenzivnu akciju i neprestano kretanje, Battalion 1944 podsjeća na rane dane Counter Strikea i Call of Dutyja, pa čak i Quakea. Brzina i preciznost glavni su aduti ove nimalo realistične twitch-pucačine, u kojoj kao pobjednik gotovo uvijek izlazi igrač brzog oka i još bržeg prsta. Skakutanje za vrijeme napucavanja – takozvani bunny-hopping – ovdje nije sramotna taktika, i kombiniranjem takvog skakanja s padanjem u ležeći položaj vješti će si igrači osigurati minimalnu prednost koja može odlučiti između života i virtualne smrti.

Razlika između dobrog i lošeg igrača vidljiva je već u kategoriji Arcade, kroz koju igrači mogu u ležernijim mečevima pristupiti svim igraćim modovima kako bi savladali osnove. Jednom kad to učine, mogu se prebaciti u kategoriju Unranked, gdje se izdvajaju muškarci od dječaka i žene od djevojčica. Ta kategorija služi kao krajnja zona koju valja proučiti prije uranjanja duboko u natjecateljsku kategoriju nazvanu Ranked, koja je u trenutku pisanja ovog teksta s razlogom zaključana. Naime, razvojni tim igračima pokušava dati dovoljno vremena da se profiliraju i već kroz Unranked stvore svojevrsnu hijerarhiju, kako bismo odmah nakon uskakanja u Ranked imali solidan presjek kvalitete baze svih igrača.

Nakon svega napisanog jasno je da Battalion 1944 nije igra koju biste poželjeli igrati kako biste se zabavili. To je jedna od onih igara koju ćete igrati da provjerite koliko dobri možete biti. Igranje Battaliona u mnogo će slučajeva nedvojbeno biti grind i borba za preživljavanje, no upravo u tome i leži njegova privlačnost.

Igra iz 2002.

Osim konceptom, na stare dane online pucačina Battalion 1944 podsjeća i vizualno. Naime, to nije igra koja prezentacijom može ostaviti bez daha. Slučajno ili namjerno (kako bi zadržao duh starih igara) razvojni je tim krenuo putem jednostavnosti pa čitava slika u igri izgleda prilično jednoslojno. Osvjetljenje, sjene i ostalo vrlo su bazični i nimalo u skladu s današnjim trendovima. Slična je stvar s animacijama, koje su generičke i nisu nešto o čemu se može govoriti u superlativima. Ipak, s obzirom na publiku koju cilja – mazohiste i ekstremno kompetitivne igrače – malo je vjerojatno da će netko to smatrati osobitim problemom.

Dokaz tome jest više od 150 tisuća igrača koji su Battalion zaigrali u prvih mjesec dana dostupnosti na Early Accessu. Ta brojka na prvu zvuči nisko, no ako u obzir uzmemo trend opadanja prodaje igara svih žanrova zbog velike zagušenosti tržišta – veliki CoD WWII na Steamu broji “samo” 800 tisuća prodanih kopija – radi se o impresivnom broju igrača zainteresiranih za potpuno novi IP.

Ne sumnjamo da će prije konačnog izlaska Battalion privući još mnogo igrača. Potencijal je tu, kao i iznimno visoka razina uključenosti razvojnog tima s igračima, iz čega će nedvojbeno tijekom idućih 12 mjeseci proizaći pozitivne promjene. Radujemo se konačnoj verziji, ma koliko daleko bila.