Kad smo već poredali „pljačkaške” filmove, zašto isto ne bi napravili i za videoigre? Iako misije u kojima je potrebno obaviti pljačku (ili infiltraciju koja počiva na sličnim postulatima) datiraju još od 80-ih godina prošlog stoljeća (Impossible Mission [1984], Castle Wolfenstein [1981], Metal Gear [1987], i sl.), a potom i originalnog Thiefa i GTA, sve do igre Payday nije se govorilo o „pljačkaškim igrama“ (eng. heist games). Naime, iako je "mehanika pljačke" nešto što je utkano u igru Thief, riječ je o igri koja bi se lakše kategorizirala kao stealth igra nego kao ono što danas poimamo kao „pljačkašku igru“ – igru kojoj je u srži priče i igraćih mehanika isključivo pljačka. U središtu ove liste, dakle, nalaze se igre koje pljačku tretiraju kao glavni događaj, one koje od vas traže da planirate, pljačkate i bježite. I dok se kasnije ukratko osvrćemo i na nezaboravne pljačke u igrama koje inače nisu „pljačkaške igre“ per se, u nastavku donosimo pregled onih naslova koji su pljačku pretvorili u samostalnu žanrovsku formu.

Monaco: What’s Yours Is Mine (2013)

Na papiru šarmantan indie dragulj, u praksi se pretvara u mozaik potjere, sabotaže i improvizacije. Solo igranje naglašava stealth mehanike: promatranje patrola, otključavanje vrata, tiha krađa. No u društvu (do) trojice prijatelja cijeli se koncept mijenja – svaka greška lančano stvara novu, stražari jure u stampedu, a pljačka koja je trebala nalikovati na Oceanovih 11 završava bliže Benny Hillu. Upravo tu leži šarm: kaos je dio dizajna, a improvizacija pospješuje igraće iskustvo. Likovi imaju jasne „arhetipove“ i sposobnosti – krtica buši zidove, haker ruši sigurnosne sustave, zavodnica se rješava stražara – pa ponovni prolazak istih misija rijetko dosadi. Tridesetak poglavlja vodi od banaka do jahti, od kasina do zatvora, uz dinamičnu glazbu Austina Wintoryja. Kritika ga je s razlogom slavila kao jedan od najzabavnijih kooperativnih naslova desetljeća: Monaco je dokaz da pljačka može biti i taktička i urnebesno kaotična, često istodobno.

Payday trilogija (2011/2013/2023)

Teško je govoriti o pljačkaškim igrama, a da se ne spomene serijal Payday. Prva igra, Payday: The Heist (2011), bila je svojevrsni eksperiment – kooperativni FPS u kojem četvero igrača zajedno izvodi pljačku banke, drži taoce i pokušava izvući novac prije nego što policija zatvori obruč. Dovoljno drukčija da privuče pažnju, ali još uvijek nespretna i tehnički ograničena. Tek s nastavkom, Payday 2 (2013), formula je sazrjela: sustav opreme (eng. loadout) i maski, specijalizirane uloge u timu, mogućnost da misiju odradiš tiho ili da je pretvoriš u vatreni okršaj, te dugi niz besplatnih i plaćenih nadogradnji učinili su ga jednim od najtrajnijih kooperativnih naslova desetljeća. Upravo je Payday 2 kod mnogih igrača definirao što znači videoigraća pljačka – od galerija umjetnina i draguljarnica, preko transporta kokaina u vrećama, do višednevnih misija koje traže planiranje i koordinaciju. Treći dio, Payday 3 (2023), krenuo je problematično – tehničke greške zasjenile su povratak serijala, iako je osnovna mehanika i dalje čvrsta i prepoznatljiva. Unatoč tome, serijal je ostao jedinstven: malo koja igra tako jasno stavlja pljačku u središte i traži od igrača da usklade opremu i taktiku, a da pritom ostanu smireni. Ako postoji „standard” za timsku pljačku iz prvog lica, onda ga je postavio upravo Payday.

Teardown (2022)

Na prvi pogled igra o rušenju svega pred sobom, Teardown je zapravo promišljena „simulacija pljačke“ čija se svaka misija odvija u dva čina: u pripremi imate vremena koliko želite da preoblikujete prostor – razbijete zidove, postavite daske kao mostove, isključite struju ili parkirate vozila na potrebnim mjestima – a tek kada podignete prvi predmet vrijedan krađe, dok se u pozadini pali odbrojavanje i kreće bijeg. Potpuno uništiv svijet, sastavljen od voxela, nije tek „ukras“ već temelj mehanike: drvo se ruši jednostavnim alatom, metal zahtijeva teže alate, cigla eksploziv, itd. Tijekom kampanje otključavate nove mogućnosti, pa su samim time i provale sve složenije. Najveća prednost igre jest u tome što rješenje nikad nije zadano – svaka ruta nosi igračev potpis, a dobar plan uvijek znači i lakši bijeg. Upravo zato svaka misija funkcionira kao malo istraživanje, studija snalažljivosti. Zajednica igrača dodatno je proširila iskustvo desecima novih razina i zadataka, pa se Teardown danas smatra jednim od najposebnijih „pljačkaških“ naslova.

Invisible, Inc. (2015)

Ako Monaco slavi improvizaciju, Invisible, Inc. slavi disciplinu. Riječ je o taktičkoj igri na poteze u kojoj mali tim agenata provaljuje u korporacijske komplekse kako bi ukrao podatke, novac ili prototipove. Svaki potez povećava sigurnosni nivo zgrade: kamere se uključuju, stražari postaju oprezniji, a provale sve rizičnije. Igra prisiljava igrača da planira dugoročno, ali i da stalno reagira na nove prijetnje – jer svaka odluka, čak i jedan nepotreban korak, može biti razlika između uspjeha i neuspjeha (uhićenja). Likovi imaju različite vještine i naprave, što otvara prostor za kreativne kombinacije i različite stilove igre. Roguelike struktura znači da nema sigurnog recepta: svaka misija je nova slagalica, a vaša sposobnost prilagodbe najvažnije je oružje.

The Swindle (2015)

Smješten u viktorijanski London s parnim strojevima i steampunk ugođajem, The Swindle vam daje sto dana za obogatiti se prije nego što policija aktivira nadzorni super-računalni sustav. Igrač upravlja lopovima koji upadaju u proceduralno generirane zgrade, kradu novac i podatke te bježe prije nego što sigurnosne mjere postanu nepodnošljive. Igra je kombinacija platformera i taktičke infiltracije: krećete se tiho, hakirate sustave, izbjegavate čuvare i kamere, a svaka pogreška znači gubitak jednog od vaših lopova i dragocjenog vremena. Posebnost igre je u tome što se pljačke nikad ne ponavljaju na isti način – svaka nova razina traži prilagodbu, a sakupljeni novac koristite za otključavanje novih vještina i alata. Kritičari su isticali da je igra zahtjevna i ponekad nepravedno teška, no mnogi su u rigoroznim mehanikama uočili šarm The Swindlea. Ako volite ovakav tip igre, a ujedno ste i mazohist, ne gledajte dalje od ovog nadrealnog indie bombona.

Perfect Heist 2 (2021)

Za razliku od većine pljačkaških igara u kojima svi igrači imaju isti cilj, Perfect Heist 2 temelji se na sukobu dviju strana: jedni su provalnici prerušeni u obične građane, a drugi policajci koji pokušavaju otkriti tko se krije iza maske. Kao lopovi, ulazite u banku i pokušavate ostati neprimijećeni dok kradete novac. Kao policajci, oslanjate se na pažljivo promatranje i pokušavate uočiti detalje u ponašanju likova koji otkrivaju tko je igrač, a tko bezopasni prolaznik. U trenutku kada se podigne sumnja, nastaje kaotičan obračun. Upravo ta „dvoslojnost“ – mješavina tihe dedukcije i brutalnog sukoba – čini igru zanimljivom. Ovaj asimetrični PvP naslov najbolje funkcionira u mrežnom okruženju s većim brojem igrača (idealno prijateljima), gdje napetost raste jer nikada ne znate kome vjerovati, a svaki potez može vas razotkriti.

Filcher (2021)

Minimalistički, strogo usmjerena igra koji se vraća lekcijama „stare škole“, Filcher je tzv. „thief-like”, retro stealth naslov koji pljačku vraća na najosnovnije elemente: mrak, tišinu i strpljenje. Kao plaćeni lopov ulazite u kuće i skladišta, tražite dragocjenosti i pokušavate izaći bez oglašavanja alarma. Vizualni stil namjerno podsjeća na devedesete, s grubim teksturama i jednostavnom grafikom, ali upravo to dodatno pomaže postizanju atmosfere. Najvažniji alati nisu eksplozivi ni oružje, nego sluh i promatranje: osluškujete korake, proučavate obrasce patrola i čekate pravi trenutak. Ako vas otkriju, šanse za bijeg minimalne su – što igru čini napetom i naglašava važnost svakog poteza. Filcher je djelo jednog autora, ali unatoč jednostavnosti ima veliku podršku publike (na Steamu drži gotovo savršene ocjene). Za razliku od mnogih suvremenih naslova koji vas stalno guraju u akciju, ovdje uspjeh znači da nitko ne zna da ste uopće bili na mjestu zločina. Ako volite stare Thief igre, Filcher bi vas mogao osvojiti.

Thief Simulator 1 & 2 (2018/2023)

Thief Simulator ne bavi se velikim pljačkama banaka ili kasina, nego svakodnevnim provalama. Vaš zadatak je jednostavan: prvo izvidnica, potom morate pratiti navike stanara, zatim provaliti bez da vas primijete, uzeti što vrijedi i pobjeći ne ostavljajući trag. Prva igra, objavljena 2018., brzo je stekla popularnost zahvaljujući jasnoj igraćoj petlji – pratite kretanje stanara, koristite različite alate, učite otključavati brave i prodajete ukradenu robu na crnom tržištu. Drugi dio, iz 2023., proširuje ideju s većim okruženjem, raznovrsnijim zadacima i modernijom grafikom, ali zadržava isti fokus (detaljno planiranje i izvedba). Posebnost ovog serijala je u tome što pljačku prikazuje bez romantiziranja, a igrači su ga prihvatili jer nudi iskustvo koje druge igre zanemaruju – tiho šuljanje kroz kvart, osjećaj da vas netko može uhvatiti svakog trenutka i zadovoljstvo kada se uspijete izvući s plijenom. Ako vas zanima kako izgleda svakodnevica sitnog lopova, Thief Simulator je najbliže što igre nude.

Dodatak: nezaboravne pljačke u drugim igrama, ukratko

Kada se govori o nezaboravnim pljačkama u videoigrama, najčešće se vraćamo Rockstarovim naslovima. U GTA V pljačke služe kao vrhunci pojedinih poglavlja, s pažljivo osmišljenim pripremama i mogućnošću izbora različitih pristupa. Prava revolucija ipak je stigla s GTA Online (2015) pljačkama, a kasniji dodatak, Cayo Perico (2020), proširio je koncept dopuštajući igračima da čitavu misiju izvedu i sami, na zasebnom otoku stvorenom za pljačku. Red Dead Redemption 2 donosi pak kaubojski twist, u kojoj pljačke vlakova i banaka nisu samo zadaci nego dramaturški vrhunci, s posebnim naglaskom na misiju „Banking, The Old American Art” u Saint Denisu. Persona 5 Royal pljačku podiže na metaforičku razinu: Phantom Thieves provaljuju u palače kako bi ukrali srca svojih meta, a vi kao igrač i dalje bježite s plijenom koji ovdje mijenja društveni poredak. U igri Dishonored 2 posebno se ističe misija Clockwork Mansion, arhitektonski labirint koji funkcionira kao pljačkaška slagalica s više ulaza, ali i zamki. Hitman 3 u Dubaiju pretvara klasični atentat u sofisticiranu provalu u neboder, s trezorima i skrivenim pristupima koji ga čine više nalik pljački nego likvidaciji. Povijesno gledano, nezaobilazna je i misija „First City Bank and Trust” iz Thiefa II, često spominjana kao primjer dizajna koji je oblikovao kasnije igre, a tu je i DLC za Thief iz 2014. pod nazivom Thief: The Bank Heist, dodatna misija u kojoj igrači moraju infiltrirati banku kako bi ukrali Zvijezdu Auldalea. Sve te misije zaslužile bi vlastitu listu, jer iako nisu dio „čistih” pljačkaških igara, ostaju upisane kao trenuci koje igrači dugo pamte i rado prepričavaju.