Serijal Total War, koji je do sada iznjedrio nebrojena poglavlja, što glavnih, što sporednih poput, primjerice, svježe Arene, prošle je godine dobio jednog od vjerojatno do tada najboljih nasljednika glavnog serijala. Zanimljivo je kako su do njega autori koristili povijesno točne predloške u određenim razdobljima i, dakako, dijelove svijeta na kojima su se epski sukobi i veliki ratovi vodili, no tek su s Warhammerom doživjeli potpuni uspjeh. Kako netko ne bi pogrešno shvatio, volimo mi sve dijelove Total Wara, i velikom većinom bavili smo se neprofesionalno, no izgleda da se većini igrača, baš kao i nama, svidio upravo taj šareni koncept, preuzet iz stolnih igara Games Workshopa, koji fanove zabavlja više od trideset godina.

O tome je li riječ o zamoru klasičnim Total Warom, od kojih je svaki nalikovao na prethodnika, a ovaj, pak, na onog prije njega, uz manje inovacije, u ovom trenutku ne bismo željeli polemizirati, no činjenica jest da smo se u Total Waru: Warhammer potpuno pronašli te ekipu Creative Assemblyja počastili adekvatno viskom ocjenom za trud, znanje i zalaganje u prebacivanju svih onih beštija, heroja, lordova i kojekakvih drugih likova na virtualna bojna polja, uz prepoznatljivu mehaniku. Upravo zato što je Total War: Warhammer djelovao masivno, iznenadila nas je nova najava manje od godinu dana nakon izlaska, baš kao i punokrvni drugi nastavak koji je uslijedio šest mjeseci kasnije, i kojim se bavimo u nastavku teksta.

Lov na magični vrtlog

Total War: Warhammer vodi nas u potpuno novu priču koja se bavi ogromnim vrtlogom, koji su drevni vilenjaci kreirali kako bi usisavao magiju iz čitavog svijeta, te omogućio obranu od mračnih hordi iz ravni Kaosa. Tisuću godina nakon njegova stvaranja, vrtlog postaje nestabilan i dok ga jedni pokušavaju očuvati, drugi će ga pokušati iskoristiti za uništenje poznatog svijeta. Ukratko, postoje četiri frakcije, svaka sa svojim motivima i zajedničkim ciljem kontrole magičnog vrtloga, no do tog sretnog (ili nesretnog) trenutka treba odraditi gomilu bitaka, istražiti okolni svijet, pozabaviti se diplomacijom, osvojiti masu naselja i uglavnom, baviti se svakodnevnim poslovima fantazijskog vrhovnog zapovjednika. Dakako, za one posebno “nabrijane”, dostupna je i opcija pokoravanja ostalih sedam lordova i osvajanje svih pedeset provincija, a za mazohiste omogućeno je igranje treće kampanje, koja se sastoji od ove nove i one iz prvog dijela, bilo kojom frakcijom, ali u tom se slučaju pozdravite s drugim oblikom zabave i bližnjima na duže vrijeme.

Vratimo se mi ipak novom poglavlju. Ovaj put developeri su nam predstavili High Elvese i njihove mračne rođake Dark Elvese, koji jednostavno uživaju u masovnim žrtvovanjima, no iako su spomenute rase relativno prepoznatljive, prave zvijezde ovog dijela su Lizardmeni sa svojim dinosaurima te Skaveni i njihova vječna glad povezana sa širenjem bolesti gdje god se kreću. Nećemo ulaziti u opis svake posebno jer bismo im mogli posvetiti nekoliko stranica, a osim toga, detaljne opise imate unutar same igre, čemu ćemo se vratiti malo kasnije. Poanta je da je svaka strana uistinu unikatna i koristi potpuno različitu mehaniku napretka, različite sposobnosti i razvojna stabla, te drugačiju infrastrukturu. Primjera radi, Dark Elfovi obredima koji uključuju mnogo mrtvih zarobljenika, mogu prizvati Black Ark, utvrde koje plutaju na morskim divovima i koje predstavljaju mobilne baze iz kojih se njihove snage mogu dopunjavati i širiti svoj utjecaj.