Buduće digitalne tehnologije još će više prodrijeti u ljudsko tijelo no društvo nije spremno na rizike, smatraju švicarski znanstvenici koji predlažu novi pravni okvir za zaštitu naših najintimnijih podataka od zlouporabe. Iza ovog okvira stoje Dirk Helbing, profesor računalnih društvenih znanosti na Odsjeku za humanističke, društvene i političke znanosti na ETH-u u Zürichu te Marcello Ienca, asistent profesora etike umjetne inteligencije i neuroznanosti na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (TUC).

Posljedice digitalizacije

Helbing i Ienca istražuju posljedice digitalizacije za ljude, društvo i demokraciju i prate njihovu konvergenciju u računalnim i biološkim znanostima, odnosno što sve postaje moguće kada digitalne tehnologije rastu s biotehnologijom, neurotehnologijom i nanotehnologijom.

Konvergentne tehnologije smatraju se plodnim tlom za dalekosežne inovacije. Međutim, one brišu granice između fizičkog, biološkog i digitalnog svijeta. Kao rezultat toga, konvencionalni propisi postaju neučinkoviti, kažu autori studije u kojoj su ispitali rizike i društvene izazove tehnološke konvergencije i zaključili da su učinci za pojedince i društvo dalekosežni pa bi, kažu, tehnološki razvoj nužno trebalo pratiti strogim propisima.

Dezinformacije i manipulacije

"Nalazimo se usred međunarodnog informacijskog rata za kontrolu nad našim umovima, u kojem se oglašivačke tvrtke, tehnološke korporacije, tajne službe i vojska bore za utjecaj  naše razmišljanje i ponašanje", upozoravaju autori. Kako bi suzbila ove opasnosti, Europska unija je donijela Zakon o umjetnoj inteligenciji no digitalne tehnologije razvijaju se nevjerojatnom brzinom i već se pojavljuju nove mogućnosti manipulacije. 

Spajanje digitalne i nanotehnologije s modernom biotehnologijom i neurotehnologijom omogućuje revolucionarne primjene koje su prije bile teško zamislive. U personaliziranoj medicini, na primjer, napredna minijaturizacija elektronike omogućuje povezivanje živih organizama i ljudi s umreženim senzorima i računalnom snagom, pišu Helbing i Ienca, navodeći kao primjer "digitalne tablete" s pomoću kojih bi se moglo kontrolirati lijekove i bilježiti fiziološke podatke pacijenta.

Nanoelektrode bilježe rad mozga

Minijaturizirane elektrode koje mogu istovremeno mjeriti i manipulirati aktivnošću tisuća neurona u kombinaciji sa sve boljim AI alatima dovode do napretka u sučelju mozak-računalo. Zahvaljujući nano-​neurotehnologiji, uskoro bismo pametnim telefonima i drugim AI aplikacijama mogli upravljati izravno mislima. No, upozoravaju autori, puno prije nego što precizna medicina i neurotehnologija budu pouzdano radile, te će se tehnologije moći koristiti protiv ljudi.

Mapiranje aktivnosti mozga neće samo omogućiti čitanje naših misli i osjećaja nego i daljinski utjecaj na njih. A to bi, pretpostavljaju Helbing i Ienca, najvjerojatnije bilo puno učinkovitije od prethodnih metoda manipulacije poput nudginga. Sve to zahtijeva izdržljiva i biokompatibilna sučelja pa se sve više razmišlja o tome da se signali prenose optogenetski, odnosno da se svjetlosnim impulsima upravlja genima u posebnim stanicama. 

Sve to može zvučati previše futuristički, no činjenica je da se takva istraživanja punom parom provode na svim stranama svijeta, a za korištenje konvergentnih tehnologija posebno se zanimaju vojske. Što su naša tijela povezanija, to ćemo biti ranjiviji na kibernetički kriminal i hakiranje, upozoravaju autori koji ne isključuju mogućnost da se vojska već služi nekim dostignućima. U svakom slučaju, kažu, mnogo prije nego što precizna medicina i neurotehnologija budu pouzdano radile, te će se tehnologije moći koristiti protiv ljudi.

Deset načela

"Moramo ponovno uspostaviti kontrolu nad našim osobnim podacima", savjetuju Helbing i Ienca koji upozoravaju kako su postojeći propisi specifični i nedostatni da bi tehnološku konvergenciju zadržali pod kontrolom. Oni stoga predlažu novi globalni regulatorni okvir i predlažu deset načela kojima bi se zatvorio prijeteći regulatorni jaz.

Informacijsko samoodređenje

Ovaj okvir naglašava potrebu uvođenja mjera za zaštitu tjelesnih i mentalnih funkcija od neovlaštenog uplitanja i za osiguranje osobnog integriteta i privatnosti te uspostavu neuroprava. Ti budući propisi trebali bi biti uključivi, transparentni i vjerodostojni. 

"Moramo ponovno uspostaviti kontrolu nad našim osobnim podacima. Da bismo to postigli, potrebno nam je istinsko informacijsko samoodređenje koje bi se moralo primijeniti i na digitalne blizance našeg tijela i osobnosti, jer se oni mogu koristiti za hakiranje našeg zdravlja i našeg načina razmišljanja", zaključuju autori.