Kad se govori o kriptovalutama, najčešće se govori o cijeni. Tko je kupio prerano, tko je zakasnio, tko je izgubio, a tko se još uvijek nada da će izaći na nulu. U toj stalnoj bilanci dobitaka i gubitaka često se izgubi važnija činjenica. Ovdje se ne radi primarno o novcu, nego o infrastrukturi. Blockchain nije nastao kao špekulativni instrument, nego kao pokušaj da se dio financijskih i administrativnih poslova prebaci u softver. Ne kroz bržu verziju postojećih sustava, nego kroz drukčiju paradigmu evidencije, provjere i ovjere podataka.

Bitcoin kao knjiga uplata i isplata

Bitcoin je bio prvi sustav koji je tu ideju proveo u praksi. Ne zato što je savršen, nego zato što je pokazao da je moguće imati globalni sustav prijenosa vrijednosti bez banke, dozvole i središnjeg nadzora. Cijena tog modela je energija i stalna konkurencija među rudarima, ali zauzvrat se dobiva nešto što prije nije postojalo. Svima provjerljiva evidencija novčanih transakcija, bez mogućnosti naknadne izmjene i s unaprijed ograničenom količinom novca u sustavu. Time je Bitcoin izravno udario na jednu temeljnu privilegiju banaka, monopol nad prijenosom i čuvanjem vrijednosti.

Ethereum i sudar s digitalnim mačkama

Ethereum je tu ideju proširio. Ako već imamo distribuiranu knjigu uplata i isplata koja funkcionira, zašto je ne bismo koristili i za izvršavanje programa. Pametni ugovori obećavali su automatizirana pravila, javno provjerljiva i bez posrednika.

No sudar sa stvarnošću došao je ranije nego što se očekivalo. Krajem 2017. jednostavna igra s digitalnim mačkama zagušila je mrežu. CryptoKitties nije bio bug, nego upozorenje. Pokazao je da Ethereum, baš zato što je siguran i decentraliziran, ima vrlo konkretna ograničenja kapaciteta. Prostor u blokovima je ograničen jer svaka transakcija mora biti globalno provjerljiva.

Iz tog sudara nastala je doktrina koja je godinama oblikovala cijeli ekosustav. Ethereum će ostati spor, skup i strogo ograničen. Pravi život seli se na L2. Rollupi postaju središnje rješenje skaliranja, a osnovni sloj, odnosno Ethereum, sudac, arhiva i mjesto konačne namire.

Rollup kao dogma

Od 2020. nadalje ta ideja nije bila samo tehnička pretpostavka. Postala je investicijska teza, developerska strategija i narativ oko kojeg se sve posložilo. Ethereum je bio „uvijek spor“, a L2 mreže trebale su biti mjesto stvarne upotrebe.

U praksi se dogodilo nešto drugo. Napredak prema punoj, takozvanoj Stage 2 rollup sigurnosti pokazao se sporijim nego što se očekivalo. Interoperabilnost među L2 mrežama zapela je u fragmentaciji i paralelnim standardima. Tržište je proizvelo niz generičkih EVM klonova bez jasne diferencijacije, čiji je glavni argument bio samo još malo skaliranja.

Vitalikov zaokret

Početkom 2026. Vitalik Buterin javno je rekao ono što se do tada govorilo uglavnom u zatvorenim krugovima. Originalna vizija uloge L2 mreža u Ethereumu više nema smisla.

Razlog nije jedan. L2 nisu isporučili koordinirani sustav kakav je roadmap pretpostavljao. Interoperabilnost se nije spontano pojavila. Istovremeno se dogodilo nešto neočekivano. Ethereumov osnovni sloj počeo je skalirati. Naknade su pale, gas limit se postupno povećava, a ZK tehnologije i optimizacije izvršavanja čine Layer 1 sposobnijim nego što se 2020. smatralo realnim.

To zajedno znači da rollup-centric roadmap više ne opisuje stvarnost.

Vitalik pritom nije rekao da su L2 mreže greška. Nije rekao da su beskorisne niti da Ethereum ide monolitnim putem. Poruka je bila preciznija i za mnoge bolnija. L2 ima smisla samo ako je specijaliziran. Ako donosi nešto što osnovni sloj ne želi ili ne može raditi.

Generički L2 koji samo preslikava Ethereum i dodaje malo propusnosti više nije strateški nužan. To je kraj jedne dogme, a ne kraj L2 svijeta.

L2 mreže koje imaju svoje specijalizacije

U tom novom okviru i L2 priče koje smo gledali dobivaju drukčiji kontekst. Arbitrum pokazuje kako DeFi s velikim brojem interakcija može funkcionirati brzo i jeftino. Aave i GMX tamo nisu uspješni zato što su na L2, nego zato što im taj L2 omogućuje operativni model koji bi na osnovnom sloju bio neodrživ.

Base pokazuje nešto drugo. Što znači imati distribuciju i infrastrukturni fokus bez vlastitog tokena. Friend.tech je poslužio kao stres test, ali ono što je ostalo je infrastruktura. Polygon pak ilustrira treći smjer. Omogućavanje aplikacija koje bez niskih naknada jednostavno ne bi postojale, poput tržišta predviđanja koja konkuriraju klasičnim kladionicama.

Kad posrednici više nisu nužni

Tu se vraćamo i na širu sliku. Bankari, brokeri i kladioničari ne gube pozicije zato što je netko promijenio pravilnik. Gube ih onda kad se pojavi infrastruktura na kojoj korisnici mogu kliknuti, trgovati, posuditi ili izraziti stav jeftino i brzo.

Ne pobjeđuje onaj tko ima regulatorni okvir, nego onaj tko ima promet.

Vitalikov zaokret ne znači kraj L2 svijeta. Znači kraj iluzije da su L2 zamjena za skaliranje osnovnog sloja. Oni su dodatak. Specijalizirani alati. Ethereum se, prvi put ozbiljno, sprema za izravan okršaj s kriptovalutama koje su skaliranje postavile kao temeljnu značajku.

Zato se ovdje ne radi o jednom tweetu, nego o kraju jedne ere. I početku faze u kojoj će se jasnije nego ikad vidjeti - tko gradi financijsku infrastrukturu budućnosti, a tko samo prati narativ da bude brži i jeftiniji.