UBOAT - Simljani u podmornici. U panici.

Iako se to iz slika izvađenih iz igre ne može iščitati na prvi pogled, UBOAT je naslov koji ispod maske podmorničke simulacije krije mnogo zanimljivih elemenata te vrlo bogatu, i u većini slučajeva, nepraštajuću igrivost

Damir Radešić subota, 13. veljače 2021. u 06:00
UBOAT
Proizvođač/Izdavač Deep Water Studios / PlayWay SA
Žanr Simulacija
Platforme PC
Datum izlaska nepoznat

Kao veliki ljubitelji serijala Silent Hunter, čije smo treće poglavlje igrali u nedogled, godinama smo vapili za sličnim naslovom, koji bi nas ponovno otisnuo u hladne vode oceana i uronio nas u čari pritajenog lova na protivničke brodove. Svaka simulacija podmornica traži vrlo strpljiv napredak i konstantno učenje iz pogrešaka, no moramo priznati da se niti s jednom dosad nismo namučili kao s UBOAT-om, koji čuči u early accessu već dvije godine. Naime, u vrijeme kada se pojavio, osim nedostatka konkretnih sadržaja, kronično je zahtijevao smislene tutoriale, koji bi nam objasnili osnovne elemente igrivosti, što je, s obzirom na komplicirane mehanike koje ga krase, na opće zadovoljstvo, ispravljeno.

Odmah napominjemo da je UBOAT još uvijek u razvojnom stadiju, bez nekih naznaka kada bismo mogli zaigrati finalnu inačicu, no čak i u ovoj inkarnaciji pruža nevjerojatnu zabavu za igrače koji mu se posvete. Dakako, prije samog isplovljavanja u ozbiljne patrole, obavezno valja odigrati nekolicinu dostupnih školskih misija, koje će nas u kratkim crtama uvesti u mehanike, koje bismo mogli podijeliti na simulacijske i menadžerske, iako dosta toga i dalje moramo učiti metodom pokušaja i promašaja.

Nesavršeni automatizam

Na osobnom primjeru možemo posvjedočiti kako smo već na prvoj misiji naišli na poteškoće. Konkretno, od nas se tražio prijevoz njemačkog špijuna do obale Velike Britanije, što smo obavili bez ikakvih problema, no uslijedile su nove zapovijedi da usput lociramo zračnu obranu Portsmoutha. Prva tri puta doživjeli smo neuspjeh, no naučili smo da je bolje pričekati noć, zaroniti i polako se prikrasti, te smo za četvrti bili više no uvjereni da će biti uspješan. Ipak, nakon iskrcavanja špijuna, zapovijedi su nalagale da izvršimo sabotažu, što je, s obzirom na to da nismo znali o čemu se konkretno radi, dovelo do još nekoliko potapanja, kao i uključivanja mogućnosti snimanja pozicije u bilo kojem trenu, a ne samo u lukama, što je samo jedna od opcija kojom možete prilagoditi igranje, odnosno povećati dozu realnosti koja je na najvišoj razini iznimno brutalna.

Valja spomenuti kako, osim opskrbe podmornice gorivom, hranom, streljivom i raznim drugim potrepštinama, prije isplovljavanja možemo regrutirati dodatnu posadu, pridodavati onu koja ostaje na kopnu istraživačkim projektima, a tijekom plovidbe, što uključuje i bitke, podređenima možemo davati direktne zapovjedi, u smislu popravka određenih dijelova, osluškivanja radija ili gađanja brodova topom na palubi, te im dodjeljivati ispomoć, što povećava učinkovitost. Preuzimanje kontrole i ručna dodjela zaposlenja i rasporeda mogući su u bilo kojem trenutku označavanjem osobe i mjesta u/na podmornici, te ona kreće u izvršavanje dužnosti. Dakako, za uspješno preživljavanje valja voditi brigu o brojnim mehanikama, poput stanja baterija, napunjenosti balasta, količini zraka, rasporedima spavanja, pa i o moralu, koji prema našem mišljenju, ipak prebrzo pada i vrlo često rezultira živčanim slomovima mornara u najgorim trenucima, kada mora vladati apsolutna tišina.

U otvorenim vodama oceana izgledi za preživljavanje daleko su veći od priobalja, ili praktički čitavog La Manchea, što je i logično. Pogodak torpedom značit će automatsku uzbunu i pretragu naše potencijalne lokacije brzim lovcima na podmornice, ponekad čak ako naš projektil promaši metu, a da ni ne govorimo o tome kako plovidba po površini u vidokrugu protivničkih brodova ni ne pruža priliku za ciljanjem. Ipak, u oceanu je zaranjanje na veliku dubinu, uz nekoliko promjena smjerova, u većini slučajeva spasonosno, dok plitko more ne nudi takvu zaštitu. Dapače, brodovi će nas u nekim slučajevima doslovce ostrugati, i tako otkriti našu poziciju, jer nismo mogli dublje zaroniti, nakon čega počinje vatromet.

Pomiješani prioriteti

Kad već govorimo o umjetnoj inteligenciji, recimo da je ona trenutačno u stadiju igre u najmanju ruku čudna, kako ona koja kontrolira protivnike, tako i ona zadužena za našu posadu. Primjerice, nije se jednom dogodilo da patrolni čamci koji obično plove u grupama, jednostavno uđu u neki začarani krug, u kojem se vrte u nedogled i nikako da odu. Nadalje, na znak uzbune, prema nama je, umjesto brzih presretača, isplovila samo jedna korveta koja je bila lak plijen, a u određenim situacijama neprijatelji su prekidali potragu bez ikakva razloga, iako su nam bili na tragu. Što se, pak, naših ljudi tiče, nevjerojatno je da nakon pomnog planiranja i konačnog zaranjanja, kako bismo izveli akciju, troje od naša četiri časnika jednostavno odu na spavanje, iako su to obavili nekoliko sati ranije. Ne kažemo, kada plovimo prema ciljevima, automatizam radi zadovoljavajuće, no kada istodobno valja ciljati više meta, zagrijavati torpeda, umirivati posadu, osluškivati šum propelera i uglavnom, biti spreman na brzi udar, i prema mogućnosti na povlačenje bez posljedica, panjevi odu mirno spavati pa ih moramo buditi i ručno im dodjeljivati zadatke.

Vjerujemo da će budućim nadogradnjama takve očite stvari biti ispravljene, baš kao i glitchevi, poput teleportiranja protivničkih patrola u skokovima, ili iznenadne pojave naše podmornice usred vojnog konvoja, premda su svi bili na položajima i trenutak ranije nikoga nismo zamijetili u vidokrugu. Ipak, čak i u ovom stadiju ovakva nam se mješavina Simsa i simulacije vrlo brzo počela sviđati, i vjerujemo da su developeri na dobrom putu, čemu svjedoči i aktivna zajednica koja gotovo svaki dan objavljuje nove modifikacije.