Većinom je glasova u Europskom parlamentu ove srijede prihvaćena rezolucija, čiji je cilj pomoći europskim glazbenicima istaknuti se te više uprihoditi od velikih svjetskih glazbenih streaming servisa. To tržište trenutačno ostavlja veliku većinu autora s razmjerno malenim zaradama, a na njega se ne primjenjuju nikakva pravila Europske unije – iako je riječ o glavnom načinu konzumiranja glazbe u današnje vrijeme. Streaming trenutačno drži oko 67% svjetskog glazbenog sektora s prihodima od 22,6 milijardi dolara na godinu.

Poštene naknade

Nova pravila, koja sada zazivaju eurozastupnici, osigurala bi pošten obračun naknada za autore i glazbenike, koji više ne bi bili u podređenom položaju u odnosu na streaming platforme. Ne bi im se moglo ponuditi, primjerice, veće isticanje i vidljivost na platformi u zamjenu za niže isplaćene naknade (tzv. payola praksa, koja je većinom ilegalna ali teško ju je kontrolirati).

Novim pravilima osigurala bi se veća vidljivost autorima s područja EU na streaming platformama, kako njihova djela ne bi bila "utopljena" u ogromnoj količini sadržaja koji se svakodnevno dodaje na te servise. Jedan od prijedloga išao bi i u smjeru obveznih kvota, koje bi glazbene platforme morale omogućiti europskim autorima, tj. morale bi skladbe stvorene u EU više prezentirati slušateljima iz EU.

Raznolikost i transparentnost

Platforme bi mogle postati i obvezne otvoriti svoje algoritme preporuka, kao što to odnedavno moraju činiti i ostale velike internetske platforme. To bi spriječilo nepoštene prakse, manipulaciju statistikama o konzumaciji glazbe, kao i nepošteno smanjenje zarada glazbenika. Kako bise autori dodatno zaštitili, novi prijedlog sadrži još jednu klauzulu – glazbeni servisi morali bi jasno označavati glazbu koja je nastala korištenjem generativne umjetne inteligencije, kako bi je javnost mogla razlikovati od "ljudske".

Za kraj, Zastupnici u Europskom parlamentu ukazali su i na studije koje pokazuju da prihodi na tržištu streaminga prvenstveno idu velikim izdavačkim kućama i dijele se među nekoliko najpopularnijih izvođača, dok se manje popularni stilovi i manje uobičajeni jezici puštaju rjeđe – pa samim time i takvi autori manje zarađuju. Zakonodavstvo EU-a trebalo bi uključivati pokazatelje raznolikosti u pogledu žanrova i jezika te osigurati veću prisutnost neovisnih autora. Europska industrijska strategija za glazbu trebala bi promicati raznolikost europskog glazbenog sektora, potičući manje igrače, zaključuje se u rezoluciji EP.