Potreba za gamepadom visoke kvalitete postojana je, a ponuda takvih modela nije osobito bogata. Osim toga, čak i među modelima koji nazivno pripadaju tom društvu, ima ćoraka. Na pamet nam smjesta pada šest godina stari Microsoft Xbox Elite Wireless Series 2, koji dan-danas nosi jednako nebuloznu cijenu od 200 eura, s kojom je originalno plasiran na tržište, a već nakon nekoliko stotina sati korištenja otkazuju mu tipke i analogne gljive razvijaju odvratan stick drift.

Zahtjevni igrači željni ozbiljnog, istinski kvalitetnog gamepada imaju dva izbora: posegnuti za nekim od dokazanih modela no-name proizvođača, kao što su GameSir G7 Pro i 8BitDo Ultimate 2, koji su dostupni za koliko-toliko razumnih stotinjak eura, ili odabrati udarni model provjerenog brenda, primjerice, Razer Wolverine V3 Pro, ili svježe lansirani ASUS ROG Raikiri II. Jedini problem jest – za njih će vam trebati dvostruko više para.

Odakle uopće potreba za takvim naprednim gamepadima? Rezultat je to činjenice da se gamepad u novije doba ne koristi samo za sportske i vozačke igre te akcijske RPG-ove, nego i za mrežne pucačine iz prvog lica, gdje gamepad dugi niz godina nije doživljavan kao potreba, već više kao štaka. No, u jednom trenutku su PC i konzole počeli dijeliti iste servere, iste mečeve i iste rangirane ljestvice. Kako korisnici miša i tipkovnice ne bi nemilice gazili igrače s gamepadima, ovi drugi dobili su aim assist – asistenciju za nišanjenje. Tu se ne radi o blagom "lijepljenju" nišana za metu, već o sustavima koji aktivno pomažu pri praćenju cilja, usporavanju nišana pri prelasku preko protivnika i korekciji sitnih grešaka u pomacima gljiva. U igrama poput Call of Dutyja, Apex Legendsa ili Fortnitea, taj je sustav često dovoljno nametljiv da na bojišnici anulira, a ponekad i nadmaši prednost preciznosti miša.

Temeljito promijenjen

ROG Raikiri II sveobuhvatna je nadogradnja originalnog Raikirija, od kojeg su zadržani samo ime i općeniti oblik, a sve drugo iz temelja je promijenjeno. Oblikom i ergonomijom, ROG Raikiri II u potpunosti slijedi Xboxov gamepad, i to je ispravna odluka. Raspored analognih gljiva, D-Pada i tipki identičan je onome na koji su vlasnici osobnih računala i Xboxa navikli, pa proces akomodacije praktički ne postoji. U ruci leži prirodno, s dobro pogođenim kutovima ručki i dovoljno prostora za veće šake. Čim ga uzmete u ruke, dlanovi i prsti prirodno će vam pasti točno tamo gdje bi trebali, što je vjerojatno najveća pohvala koju ergonomiji nekog komada periferije uopće možemo uputiti.

Kvaliteta izrade na prilično je visokoj razini, premda treba reći da se spomenuti problematični (i sad već vremešni) Xbox Elite Wireless Series 2 doima luksuznijim, zahvaljujući prije svega metalnim detaljima. ROG Raikiri II načinjen je od robusne plastike, koja je na svim njegovim stranama precizno spojena i imuna na škripanje, uvijanje i slične anomalije. Izbjegavanje korištenja metala ne treba shvatiti kao manu, već kao svjestan izbor, jer upravo su ti "luksuzni" materijali kod Elitea 2 dugoročno bili izvor problema.

Zanimljivo je kako se ASUS igrao s teksturama. Gripovi su odozgo posve glatki, a s donje strane gumirani. Lijeva i desna stražnja tipka (LB i RB) glatke su, dok su analogni okidači (LT i RT) hrapavi, pa postoji jasna taktilna distinkcija između njih. Nije da bismo inače pritiskali tipke umjesto okidača, s obzirom na to da se fizički nalaze na različitim pozicijama, ali svejedno, radi se o zgodnom detalju.

Okidači se, usput budi rečeno, mogu "zaključati", odnosno pretvoriti u tipke, jednostavnim prebacivanjem položaja dvaju "graničnika" na donjoj strani gamepada. To može biti zgodno za igre u kojima od analogne kontrole nema koristi – poput pucačina.

Hrapavu teksturu imaju i četiri tipke na donjoj strani lijevog i desnog gripa. One su postavljene na mjesta gdje će vam prirodno padati srednji prst i prstenjak lijeve i desne ruke – uz pretpostavku da ne koristite neki neuobičajeni stil držanja. Pozicija tih tipki je fiksna i one nisu uklonjive, kao što je slučaj kod nekih konkurentskih gamepada. U slučaju da se ispostavi kako ih često nehotično pritišćete, pomoći nema. Jedino što možete učiniti jest to da im u Asusovu web-driveru Gear Link uklonite funkcije, pa tada neće raditi ništa što bi vas moglo ometati u igri, iako će vam njihova prisutnost i dalje vjerojatno smetati. Nama te "donje" tipke nimalo nisu smetale – štoviše, pokazale su se izuzetno korisnima u igrama poput Rocket Leaguea, gdje su nam omogućile da uposlimo prste koji bi inače počivali na gripovima, i istodobno rasteretimo kažiprste i desni palac od dijela kontrola. Jednako će vam biti korisne i dobrodošle u svim drugim igrama, u kojima broj bitnih kontrola premašuje broj tipki na standardnom gamepadu – takvih je mnogo.

Tipke kao na mišu

Sve spomenute tipke ROG Raikirija II, uključujući i četiri glavne (A/B/X/Y), kao i D-Pad, opremljene su mikroprekidačima, koji na pritisak reagiraju preciznim i reskim "klikom", umjesto na uobičajen, gnjecav način. Ta karakteristika iz temelja mijenja osjećaj korištenja Asusova gamepada. Tipke se ponašaju drastično pouzdanije te se brže i jasnije vraćaju u početni položaj, pa ih možemo žustrije masakrirati, u igrama koje to zahtijevaju. Na njihov reski zvuk treba se naviknuti, ponajviše jer mozak očekuje da će tipke gamepada zvučati poput tipki gamepada, a ne nalik tipkama kvalitetnog miša za igranje. No, kada shvatite koliko se viši stupanj kontrole tako dobiva, s radošću ćete izdržati tih nekoliko sati privikavanja na različitost u odnosu na vaš prethodni gamepad. Pogledajte (poslušajte) kako to zvuči u praksi.

Posljednje četiri tipke nalaze se u središnjem dijelu ROG Raikirija II, gdje su raspoređene oko standardne Xbox tipke. One proširuju funkcionalnost kontrolera, a bez zadiranja u uobičajeni raspored tipki, na koji su korisnici Xboxova gamepada navikli.

Gornje dvije tipke preuzete su Asusove ručne konzole ROG Ally X. Riječ je o tipkama Command Center i Library. Ako je gamepad povezan s ROG Allyjem, one će pokrenuti overlay za namještanje postavki konzole te Armoury Crate SE, aplikaciju iz koje pokrećemo igre i upravljamo profilima. Kad je ROG Raikiri II spojen na PC, te dvije tipke nemaju funkciju, ali na njih možemo mapirati funkcije drugih tipki i D-Pada.

Donji par tipki ima standardne funkcije View i Menu, koje zadržavaju istu ulogu kao na svim drugim Xboxovim kontrolerima – ovisno o igri, koristit ćete ih za pozivanje izbornika, pauziranje, prikaz mape ili tablice s rezultatom, i slično.

Mogućnosti konfiguracije - Krivulje za profiće

Konfiguracija ROG Raikirija II obavlja se preko web-drivera Gear Link, bez instalacije softvera. Sučelje nudi pregled svih ključnih elemenata gamepada, uz mogućnost spremanja više korisničkih profila izravno u internu memoriju uređaja.

Za analogne okidače moguće je precizno definirati početnu i završnu točku aktivacije. Time se njihov efektivni hod može softverski skratiti, neovisno o mehaničkom limitatoru, što je korisno u pucačinama, ali i u igrama koje traže vrlo brzu reakciju. Analogne gljive nude još dublju razinu prilagodbe. Moguće je namjestiti deadzone, vanjski prag aktivacije, krivulju odziva te inverziju osi, i to za lijevu i desnu gljivu odvojeno. Krivulja odziva – omjer pomaka gljive i pomaka u igri – definira se preko grafa, pa napredni korisnici mogu vrlo precizno prilagoditi ponašanje gljiva vlastitom stilu igranja.

Gear Link nudi i kontrolu jačine vibracije, upravljanje rasvjetom amblema ROG i traka na gripovima, prikaz stanja baterije te kalibraciju gljiva i stražnjih okidača. Ono što je izostalo, a bilo bi vrlo korisno, jest mogućnost mapiranja tipki tipkovnice na željene tipke kontrolera. Tipkama je moguće dodijeliti isključivo funkcije drugih tipki gamepada. Pretpostavljamo da je ASUS htio ostati posve dosljedan XInput specifikaciji, što podrazumijeva izbjegavanje emuliranja HID tipkovnice, te ponuditi identičan set funkcija igračima na PC-ju i Xboxu. Tome unatoč, radi se o propuštenoj prilici, jer bi spomenuta opcija vlasnicima osobnih računala dodatno povećala funkcionalnost ROG Raikirija II.

Magnetima do visoke preciznosti

Raikiri II koristi takozvane TMR (Tunneling Magnetoresistance) analogne gljive, rješenje koje se u gamepadima još uvijek rijetko viđa, ali ima vrlo konkretne prednosti. TMR je tehnologija mjerenja položaja, koja se oslanja na magnetsko polje, a ne na mehaničke kontakte i potenciometre, kakve koriste klasične analogne gljive. U praksi to znači da se pomak gljive očitava beskontaktno, bez fizičkog trošenja elemenata odgovornih za preciznost, što izravno adresira najveći problem modernih gamepada: dugoročni stick drift. Stick drift je pojavnost kod koje analogna gljiva registrira pomak u nekom smjeru, iako fizički stoji u neutralnom, središnjem položaju. To je ono kad vam autić u Rocket Leagueu skreće blago ulijevo ili udesno, iako gljivu uopće ne dodirujete, pa se protiv toga borite povećanjem deadzonea – područja unutar kojeg gljivama sprečavate prepoznavanje kretnji – čime zapravo degradirate finoću upravljanja.

TMR analogne gljive neusporedivo su preciznije i trajnije od potenciometarskih, a radi se o boljem rješenju i od Hall Effect gljiva, unatoč tome što i takve za rad koriste magnete. Tehnologija TMR ima prednost veće osjetljivosti i boljeg omjera signala i šuma, što omogućuje finije i konzistentnije očitanje položaja gljiva, osobito u središnjoj zoni. U praksi to znači da ćete u igrama preciznije ciljati, ujednačenije se vraćati u neutralni položaj te biti posve lišeni potrebe za korištenjem softverskog deadzonea.

Napetost gljiva za nijansu je veća nego kod najboljih Microsoftovih gamepada, iako valja naglasiti da smo uspoređivali potpuno novi ROG Raikiri II i poprilično istrošeni Elite 2, pa je sasvim moguće da će prvi s vremenom još malo olabaviti, odnosno da je potonji kroz taj proces već prošao. Doživljaj "napetosti" gljiva može se promijeniti ugradnjom drugog priloženog para gljiva, koje su sedam milimetara više od tvornički instaliranih, čime dobivamo dulju "polugu", stoga za pomicanje treba primijeniti manju silu. Oba para gljiva imaju vidno udubljenu gornju površinu, pa stabilno drže palčeve na mjestu. Pomalo žalimo što se u paketu nije našlo mjesta za treći par gljiva, s velikom, blago konveksnom kontaktnom površinom, umjesto opisane manje i agresivnije udubljene; kod Microsoftova gamepada upravo nam se takva izvedba pokazala najudobnijom i dugoročno najboljom.

Futrola i punjač

ROG Raikiri II podržava tri načina spajanja, žični (USB-C) i dva bežična – preko Bluetootha i priloženog ROG SpeedNova USB prijamnika. Žica i 2,4-gigahercna bežična konekcija dva su preferirana režima rada za korisnike koji traže maksimalne performanse, zbog najnižih latencija u prijenosu akcija s kontrolera u igru, za koje ASUS tvrdi da su upola niže od konkurentskih. Taj navod nismo mogli provjeriti, ali neosporno je da ROG Raikiri II ostavlja dojam izrazito responzivnog kontrolera, kod kojeg se stvari događaju bez ikakve osjetne zadrške. Polling rate seže do 1.000 Hz, što je znatno manje od 8.000 Hz, koliko nudi Razerov gamepad Wolverine V3 Pro, ali stava smo da među tim vrijednostima nema praktične razlike – već smo pri 1.000 Hz, gdje računalo svake milisekunde prima novi paket informacija od gamepada, ispod praga koji bi ljudski refleksi mogli iskoristiti.

ROG Raikiri II isporučuje se s praktičnom tvrdom futrolom, koja pohranjuje sam gamepad, spomenute zamjenske analogne gljive te plastičnu bazu za punjenje, na koju se uređaj odlaže kad se ne koristi, kako bi nas za iduću sesiju dočekao spreman, s potpuno napunjenom baterijom. Zahvaljujući tome, trajanje baterije posve gubi na značaju, jer nije stavka kojom ćete biti opterećeni. Na jednom punjenju ROG Raikiri II ima dovoljno energije za tridesetak sati igranja s uključenim svim dodacima (RGB rasvjeta, vibracija), ili nekakvih pedesetak sati bez njih.

ASUS je ideju o izvedbi futrole "posudio" od Microsofta, pa ona na stražnjoj strani ima otvor za USB-C kabel, koji možemo upotrijebiti kako bismo dock spojili s računalom bez vađenja iz futrole. Ako ga ipak izvadimo, na radnu površinu ga je moguće postaviti ravno ili pod nagibom, za što se koriste priložene plastične nožice.

Gamepad u dock naliježe pomalo nezgrapno, i nerijetko smo morali korigirati njegov položaj, kako bi se pogo pinovi na docku ispravno poravnali s konektorima na gamepadu. ASUS je mogao, a vjerojatno i morao, dodati magnete, koji bi umetanje gamepada učinili intuitivnijim.

Ono što Microsoftov dock nema, a Asusov ima, jest USB konektor sprijeda. U njega ćete umetnuti bežični prijamnik ROG SpeedNova, i tako maksimizirati bežične performanse gamepada, jer će se on uvijek nalaziti u neposrednoj blizini prijamnika.

ASUS ROG Raikiri II nije savršen gamepad – od te ga titule dijele pobrojane sitne funkcionalne nelogičnosti – ali radi se o zaista moćnom komadu periferije, koji ne pokušava impresionirati luksuzom, već sirovim performansama i obećanom pouzdanošću. Ako možete probaviti cijenu od 210 eura, za koliko se prodaje na njemačkim web-shopovima, sigurno nećete ostati razočarani onime što ćete naposljetku dobiti.

ASUS ROG Raikiri II Xbox Wireless Controller

• Izvrsna ergonomija i osjećaj u ruci
• Točne i potencijalno nepoderive TMR analogne gljive bez stick drifta
• Mikroprekidači s preciznim klikom na svim tipkama i D-Padu
• Četiri dodatne tipke nadohvat prstiju
• Tri načina spajanja i responzivna bežična veza
• Opsežne opcije prilagodbe u Gear Linku
• Uključena futrola i dock za punjenje

• Relativno visoka cijena
• Polaganje na dock moglo bi biti intuitivnije
• Neke funkcionalne nelogičnosti (donje tipke neodvojive, nema mapiranja tipkovnice)

Izrada 9

Performanse 10

Isplativost 7

UKUPNI DOJAM 9

Cijena 210 eura Prikaži sve cijene Ustupio: ASUS